DINAMO u svojoj bogatoj povijesti ima puno rekordera. S obzirom na to da je razvojni klub koji uvelike ovisi o transferima, posebno su važni oni vezani uz njegove mlade igrače. Na Maksimiru je igralo puno dragulja koji su kasnije ostavili velik trag u hrvatskom i svjetskom nogometu, ali rekord najmlađeg Dinamovog debitanta ne drže ni Joško Gvardiol, ni Dani Olmo, ni Alen Halilović.
Fran Brodić, danas igrač Varaždina, 4. travnja 2013. u 85. minuti utakmice protiv zaprešićkog Intera ušao je u igru umjesto Marcela Brozovića i tako sa 16 godina, tri mjeseca i četiri dana postavio rekord kao najmlađi debitant. Plavi su puno očekivali od njega, ali je otišao i nestao brže nego što je došao. Danas mu je 26 godina i piše najljepšu priču hrvatskog nogometa.
Pobjegao od bijesnog Mamića
Tih godina Dinamov alfa i omega Zdravko Mamić polagao je ogromne nade u tri velika projekta akademije i kluba. No Alen Halilović je pobjegao u Barcelonu za dva milijuna eura, što se tada činilo mizernom odštetom.
Za drugu dvojicu Dinamo je dobio još manje. Murić, s kojim će se Mamić godinama boriti na sudovima, otišao je za tek 200 tisuća eura, a Brodić je otišao besplatno. Prije dvije godine u intervjuu za Index opisao je taj dio svoje karijere.
"Odlučio sam otići jer volim život izvan Hrvatske, zanimalo me kako je živjeti u inozemstvu, kako je živjeti sam, ali naravno da me privlačio i nogomet. Znao sam da u Monacu neću igrati, ali mislio sam da u Bruggeu hoću", rekao je. "Kao i svaki klub, obećavali su mi brda i doline. Bio sam prvi tinejdžer kojeg su doveli iz inozemstva. Na kraju sam igrao puno, ali sve u drugoj momčadi", dodao je.
Klub i uprava bili su bijesni, ali njegova želja da ode bila je jača od svega što mu je Dinamo u tom trenutku ponudio. Odlazak u Belgiju je u teoriji trebao biti sjajan potez za mladog igrača. U praksi ga je skoro zadesila Halilovićeva sudbina.
Muke i ozljede
Koliko je život težak ne samo za mladog igrača nego i za mladog čovjeka, Brodić je doznao vrlo brzo. U četiri sezone nije debitirao za prvu momčad. Bio je na dvije posudbe u belgijskoj drugoj i jednoj posudbi u talijanskoj trećoj ligi.
"U Antwerpenu sam se ozlijedio odmah u prvoj utakmici. Udarili su me s leđa i stradala mi je fibula. Nakon 4-5 mjeseci oporavka vratili su me u Brugge, nije bilo smisla da ostanem. I onda se kod nas pisalo da posudba nije uspjela. Pa kako će uspjeti kad sam bio ozlijeđen?
Šteta što je to propalo jer je klub bio u usponu, ušli su već u prvu ligu i Europu. U Roeselareu su mi rekli da menadžer ima udio u klubu i gura svoje igrače, što se vidjelo kad bismo izgubili tri zaredom, a i dalje bi igrala ista jedanaestorica. Ali ok, pošteno je reći i da ja vjerojatno nisam bio na pravoj razini", rekao je o periodu karijere nakon odlaska iz Dinama.
Ni Leko mu nije mogao pomoći
Posebno je bolna bila epizoda kada je za B momčad Bruggea u jednoj sezoni dao 41 gol. Tada se činilo da je rezervirao barem pozivnicu za pripreme prve momčadi, a na odmoru u Hrvatskoj je doznao da će mu novi trener biti Ivan Leko.
No ni on mu nije mogao pomoći. Na pripreme nije otišao, a s Lekom se samo jednom čuo. Otišao je na posudbu u trećeligašku Cataniju na Siciliji i u tom trenutku se činilo da će jako teško vratiti svoju karijeru na prave staze.
Megatalent je skoro propao. Sedam godina nije igrao prvoligaški nogomet
Sve do ljeta 2020. godine njegova situacija je djelovala bezizlazno. Tada se odlučio vratiti u Kustošiju, no jedan od najvećih hrvatskih talenata u generaciji već je bio 24-godišnjak, a imao je ravno sedam utakmica iskustva prvoligaškog nogometa. Svih sedam odigrao je još 2014. kao klinac u Dinamu.
Ni Kustošija nije igrala prvu ligu, ali se vratio bliže očima i srcu domaćih skauta i trenera. Utrpao je 14 golova i dokazao da je dovoljno dobar za prvu ligu. Konačno je u ljeto 2021. godine stigao u Goricu. Točno sedam godina trebalo mu je od posljednje do nove utakmice u prvom rangu neke lige.
Ni ondje se nije nametnuo. Odigrao je samo devet utakmica, a Osijeku je zabio prvi gol u HNL-u u karijeri i prvi u hrvatskom nogometu još otkako je kao 17-godišnjak zabio Slaven Belupu u polufinalu Kupa. Gorica se već isprofilirala kao ozbiljan klub, a Brodiću su nasušno trebale minute. Onda se javio Varaždin.
Najljepša priča sezone
Na polusezoni je otišao u Varaždin, koji je ponovno sanjao velike stvari. U 14 susreta je dao pet golova i triput je asistirao. U zadnja tri kola, protiv Dugopolja, Sesveta i Dubrave, dao je ključne golove koji su potvrdili povratak kluba iz baroknog grada u prvu ligu.
Iako su mnogi na početku sezone prognozirali da će se Varaždinci brzo vratiti u niži rang, oni su postali jedna od najzanimljivijih ekipa lige. Trenutno drže šesto mjesto na tablici i zaostaju četiri boda za četvrtim mjestom, zadnjim koje vodi u Europu.
Varaždinci nemaju samo sjajne rezultate nego su i u igračkom smislu potpuno osvježenje u ligi. Zabili su 37 golova i za razliku od mnogih davljenika koji svoj status u ligi nastoje zadržati bunkerom, Varaždinu je to pošlo za rukom izuzetno zanimljivim i efikasnim napadom.
S dva hajdukovca čini ubitačan tercet. Vratio se na početak i postao hit lige
Uz Šegu i Teklića čini jedan od najopasnijih napadačkih terceta ove sezone. Trenutno je na brojci od 12 golova, čime je treći topnik lige, a ispred njega su samo Matija Frigan s 13 i Marko Livaja s 19 golova.
S konverzijom udaraca od 18%, među igračima koji su dali barem pet golova ove sezone deveti je igrač lige. Za čovjeka koji je u cijeloj seniorskoj karijeri do ove sezone dao 30 golova to je fenomenalan učinak.
Brodić je napravio puni krug. Kao klinac je u Dinamu preskočio nekoliko stepenica i zamalo je zauvijek nestao s nogometne karte. Sedam godina iskusniji za tešku karijeru punu razočaranja vratio se na početak i sada korak po korak gradi najljepšu priču HNL-a.