IAKO je Ivo Karlović odigrao samo devet mečeva za hrvatsku Davis Cup reprezentaciju, njegovo se ime posljednjih godina vrlo često spominjalo vezano uz to natjecanje.
Ivo Karlović i njegovo (ne)nastupanje za hrvatsku Davis Cup reprezentaciju vječita je medijska tema u posljednje vrijeme. Div sa Šalate, odigrao je u proteklih sedam godina samo devet Davis Cup mečeva, i samo je jedan od njih, protiv Gastona Gaudija 2002. u Buenos Airesu, bio od krucijalne važnosti.
Argentina i Hrvatska igrale su četvrtfinale Svjetske skupine, na zemljanoj podlozi. Goran Ivanišević zbog ozljede ramena nije mogao igrati singl, pomogao je u paru, pa je tadašnji hrvatski izbornik Nikola Pilić napravio presedan i upriličio kvalifikacijski meč za drugu hrvatsku ploču između Karlovića i Željka Krajana. Karlović je dobio u pet setova i izborio priliku za dva singla. Prvoga dana izgubio je od Chele u četiri seta, a u nedjelju je, kod rezultata 2-2, igrao meč odluke protiv Gaudija. Karlović nije uspio osvojiti niti set, što nije bilo nikakvo iznenađenje, budući da je tada bio daleko od današnjeg renkinga, forme i rezultata, a Gaudio je bio jedan od najboljih ''zemljaša'' na svijetu.
Vječito "ne" iz njegovih usta
Nakon toga, Karlović je još sudjelovao u porazu Hrvatske od Francuske u 1. kolu Svjetske skupine 2004. u Metzu (igrao je, i izgubio s Ančićem parove, a potom i ekshibiciju od Escudea u nedjelju), a bio je i član momčadi koja je 2005. postala tek 12. svjetska nacija, i to prva nepostavljena, koja je postala pobjednik Davis Cupa! Karlović je propustio gostovanje kod SAD-a, ali je bio u sastavu u ostala tri susreta. Pritom je odigrao samo jedan meč, i to bez važnosti za rezultat, i izgubio u Splitu od Rusa Tursunova.
U povijesnoj pobjedi nad Slovačkom u Bratislavi, u finalu Davis Cupa, posljednji je puta nosio hrvatski dres. Točnije, trenirku, budući da su Ivan Ljubičić i Mario Ančić iznijeli teret svih 5 mečeva.
Nedostajao je protiv Argentine u Zagrebu u četvrtfinalu 2006., nedostajao je u Krefeldu protiv Njemačke početkom ove godine, nedostajat će i u Wimbledonu protiv Britanaca. S njim u sastavu vjerojatno bi pobijedili Argentinu, možda i Njemačku, a i na susret s Velikom Britanijom gledali bi s više optimizma. Iako je Karlo Veliki izgubio posljednja tri meča na turniru u Wimbledonu u 1. kolu.
Ovom prilikom, nije nam namjera ulaziti u razloge Karlovićevog izbjegavanja reprezentacije, već podsjetiti na neke druge primjere sudjelovanja ili nesudjelovanja u Davis Cupu. Krenimo od hrvatske reprezentacije, u kojoj, do ''slučaja Karlović'', nikada u petnaestogodišnjoj povijesti nitko nije uvjetovao nastup drugačijom financijskom raspodjelom ili bilo čime drugime.
Ivanišević i Prpić su s ponosom igrali za Davis Cup reprezentaciju Hrvatske
Goran Ivanišević, apsolutni hrvatski rekorder po broju nastupa, započeo je Davis Cup karijeru još 1988. pod zastavom bivše države. Ukupno je odigrao 63 meča (28-9 u singlu, 20-6 u parovima), a za Hrvatsku je debitirao 1993., kada je naša reprezentacija krenula u Davis Cup avanturu u prvoj Euro-afričkoj zoni, gostovanjem u Harareu kod Zimbabvea.
Dva Gorana, Ivanišević i današnji izbornik Prpić, s ponosom su igrali za Davis Cup reprezentaciju Hrvatske, dvije godine nakon odustajanja od nastupa u polufinalu Svjetske skupine. Goran i Goran, jednostavno, nisu htjeli igrati za Jugoslaviju, iako je ta reprezentacija, isključivo zahvaljujući njima, stigla među 4 najbolja u tom natjecanju.
Ivanišević je jedinu pauzu u Davis Cupu imao 1998. i '99., kada, zbog osobnih razmirica s tadašnjim predsjednikom HTS-a Suadom Rizvanbegovićem, nije nastupao, iako je njemu samome zbog toga bilo najteže.
Ipak, čim je Ruzvanbegović napustio tu dužnost, Goran se ekspresno vratio u nacionalnu momčad. Štoviše, nije mu bilo ni najmanje teško preuzeti dvostruku ulogu, igrača i izbornika, i voditi reprezentaciju u ''trećoj ligi'', odnosno drugog Euro-afričkoj zoni, te igrati mečeve protiv teniski nižerazrednih reprezentacija kao što su Latvija, Irska ili Obala Bjelokosti. Bilo je to 2000. godine, u kojoj je Hrvatska, na krilima Gorana Ivaniševića, krenula na put iz ponora do vrha kojeg je dohvatila samo 5 godina kasnije.
I Ljubičić i Ančić uvijek bili za
Ivan Ljubičić s jednakom je strašću podmetao svoja leđa za ''repku'' svih ovih godina. I on je, poput Ivaniševića, bio igrač i izbornik prošle godine, i to u svojim najboljim igračkim godinama kada je svjesno žrtvovao dio svoje karijere teniskog ATP profesionalca.
A o Ivanovim fenomenalnim igrama i rezultatima u pobjedničkoj, 2005. godini, ionako je već sve rečeno i napisano.
Isto tako, Mario Ančić je u Krefeldu igrao bolestan, a ovih je dana opet pokazao koliko mu je stalo do Davis Cupa, ponudivši da će ubrzati povratak treninzima, samo kako bi možda mogao pomoći u Wimbledonu, makar u parovima.
I najbolji svjetski tenisači "dozirali nastupe"
Kada su u pitanju najbolji svjetski tenisači, današnji je trend nešto drugačiji nego u vrijeme Gorana Ivaniševića, kada su mnogi najbolji igrači dozirali nastupe u Davis Cupu, a Ivanišević je bio jedan od rijetkih koji ne bi propustio igranje za reprezentaciju ''niti za živu glavu''.
Recimo, Andre Agassi u jako dugačkom razdoblju, od 2000. do 2005., nije odigrao niti jedan meč u Davis Cupu. Karijera mu je bila važnija od reprezntacije. Vratio se baš u susretu protiv Hrvatske u Carsonu, u 1. kolu 2005., i poraz od Ivana Ljubičića u tri seta bio je i njegov posljednji meč u Davis Cupu. I prije te pauze od 5 godina, Agassi je igrao na mahove. Pa ipak, s obzirom na njegovu dugotrajnu karijeru, stigao je prikupiti 36 nastupa u najstarijem teniskom momčadskom natjecanju (sve u singu), pritom je ostvario 30 pobjeda, a to pokazuje da je ''grizao'' kada bi bio u sastavu. Ali, često nije bio u sastavu.
Pete Sampras igrao je još manje od Agassija, ukupno samo 28 mečeva. Zanimljivo je da je u singlu imao omjer 15-8, koji baš i ne odgovara njegovoj reputaciji prvog svjetskog reketa u devedesetima. Pa ipak, dva puta je bio član pobjedničke američke momčadi (1992., 1995.).
Za razliku od njih, Rus Jevgenij Kafeljnikov ponašao se u Davis Cupu kao i na ATP Tour-u. Igrao je sve što je mogao. Kafeljnikov je bio redoviti član ruske reprezentacije od 1993. do 2003., i u tom je razdoblju odigrao čak 72 meča (44-28).
Federer propušta susrete 1. kola
Roger Federer, koji je u ovom desetljeću preuzeo Samprasovu ulogu u svjetskom tenisu iz devedesetih godina, ima poseban stav prema reprezentaciji. Švicarac, naime, od 1999. redovito igra Davis Cup.
No, u posljednje tri godine propuštao je susrete 1. kola. Ali, zato je uredno igrao susrete za ostanak u Svjetskoj skupini 2005. i 2006., a tako će biti i ove godine.
"Morao sam žrtvovati mečeve 1. kola zbog svoje karijere, jer ne mogu riskirati neku ozljedu u Davis Cupu u ranoj fazi sezone. Ali, isto tako, ne mogu dopustiti da Švicarska ispadne iz Svjetske skupine", ponudio je zanimljivo objašnjenje svom pristupu čarobnjak iz Basela.
Totalsport
Foto: AFP