HRVATSKA je prema indeksu ljudskog kapitala od 1990. do 2016. pala za osam mjesta, s 24. na 32., pokazalo je novo veliko istraživanje.
Gornjim dijelom ljestvice dominiraju najrazvijenije zemlje sjeverne Europe poput Finske, Islanda, Danske i Nizozemske. Slijede Tajvan, Južna Koreja, Norveška, Luksemburg, Francuska, Belgija, Kanada i Švicarska.
Dno ljestvice zauzele su uglavnom afričke zemlje, Mali, Južni Sudan, Burkina Faso, Niger, Čad, Etiopija, Sijera Leone, Gvineja i Afganistan.
Filantropska inicijativa
Pozicije su određene na temelju tzv. Indeksa ljudskog kapitala (HCI) koji su razvili stručnjaci iz Institute for Health Metrics and Evaluation (IHME) u Washingtonu, koji u velikoj mjeri financira Zaklada Bill & Melinda Gates.
Index ljudskog kapitala koncept je koji pridaje veću važnost ljudima u odnosu prema drugim resursima, a radi se o široj inicijativi u koju je uključena Svjetska banka kroz svoj Projekt ljudskog kapitala. IHME je u projekt uključen kroz razvoj metodologije za izračunavanje indeksa, a prvi proizvod te suradnje predstavlja ovaj rad objavljen u Lancetu, jednom od najstarijih i najuglednijih medicinskih časopisa svijeta.
Dr. med. Aleksandar Džakula, docent u Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar, kaže da je dobra vijest je da se konačno počinju vrednovati ljudski resursi i to na način da se i ocjenjuju i mjere, što znači da se mogu i pratiti.
„Nedvojbeno je riječ o filantropskoj inicijativi. Posebno je važno da se u njoj vrednuje i u fokus stavlja zdravlje ljudi. Ona ide za dobrobiti širokog kruga ljudi, ne samo nekih mreža. Poruka je jasna – svi ljudi su nam važni i zdravlje svih ljudi je važno. Dobro je i to što Svjetska banka, koju mnogi i u Hrvatskoj prepoznaju kao negativca, priznaje da su njezine investicije išle u krivom smjeru“, rekao je Džakula za Index.
Više za ljude, a manje za građevine
Prema tumačenju Svjetske banke, projekt bi trebao angažirati države i njihova vodstva da snažnije rade na povećanju i kvaliteti ulaganja u ljude što bi trebalo omogućiti ostvarenje veće jednakosti i bolji ekonomski razvoj. Ideja je da bi rano ulaganje u zdravstvenu skrb i obrazovanje djecu moglo pripremiti da postanu uspješni odrasli ljudi u svijetu koji se ubrzano mijenja.
U uvodu u rad autori pišu da je Svjetska banka prepoznala da su ulaganja u ljudski kapital u zemljama s niskim i srednjim prihodima previše niska iako činjenice pokazuju da je on glavni pokretač razvoja. Najveći dio ulaganja Svjetske banke odlazi na fizički kapital, kao što je izgradnja građevina i infrastruktura, dok na razvoj ljudskog kapitala otpada tek oko 1,5 posto. Jedan od razloga za takav fokus mogao bi biti vremenski horizont. Naime, sredstva uložena u izgradnju fizičke imovine mogu ostvariti brži povrat nego ulaganja u zdravlje i obrazovanje djece, a politički procesi u mnogim zemljama mogu poticati takve kratkoročne investicije.
Što je indeks ljudskog kapitala?
Projekt ljudskog kapitala to bi trebao promijeniti. Svjetska banka na svojim je stranicama objavila kratak video koji kroz priču o odrastanju djevojčice Ane tumači što zapravo podrazumijeva složeni Indeks ljudskog kapitala. Priča ide ovako:
Ana se rodila danas ujutro. Njezini roditelji razmišljaju o njezinoj budućnosti. Pitaju se hoće li preživjeti rano djetinjstvo? Hoće li biti uspješna u školi? Hoće li odrasti u okolini koja skrbi o zdravlju i obrazovanju? Odgovori na ova pitanja oblikovat će Anin život, život njezine generacije, njezine zemlje i našeg svijeta u cjelini. Kako bi pronašla odgovore na ova pitanja po zemljama svijeta, Svjetska banka definirala je Indeks ljudskog kapitala. Taj indeks uzima u obzir podatke o zdravlju i obrazovanju u Aninoj zemlji i nastoji odrediti koliko će njezina generacija biti uspješna u ostvarenju svojeg punog potencijala u odrasloj dobi. U tu svrhu kombinira pet indikatora zdravlja i obrazovanja:
Preživljavanje djece
Koliko ih pohađa školu
Koju kvalitetu obrazovanja dobivaju
Koliko je zdrav njihov razvoj
Kolika je stopa preživljavanja u odrasloj dobi
Ovi čimbenici izravno povezuju djecu i njihovu produktivnost u budućnosti u određenoj zemlji. Na temelju doprinosa svakog od indikatora dobiva se Indeks ljudskog kapitala (HCI) koji se kreće između 0 i 1. Primjerice, ako Anina zemlja ima indeks 0,7, to znači da će njezina generacija, kada odraste, imati produktivnost oko 70% od one koju bi mogla imati da je imala svu dobrobit dobrog zdravlja i dobrog obrazovanja.
Solidan položaj Hrvatske, ali s trendom pada
Institute for Health Metrics and Evaluation konačno je razvio i u Lancetu objavio svoju novu mjeru za tzv. očekivani ljudski kapital. On predstavlja očekivane godine života koje će osoba proživjeti u svojem produktivnom razdoblju između 20. i 64. godine života modificiran tako da uzima u obzir količinu i kvalitetu obrazovanja koje će dobiti, te funkcionalno zdravlje koje će imati. Na temelju te mjere napravio je tablicu za 195 zemalja svijeta koristeći pritom podatke za 1990. i 2016. kako bi došao i do poretka i do trendova.
Istraživanje je pokazalo da Hrvatska na svjetskoj ljestvici nije loše pozicionirana - nalazi se na 32. mjestu. Međutim, 1990. bila je 24. što znači da je potonula za osam mjesta. Susjedna Slovenija uspjela je ostvariti suprotno – s 34. mjesta u 1990. uspela se na 23. mjesto u 2016., što znači da je za isto vrijeme poboljšala svoju poziciju za 11 mjesta.
No pad u biti ne znači da je indeks Hrvatske u apsolutnom smislu padao, već da je sporije rastao od indeksa drugih zemalja, poput Slovenije, koja nas je pretekla.
Hrvatska je u 2016. imala 43 godine provedene u produktivnom razdoblju od moguće 44 (proživljene između 20 i 64 godine), što znači da je u tome imala indeks 0,9772. Pritom nam je funkcionalni zdravstveni status bio 0,79, godina provedenih u obrazovanju bio je 14 od mogućih 18 = 0.78, a učenje je bilo 0,85.
Kada se ovi faktori pomnože, dobiva se tzv. očekivani ljudski kapital za 2016. godinu = 44*0,9772*0,79*0,78*0,85 = 22,52. Ako to usporedimo s 1990. godinom, vidimo da nam porast očekivanog ljudskog kapitala uglavnom dolazi iz dvaju izvora - duže živimo (odnosno manji nam je mortalitet između 20. i 64. godine) i duže se školujemo.
Ako uzmemo u obzir stalno odgađanje i opstruiranje važnih reformi u obrazovnom sustavu, što uključuje neprovođenje kurikularne reforme i odgađanje produženja trajanja osnovne škole (po čemu smo među najslabijima u EU), te ako tome pridodamo slabe rezultate u prevenciji i izlječenju teških bolesti poput raka u odnosu na ostatak EU, pa tome konačno dodamo još i snažnu emigraciju te osobito odljev mozgova, vjerojatno možemo očekivati daljnji pad Hrvatske na ovoj ljestvici.