Biljne uši koje žive na drveću poznate su i kao lisne uši. Na drvetu lipe one provode zimu, a na proljeće, s porastom temperatura, počinju se razmnožavati. "Jedna ličinka je odrasla nakon pet do sedam tjedana i tada se počinje sama reproducirati", objašnjava stručnjak za lisne uši Thomas Thieme za Deutsche Welle.
Za razmnožavanje ovih bića mužjak nije potreban – ono se odvija i putem partenogeneze, razvoja nove jedinke iz neoplođene jajne stanice: "Lisne uši su tako u stanju proizvesti ogromne količine potomstva. Britanski istraživači su na jednom drvetu u istočnoj Engleskoj izbrojali više stotina tisuća komada."
Mogu stvoriti veliku štetu na autu
Širom svijeta postoji više od 5000 vrsta lisnih uši. U Njemačkoj ih ima oko 800. Na lipama u načelu žive samo dvije vrste. Jedna ima latinski naziv Patchiella reaumuri i živi na izdancima pri podnožju stabla. Njezina druga generacija obično napušta stablo nakon zime i traži stanište na drugim biljkama.
A vrsta koja je zapravo "odgovorna" za ljepljivu mednu rosu koja pada na automobile ima naziv Eucallipterus tiliae i nastanjuje se obično na donjoj strani listova.
"Ono što uši gutaju je tvar u kojoj ima mnogo šećera i poneka aminokiselina", kaže Thieme. Lisne uši konzumiraju mnogo soka koji potom izlučuju u vidu ekskrementa. A to je zapravo medna rosa koja kaplje na zemlju. Ili na automobile, na kojima se ona suši i stvara karakterističan ljepljivi sloj.
Ljepljiva masa može se relativno lako ukloniti toplom vodom. Ali ako se ne ukloni na vrijeme, može postati problem jer u njoj se vole nastaniti gljivice koje ljepljivu masu oboje u crno, pretvarajući je u materijal koji može oštetiti automobilski lak.