Foto: 123rf
U Hrvatskoj brojke variraju iz godine u godinu no statistika nažalost bilježi između 55 do 150 oboljele djece na godišnjoj razini, no kako se djeca liječe duže od godinu dana stvarna brojka djece koji su u programu liječenja zbog toga je veća od navedene.
Maligne bolesti drugi su najčešći razlog smrtnosti djece u starosti do 16 godina. Prvi su razlog nesreće, a od svih malignih bolesti, polovinu oboljele djece su ona oboljela od leukemija i malignih limfoma dok drugu polovicu čine oboljeli od solidnih tumora.
Leukemija i limfomi
Što se tiče leukemije koja je možda najučestaliji tip oboljenja, postoje podaci da čak 80 posto oboljelih od te bolesti čine akutne limfatične leukemije koje se javljaju u dobi od 2. do 6. godine djetetovog života. Glavni uzročnik ovih bolesti još uvijek su prilično nejasni čak i znanosti ali je evidentno da bolest nastaje određenom genetskom sklonošću organizma ka stvaranju tumora, odnosno utjecajem brojnih virusa koji vode do nekontroliranog umnažanja malignih stanica, odnosno bijelih krvnih stanica u koštanoj srži.
Limfomi su pak maligni tumori limfnog tkiva od kojih obolijeva oko 15 posto djece oboljele od malignih bolesti, a jedan od nakvećih problema je što se bolest najčešće ne dijagnosticira rano već tek onda kada oteknu limfni čvorovi do kada su limfomi već prilično rasprostranjeni po tijelu. Limfomi se dijele na dvije vrste - non-Hodgkinove limfome te Hodgkinovu bolest od koje najčešće obolijevaju adolescenti i odrasli.
Lijepa vijest je ta da je većina spomenutih bolesti izlječiva, uz adekvatnu terapiju i vrijeme uloženo u nju te se djeca nakon određenih ciklusa liječenja gotovo u potpunosti izliječe. Naravno, bolest se uvijek može vratiti no sretna je vijest i ta da se najčešće ne vraća. Isto je tako liječenje uglavnom lakše i brže ukoliko je tumorska masa manja što znači da izlječivosti poprilično ovisi o bržem otkrivanju i dijagnostici bolesti.
Solidni tumori
Druga podvrsta malignih bolesti koja su tipična za djecu su solidni tumori - uglavnom su to tumori središnjeg živčanog sustava koji se najčešće pojavljuju u dobi od 5. do 8. godine života. Prema statistici, oko 20 posto djece oboljelih od malignih bolesti spadaju upravo pod takva oboljenja, odnosno tumore koji napadaju mali mozak ili moždano deblo. Nešto rjeđe tu su i ostali solidni tumori tipični za dječju dob, a to su neuroblastomi, tumori mekih tkiva, bubrega, kosti i drugi.
Najčešći simptomi prisustva tumora u predjelu glave manifestiraju se glavoboljama, mučninama, povraćanjem, mutnim vidom i pojavom duplih slika što dovodi i do vrtoglavica, poremećaja hoda te poremećaja ponašanja.
Liječenje malih bolesnika
Većina malenih bolesnika prolazi slične protokole liječenja - od uzimanja citostatika, zračenja te eventualnog kirurškog zahvata no zaista je sretna vijest da se čak 90 posto spomenutih bolesti može i zapravo izlječuju. Najveći su problem jako uznapredovali i vrlo agresivni maligni tumori čije je izlječenje teže, čak i unatoč metodama transplantacija organa (primjerice koštane srži) s obzirom da takve metode liječenja znaju dovesti do brojnih dodatnih komplikacija.
Problemi vezani uz liječenje
Najčešći problem s kojima se susreću djeca i roditelji oboljele djece tiče se prvenstveno financijske prirode kao i sustavne podrške sustava i javnosti. Liječenje malignih bolesti nije kratkoročno već traje onoliko dugo koliko treba da s organizam vrati u normalu, s time da veliki broj djece, posebno oni oboljeli od solidnih tumora i nakon liječenja trebaju mnogo vremena za rehabilitaciju. A taj je dio vrlo skup, što dodatno utječe na već smanjeni budžet roditelja koji se bore za zdravlje svoje djece. Jer osim terapija za koje mnoga djeca moraju često putovati do hemato-onkoloških centara (u Hrvatskoj se oni nalaze u Zagrebu , Splitu, Rijeci i Osijeku, s time da primjerice u Osijeku nedostaje adekvatan medicinski kadar pa se, osim dijagnostike bolesti, djeca šalju u druge centre).
Osim čestog putovanja, često i plaćanja smještaja u blizini centara kada roditelji logično žele biti blizu svog djeteta, to je još jedan veliki trošak za roditelje u koji se naravno ubraja i trošak lijekova radi podizanja imuniteta i slično.
To su sve već dobro znani problemi oko kojih se, nažalost, bore i pojedine udruge i zaklade koje su osnovane s ciljem pomoći roditeljima i djeci oboljelih od ovakvih bolesti, a od kojih bi upravo roditelji trebali imati neku koristi. Mnoga djeca i dobiju financijsku pomoć, roditelji dobiju kvalitetnu podršku roditelja koji su i sami prolazili ili prolaze slična iskustva, i sve je to zapravo veliki pomak u liječenju djece oboljele od malignih bolesti. Jer, kako ističu medicinski djelatnici, podrška je iznimno važna s obzirom da bi se pritisak na oboljelo dijete trebao smanjiti na minimum, a to mogu učiniti samo roditelji koji neće klonuti duhom i koji će uvijek biti bezrezervna podrška svom djetetu.
Osim što za vrijeme liječenja djeca najčešće borave u bolnicama, što je izvjestan šok za svakog od njih, djeca bi taj boravak morala doživjeti što je blaže i veselije moguće. A u tom pogledu Hrvatska bi trebala još jače združiti snage kako bi se javnost još više senzibilizirala, ne samo za pojedine slučajeve (nećemo spominjati djecu koja su podignula javnost na noge), već za problem u cijelosti.
Svaka čast na brojnim humanitarnim akcijama, organiziranima od strane velikih institucija i malih ljudi, ali posao nije gotov. Djeca koja imaju velike šanse za izlječenjem i dalje trebaju našu pomoć kako bi im to dugotrajno liječenje bilo što bezbolnije.