POVJERENJE je temelj snažne veze između roditelja i djece. Ali svi su se roditelji jednom pronašli u situaciji kako su zbog svojeg ponašanja narušili povjerenje svoje djece, često i nesvjesno. Ti trenuci mogu izgledati bezazleni, ali i ostaviti dugotrajne posljedice na dječje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
Iz The Times of India izdvojili su osam takvih primjera na koje bi roditelji više trebali obratiti pozornost.
Ako nešto obećate, držite se toga. Kada roditelji ne održe svoja obećanja, djeca shvaćaju da su riječi besmislene. Čak i sitnice, poput otkazivanja obećanog izleta u park, mogu navesti dijete da se osjeća razočarano i počne manje vjerovati roditelju i planovima koje najavi.
U situacijama kada je dijete uzbuđeno zbog nečega ili zabrinuto zbog problema koje ima, roditelji ne bi trebali umanjivati osjećaje djeteta. Kada roditelji djeci kažu "Nije to važno" ili "To je glupost", mogu izazvati da se osjećaju zanemareno. Osjećaji djece su važni, čak i onda kada se roditeljima to tako ne čini.
Poticanje djeteta da bude iskreno, a zatim pokazivanje ljutnje kad otkrije nešto što roditelji možda i ne žele čuti, uči ih da šute u budućnosti. Ako se boje kazne ili oštrog odgovora, neće se osjećati sigurno da s roditeljima podijele svoje osjećaje, prenosi The Times of India.
Za neku djecu je dijeljenje tajni znak jakog povjerenja, a kada roditelji te tajne odluče reći drugima, time ne poštuju dobiveno povjerenje. Određene događaje iz života djeca žele podijeliti samo s nekim ljudima, a čak i kada, na primjer, roditelj ispriča tajnu djeteta svom partneru ili partnerici, dijete bi to moglo vidjeti kao kršenje povjerenja. Tada može doći do toga da se dijete osjeća izdano i više se ne povjerava.
Komentari o djetetovom tijelu, čak i kao šale, mogu imati dugoročne posljedice na samopoštovanje, prenosi The Times of India. Negativne primjedbe o težini, visini ili izgledu mogu dovesti do problema sa slikom o tijelu i osjećajem nesigurnosti, što može imati posljedice u budućnosti.
Roditelji također griješe. Ako ste u krivu, priznajte to i budite dobar primjer djetetu da je u redu priznati vlastite pogreške. Reći "Pogriješio/la sam i žao mi je" uči djecu odgovornosti. Izbjegavajte obrambene odgovore poput "Vjerojatno sam samo loš roditelj", jer to prebacuje krivnju i poništava njihove osjećaje.
Čak i ako nikada ne primijenite tjelesnu kaznu, sama prijetnja izaziva strah, a ne poštovanje kod djece. To uništava povjerenje i čini da se dijete boji doći k vama za smjernice kada ih najviše treba.
Djeca shvaćaju kada pogriješe. Konstantno podsjećanje na njihove pogreške ili korištenje istih kao sredstva kontrole izaziva sramotu. To može narušiti njihovo samopoštovanje i učiniti da se boje praviti pogreške u budućnosti.