Zanemarivanje u djetinjstvu često ostavlja nevidljive posljedice koje se manifestiraju tek u odrasloj dobi. Ljudi koji su odrastali bez dosljedne emocionalne podrške i pažnje nerijetko razvijaju obrasce ponašanja koji odražavaju tu prazninu. Razni psiholozi i drugi stručnjaci navode da djeca koja su emocionalno zanemarena ne dobivaju ključne alate za prepoznavanje, izražavanje i regulaciju vlastitih emocija. U nastavku su tri česte osobine odraslih koji su u djetinjstvu bili zanemareni.
Prema istraživanjima, jedna od najčešćih osobina kod osoba koje su bile zanemarene jest emocionalna nepovezanost – kako s vlastitim emocijama, tako i s emocijama drugih. Često ne znaju točno što osjećaju ili zašto, a izražavanje emocija im djeluje neprirodno ili besmisleno. To ne znači da nemaju osjećaje, već da ih nisu naučili prepoznati i imenovati jer u djetinjstvu nisu dobivali emocionalni odraz ni validaciju. Umjesto da izraze tugu, mogu se povući; umjesto ljutnje, mogu osjetiti prazninu.
Zanemareni pojedinci često su uvjereni da ne smiju biti teret nikome. Kada im zatreba podrška, osjećaju sram, krivnju ili nelagodu. Naučili su da su njihove potrebe nebitne ili čak smetnja drugima, pa se u odrasloj dobi bore s osjećajem da su "prezahtjevni" čim se otvore ili zatraže bliskost. Umjesto da zatraže pomoć, često se emocionalno povuku ili pokušaju sve riješiti sami, čak i kad im je teško.
Zbog nedostatka emocionalne potvrde u djetinjstvu, mnogi razviju unutarnji kritički glas koji ih neprestano preispituje. Iako izvana mogu djelovati samopouzdano, iznutra često osjećaju da nikada nisu dovoljno dobri. Umjesto zdrave unutarnje sigurnosti, oslanjaju se na vanjske uspjehe i priznanja kako bi se osjećali vrijednima. No, bez emocionalnog temelja iz djetinjstva, i ti uspjesi brzo izgube značenje.
Ove osobine ne moraju biti trajne, ali ih je važno prepoznati kako bi se s njima moglo raditi i graditi zdravije odnose.