MANCHESTER UNITED iza sebe ima još jednu bolnu sezonu u nizu. Osvojen FA kup protiv Manchester Cityja nije isprao osmo mjesto u ligi i sramotno posljednje mjesto u skupini Lige prvaka u kojoj su bili još Bayern, Galatasaray i Kopenhagen. Da su radikalne promjene potrebne u tom klubu, poznata je stvar, a prvi nagovještaj toga se dogodio u veljači kada je manjinski dioničar postao Jim Ratcliffe, direktor kompanije INEOS, četvrte najveće kemijske kompanije na svijetu.
Ratcliffe je dolaskom u United dobio kontrolu nad sportskim operacijama, a pri tome su uslijedile i neke kadrovske promjene. Ona trenerska ipak nije, pa je tako Erik ten Hag i dalje na klupi, no u politici dovođenja igrača se ipak dogodio određeni pomak.
United se u ovom prijelaznom roku odlučio kockati s talentima čiji je potencijal visok, no koji nije u potpunosti dokazan na najvišim razinama klupskog nogometa. Nakon što je klub doveo za nešto više od 40 milijuna eura Joshuu Zirkzeeja iz Bologne, idući je ulazni transfer bio onaj Lenyja Yora, osamnaestogodišnjeg stopera Lillea.
Yoro je plaćen 62 milijuna eura iako je iza sebe imao tek jednu ozbiljnu sezonu u Lilleu. Postao je time drugi najskuplji defenzivni igrač u povijesti Uniteda. Da ga nije uzeo United, Yora bi vrlo vjerojatno kupio Real Madrid, no pitanje je zašto je Yoro bio toliko tražen igrač ovog ljeta i je li United riješio barem djelomično svoje probleme njegovim dovođenjem?
Bilo je jasno da će United krenuti po stopera
Prošla sezona je pokazala kako je potpuno jasno da će United ovog ljeta tražiti novog stopera. Njihov najčešći stoperski par je u zadnjih godinu dana bio Jonny Evans - Raphael Varane, koji je startao u šest utakmica, a ukupno su iskušali čak 15 različitih stoperskih kombinacija.
Iako je pokazao interes za Matthijsom de Ligtom iz Bayerna, United se ipak odlučio kockati s Yorom. Za razliku od nekih prijašnjih vremena kada se klub okretao vatrogasnim rješenjima poput Evansa ili pak Casemira, ovoga puta se odlučio ključeve obrane dati osamnaestogodišnjaku, što pokazuje ipak neku promjenu u razmišljanju.
Unatoč tome što Yoro ima tek 18 godina, iza sebe ima sezonu u kojoj je upisao čak 44 nastupa za Lille. Nije mu ovo bila prva prava sezona jer je i u prethodnoj upisao 13 ligaških nastupa, od čega pet kao prvotimac, no u ovoj je na sebe privukao pozornost klubova diljem Europe.
Utakmicom protiv Rijeke je započela njegova sjajna sezona
Njegov proboj na scenu je započeo u utakmici protiv Rijeke, kada je ušao kao zamjena u 7. minuti umjesto ozlijeđenog startera Diakitea. Upravo je Yora ciljao kroz utakmicu Franjo Ivanović kao slabu kariku, no osim par izgubljenih lopti, ipak se dobro nosio s pritiskom, a u 89. minuti je zabio i gol za pobjedu Lillea 2:1.
Nakon te utakmice je Yoro praktički postao starter u Lilleu, a jako brzo je pokazao kvalitete zbog kojih su ga tražili United i Real. Njegova visina od 1.90 m te brzina kretanja čine ga prototipom za nogomet kakav ekipe danas forsiraju.
Za takvog poprilično visokog stopera, Yoro ima fantastičan trk te je uvijek spreman u visokom intenzitetu vratiti se u obranu po izgubljenoj lopti. Kroz sezonu u Francuskoj smo viđali kako je sposoban uloviti i najbrže driblere lige, tako i Kyliana Mbappea, te da je u duelu s njima izuzetan.
Osim fizičkih predispozicija, Yoro je pokazao i jako visoku nogometnu inteligenciju. U čitanju protivničke igre je bio jedan od najboljih stopera lige te mu je karakterističan potez bio povući se dublje kako bi svojim dugim nogama zaustavio dodavanja u prostor.
Yoro također jako dobro čita i kretanja protivnika, konstantno skenira tko će od protivničkih igrača napasti kazneni prostor te se trudi pokriti tog igrača. Njegova reakcija na ulaske s bočnih pozicija je vanserijska za te godine pa po svojoj zrelosti i fizikalijama dosta podsjeća na Varanea u najboljim danima.
U zračnim duelima ima visok postotak uspješnosti od 65%, no ipak je vidljivo da mu nedostaje mišićne mase te da protiv fizički jačih napadača može imati problem. Iako je ovo itekako zdrav temelj za njegov razvoj, u Premiershipu će se morati brzo naviknuti na novi nivo agresivnosti i povećanje snage bi trebao biti imperativ za budućnost.
Nije elitan dodavač, ali brojke ipak maskiraju njegovu tehničku sposobnost
S loptom u nogama Yoro je bio jedan od najsigurnijih dodavača lige te su po postotku točnih dodavanja od njega bila bolja samo tri stopera PSG-a. Razlog tome je što Yoro u Lilleu nije imao potrebu slati riskantna dodavanja te je po broju progresivnih dodavanja među slabije rangiranim stoperima. Od svih dodavanja koje je uputio tek je nekih 2% bilo progresivnih.
To doduše ne znači da je Yoro u tome loš. Naime, igra Lillea se često svodila na to da se netko od njihova dva pivota spušta po loptu i preuzima konce igre, pa nije bilo potrebe da Yoro bude pokretač progresivne akcije.
Dapače, Yoro je unatoč tome pokazao ozbiljnu tehničku kvalitetu jer je bio jedanaesti najbolji stoper lige po postotku uspješnih dugih lopti te jedini koji je pogodio apsolutno svaku dijagonalu koju je poslao. Već u prvoj prijateljskoj utakmici Uniteda protiv Rangersa Yoro je imao zadatak češće slati takve lopte te je opet imao visokih 92% točnih dodavanja, uz četiri od sedam točnih dugih lopti.
United mora donositi riskantne odluke
Izdvajanje iznosa od 62 milijuna eura definitivno predstavlja rizik za United jer, unatoč svim kvalitetama, ne treba zaboraviti da Yoro ima tek jednu ozbiljnu sezonu nogometa iza sebe i da mu je tek 18 godina.
Radi se o igraču koji tek mora osjetiti Premiership, kojem je potrebno da dobije na snazi i agresivnosti, koji zna ponekad puknuti pod pritiskom pri iznosu lopte i koji se postavlja u situacije da otvori širom koridor protivniku do gola ako ne dobije duel.
Ipak, United je nakon svih ovih godina morao pokušati napraviti nešto drugačije. Pobjeda protiv Cityja u finalu FA kupa u kojoj je postao prvi klub u zadnjih 20 godina koji je postavio dva tinejdžera u utakmici finala pokazatelj je u kojem smjeru treba ići. Kobbie Mainoo i Alejandro Garnacho su ispali heroji, a takvih heroja će biti potrebno još.
Yoro je bio najtraženiji mladi stoper Europe i United ga je doveo. To podsjeća na politiku Alexa Fergusona, koji je tražio takve mladiće čak i onda kada je u Unitedu sve funkcioniralo savršeno. Za replicirati taj uspjeh trebat će još dugo vremena, no da bi uopće razmišljali o njemu, moraju riskirati. Pa čak i da Yoro ispadne promašaj, barem mogu reći da im je misao vodilja bila ispravna.