"Dead man walking": Cleve Foster priča kako izgleda dan za koji mislite da vam je posljednji u životu

CLEVE Foster je čovjek koji zna kakav je to osjećaj gledati smrti u oči. Već dva puta je doživio, odnosno proživio dan za koji je mislio da mu je zadnji u životu. Sutra će ovaj 48-godišnji Amerikanac ponovno, ne svojom voljom, imati takav dan. Gledat će smrti u oči, ali su šanse da će ponovno prevariti Smrt vrlo male.

Foster je, naime, osuđen na smrt zbog silovanja i ubojstva  Sudanke Nyaneur Pal u Texasu 2002. godine. Dva puta je došao do sobice u jedinici Huntsville, gdje se teksaški osuđenici na smrt pogubljuju skoro čitavo stoljeće. Dva puta ga je spasio Vrhovni sud koji je u zadnji čas prihvaćao njegove žalbe. Za britanski list Daily Mail ispričao je kako izgleda dan za koji mislite da će vam biti zadnji u životu.

111 koraka do posljednje vožnje

Kaže kako su čelična vrata koja koja dijele zatvorenika od sobe za egzekuciju definitivno ono što osuđenik najviše pamti na putu "prema smrti". "Ne možete skinuti oči s njih", kaže Foster, koji je bio dovoljno priseban da izbroji 111 koraka koje mora proći od zatvorske ćelije i provjera do kombija koji ga vozi ne egzekuciju. Na tom "križnom putu" ostali se zatvorenici opraštaju od njega udarajući svime što imaju po rešetkama, a kroz glavu im samo prolazi: "Dead man walking".

Sati prije samog konačnog polaska jednako su napeti. Osuđenik ima na raspolaganju četiri sata u maloj prostoriji, koja je čeličnim vratima odvojena od prostorije za pogubljenje. Tu ima priliku pozdraviti se s obitelji i prijateljima. "Taj četiri sata dug posjet, to je jedina stvar koja me smeta", priča Foster.

Nema više posljednjeg obroka

Posebna stavka je posljednji obrok. Foster kaže kako je početkom 2011. godine, kada je prvi put mislio da je to njegov kraj, naručio veliko pile s prilozima. "Bilo je tako ukusno. Ovaj put su čak i začinili jelo", priča Foster. Međutim, statut posljednjeg obroka u međuvremenu je ukinut, nakon što je državno tužiteljstvo zaključilo kako nije fer da osuđenici na smrt imaju takvu privilegiju, jer je njihove žrtve sigurno nisu imale.

Nakon svega toga slijedi onaj najgori trenutak - ulazak u prostoriju za pogubljenje. "To je zastrašujući dio, prilično je sablasno. Vidite da je sve uglancano, ali vrlo staro. Gledate ispred sebe, a odasvud na vas vrišti povijest", priča Foster. Kaže kako su ga stražari oba puta kada je išao na svoju "posljednju" šetnju tretirali kao ljudsko biće. Gledali su ga u oči, ali nisu se smijali.

Ostaje samo nada u novu odgodu

Foster dan danas tvrdi kako nema veze s ubojstvom Sudanke i pokušava po svaku cijenu to dokazati i izbjeći smrt, ali dokazi sugeriraju drugačije. Cleve Foster sutra će ponovno izbrojati 111 koraka zatvorskog hodnika, sjesti u kombi koji će ga odvesti u Huntsville i tamo provesti posljednje dane svog života. Sve što stoji između njega i smrtonosne injekcije jest nada da će se i ovog puta u zadnji čas pojaviti netko s kuvertom u kojoj stoji odluka o novoj odgodi egzekucije.