Foto: Mup.hr
ŠEF SPLITSKE policije Zoran Petričević danas je na Općinskom sudu obrazlagao zbog čega misli da mu Slobodna Dalmacija treba platiti 101 tisuću kuna.
Kao što je Index već izvijestio, Petričević je tužio jer smatra da mu je tekst Marka Didića o potrazi za ukradenim Golfom u Sarajevu povrijedio pravo osobnosti, odnosno, narušio čast, ugled i dostojanstvo.
Znao što se sprema, ali se isto prenerazio...
Premda ga je Didić nazvao prije objave teksta da čuje njegov komentar, Petričević se šokirao kada je vidio što piše.
"Jednostavno sam se prenerazio. Napisano je da se ja na svom slučaju nisam iskazao i da sam četiri mjeseca neuspješno pokušao otkupiti svog Golfa. Jasno je da autor ovako intoniranim tekstom ukazuje na moju nesposobnost kao policajca. Autoru je to crta vodilja. Jasna je njegova namjera da me prikaže nesposobnim. To je bila poruka građanima. Kako će pronaći vaš auto, kad ne može svoj", pojadao se Petričević sutkinji.
Ružna kvalifikacija
Još težom povrede svoje osobnosti Petričević drži navod iz teksta u kojem dva puta odlazi u Sarajevo otkupiti automobil.
"Vrlo je jasno da mi ovdje novinar stavlja na teret veze s kriminalnim skupinama te mi imputira kako ja poduzimam protupravne radnje. To je ružna kvalifikacija, pogotovo u kontekstu poslova koje ja obavljam", kazao je Petričević.
"Kćer mi je na fakultetu tražio ćelavi, nabildani tip"
Tužio je Slobodnu i zbog toga što je, kaže, navedena točna adresa gdje živi njegova kćerka, kao i podaci što i gdje studira.
"Deset dana poslije teksta nazvala me sva uplakana. Kazala mi je da se nekakav ćelavi, nabildani tip raspitivao o njoj na fakultetu. Srećom, jedan se dečko dobro snašao pa mu je rekao da ona više ne studira. Tekst je objavljen na mnogim hrvatskim i bosanskim portalima, a i nekim crnogorskim. Ja sam se uzrujao zbog svoje kćeri da joj se nešto ne dogod", kazao je Petričević.
Tajni podaci i službeni kanali
Kategorički je demantirao da je tražio Golfa u susjednoj državi, a čini mu se da zna odakle Didiću podaci za priču.
"Izričito tvrdim da nisam poduzimao nikakve mjere iz policijskog djelokruga u BiH. Samo sam prijavio krađu u Sarajevu. Imao sam i povremene kontakte s inspektorom zaduženim za slučaj. Sve ostalo su laži. Golfa niti sam tražio, niti sam ga našao. Čisto sumnjam da je Didić došao do informacija kako tvrdi službenim kanalima u Sarajevu. Takvi podaci su tajni i ako je suditi po našem načinu rada, nikada ih ne bi trebao dobiti. Držim da je, kao dobro etablirani novinar u policijskim krugovima, podatke dobio iz izvora u RH, i to nakon što sam prijavio krađu kako bi se mogla raspisati međunarodna potraga", drži Petričević.
"Odakle Didiću broj mog službenog mobitela?!"
Prisjetio se i razgovora s Didićem.
"Dan prije objave teksta nazvala me osoba koja se predstavila kao Marko Didić. Rekao mi je da ima informacije da je Golf ukraden, sve podatke je nabrojio, a ja sam odmah znao odakle mu. Pitao me i jesam li išao u Sarajevo otkupiti Golfa. Rekao sam mu da je to notorna laž i zamolio da to ne piše. Kako sam predmnijevao što sprema, obustavio sam komunikaciju. Zanimalo me odakle mu moj broj službenog mobitela s kojim komuniciram isključivo u sustavu MUP-a. Didić mi je rekao da to nije bitno, kako se on snađe", podsjetio se Petričević.
"Kroz mene građani gledaju policiju"
"Najtežom uvredom, napadom na moje dostojanstvo rušenje mog ugleda, držim ovo povezivanje s automafijom. Dobro informirani novinar tvrdi da sam u jednom trenutku bio i blizu svog auta i da je samo sitnica nedostajala da dođem do njega. To je nečuveno! Takav atak na moj 28-godišnji policijski rad. Takva gnjusna konstrukcija! Filmski rečeno, ja sam nemoralan i pokvaren policajac. Ja sam dugogodišnji policijski rukovoditelj i kroz mene veliki dio građana promatra policiju. Petnaest dana nisam imao normalnog života. Od silnih poziva zapalili su se i mobitel i telefon. Zvali su me prijatelji, poznanici, svi u nevjerici da me pitaju o čemu se tu radi", kazao je Petričević.
A tek pogledi kolega...
Sutkinju je zanimalo je li bio na terapiji.
"Nisam. Čvrst sam dalmatinski karakter, ali nisam mogao spavati. Emotivna sam osoba, sve ovo sam vrlo intenzivno proživljavao. U kući nisam mogao normalno komunicirati sa svojima. Uglavnom smo šutjeli. A tek pogledi kolega? Prođe, nasmije se, veliki načelnik, kriminalac", otkrio je Petričević na kakve je sve neugodnosti nailazio u radnom kolektivu. Tvrdi da s Didićem nije osobni sukob.