Crnogorski predsjednik posthumno odlikovao admirala koji se ubio jer nije želio napasti Dalmaciju

Foto: Facebook/ Dogodilo se na današnji dan

CRNOGORSKI predsjednik Filip Vujanović u utorak je, povodom današnjeg Dana državnosti Crne Gore, posthumno dodijelio Orden za hrabrost admiralu bivše JNA Vladimiru Baroviću, koji je početkom Domovinskog rata u Hrvatskoj odbio izdati naredbu o otvaranju vatre na primorske i dalmatinske gradove te naposljetku počinio samoubojstvo.

Govoreći o admiralu Baroviću, Vujanović je kazao da je riječ o čovjeku kojem su čast i dostojanstvo bili put kojim se kretao i koji je, u ime tog puta, samovoljno okončao život.

„Admiral koji nije želio izdati naredbu da se razaraju dalmatinski gradovi i naselja, da se ubijaju nevini ljudi, shvatio je da mu crnogorska etika i vrijednosti to ne dopuštaju“, kazao je Vujanović.

Orden za hrabrost posthumno je dodijeljen admiralu Baroviću na prijedlog nevladine organizacije Građanska alijansa i SUBNOR-a i antifašista Crne Gore.

Admiral Barović, koji je bio zapovjednik ratne mornarice za područje Istre, izvršio je 1991. godine samoubojstvo na otoku Visu, nakon što je odbio naredbu da bombardira primorske gradove u Hrvatskoj.

Barović je u svom oproštajnom pismu, koje je napisano na otoku Visu, gdje se tada nalazilo zapovjedno mjesto bivše Jugoslavenske ratne mornarice, naveo i razloge koji su ga naveli na taj čin. Glavni razlog je nerazumna agresija JNA i crnogorskih rezervista na Hrvatsku koja, po mišljenju admirala Barovića, predstavlja djelo suprotno tradicionalnom crnogorskom poimanju časti. Crnogorci se ne mogu boriti i uništavati narod koji im nije ništa skrivio, smatrao je admiral Barović, koji si je oduzeo život suočen s vlastitom nemoći u sprječavanju djelovanja JRM-a na razaranju hrvatskih gradova te zbog potpunog neslaganja s odlukama vrhovnog zapovjedništva bivše JNA.

Jedini metak na koji Crna Gora može biti ponosna

Barović se ubio 29. rujna 1991., u vrijeme kad je i onim najoptimističnijima bilo jasno da će rat biti nemoguće izbjeći. Barović je, poput mnogih drugih u to doba, mogao ići lakšim putem i slijepo izvršavati naredbe iz vrha JNA koja je u to doba već u potpunosti bila u službi Slobodana Miloševića.

No, Barović je krenuo težim putem, putem koji će ga prisiliti da si oduzme život, ali i da sačuva obraz. U vrijeme kad je dobar dio Crne Gore podržao zločinačku politiku iz Beograda, a neki su joj se razarajući Dubrovnik i pridružili, Barović je pričao o časti koja mu ne dopušta da granatira ljude koji mu ništa nisu skrivili.

"Jedini metak u ovom ratu ispaljen na koji Crna Gora može biti ponosna jest onaj admirala Vladimira Barovića, komandanta JRM. Njegovo crnogorsko shvaćanje časti nije mu dozvolilo da izda zapovijed floti da bombardira primorske gradove i naselja u Dalmaciji kad mu je to naređeno", napisao je 1996. godine crnogorski književnik Momir M. Marković.

"Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik"

Barović je kao zapovjednik garnizona u Puli koji je pregovarao oko odlaska JNA iz tog istarskog grada ostao zapamćen prema jednoj izjavi.

"Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen da naredim razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti."

Svoje je obećanje i ispunio kada se upucao. Sahranjen je u Herceg Novom, a u trenutku smrti imao je 52 godine.