TIJEKOM sljedeća dva tjedna do Marsa stižu tri svemirske misije, jedan orbiter i dva landera, nakon što su sedam mjeseci proveli putujući svemirskim prostranstvima.
Mada iza njih stoje tri različite države, SAD, Kina i Ujedinjeni Arapski Emirati, sve tri letjelice lansirane su u srpnju prošle godine i sve će se baviti istim problemom – drevnim životom na Marsu.
Naime, u 2020. je postojalo samo jedno razdoblje od mjesec dana tijekom kojeg su orbite zemlje i Marsa bile dovoljno blizu da bi za putovanje do Crvenog planeta bilo potrebno samo sedam mjeseci. Za sljedeću ovakvu priliku zemlje su trebale čekati narednih 26 mjeseci.
9. veljače - sonda Amal iz Ujedinjenih Arapskih Emirata
Ujedinjeni Arapski Emirati lansirali su 19. srpnja 2020. iz japanskog svemirskog centra Tanegashima svoju prvu misiju na Mars. Ovo je najmanje rizična misija od tri navedene jer će letjelica ostati u orbiti Marsa i neće proći zahtjevnu proceduru slijetanja.
Satelit vrijedan 219 milijuna dolara analizirat će atmosferu Marsa te proučavati dnevne i sezonske vremenske promjene na planetu.
Sonda Amal (hrv. Nada) bi trebala ući u orbitu oko Crvenog planeta 9. veljače i početi slati poruke na Zemlju, s kašnjenjem između 13 i 26 minuta.
Znanstvenici smatraju da je Mars nekada bio bogat vodom, a vrlo vjerojatno i životom.
"Neki od krivaca za transformaciju Marsa u suh i prašnjav planet su klimatske promjene i gubitak atmosfere. Pomoću tri znanstvena instrumenta na svemirskoj letjelici analizirat ćemo i pokušati bolje razumjeti vremenske prilike u donjoj i srednjoj atmosferi Marsa", priopćila je svemirska agencija UAE-a.
"Kombinirajući te podatke s onima o gornjim slojevima atmosfere, trebali bismo otkriti mehanizme prijenosa energije i čestica, a time i shvatiti kako su atmosferske čestice uspjele pobjeći gravitaciji Marsa", dodala je.
10. veljače - kineska misija Tianwen-1
Kina se pridružila vodećim svemirskim agencijama u potrazi za znakovima drevnog života na Crvenom planetu te je 23. srpnja 2020. na Mars lansirala vlastiti rover.
Letjelica Tianwen-1, što bi u prijevodu značilo "potraga za nebeskom istinom", lansirana je s otoka Hainan na južnoj obali Kine, a sastoji se od orbitera i rovera. U orbitu planeta bi trebala stići 10. veljače, iako će se rover na planet pokušati spustiti tek u svibnju, i to na području naziva Utopia Planitia. Naime. Naime, NASA je na tom mjestu otkrila moguće znakove postojanja leda.
Kada sleti na Mars, rover bi trebao tragati za podzemnim vodama i dokazima o postojanju drevnih oblika života. Kineska nacionalna svemirska agencija je, kao i većina kineskih državnih odjela, manje transparentna od NASA-e ili ESA-e te za sada nije sasvim jasno koje će točno informacije o ovoj misiji biti objavljene, piše Sky News.
Rover na solarni pogon težine 240 kilograma će tri mjeseca nakon slijetanja tražiti biomolekule i druge naznake života, nakon čega je njegova misija gotova. Orbiter bi, s druge strane, trebao kružiti oko Marsa još dvije godine.
Treba napomenuti da je do sada samo SAD uspješno sletio na Mars, i to osam puta od 1976. godine. Više od polovice letjelica koje su trebale dodirnuti tlo Crvenog planeta je ili eksplodiralo ili izgorjelo ili se srušilo na površinu.
18. veljače - NASA-in rover Perseverance
NASA-ina misija Mars 2020 lansirana je s Floride 30. srpnja 2020. godine, a trebala bi na dalekom planetu istraživati njegovu geološku prošlost, ali i tragati za mogućim znakovima života.
Rover Perseverance bi trebao sletjeti na Mars 18. veljače. Ima 19 kamera kojima će slikati prekrasan krajolik Marsa, dok će četiri druge snimati proces ulaska u atmosferu i slijetanja na tlo.
Perseverance ima 1050 kg, a analizirat će tlo drevnog jezera poznatog pod nazivom krater Jezero. Ovaj krater je pun prepreka i opasnosti za rover; obiluje kamenjem, liticama i pješčanim dinama. No, naslage u krateru bogate su mineralima koji nastaju u prisutnosti vode, što znači da je tamo nekada mogao postojati život. U takvim sedimentima na Zemlji obično ima mikroskopskih fosila.
Rover je opremljen i minijaturnim helikopterom Ingenuity koji teži samo 1.8 kilograma i koji će biti prvi takav strojček, što će letjeti nekim drugim planetom. Ovaj autonomni testni helikopter ima ugrađenu kameru, a napajat će se putem solarne ploče; no na sebi neće imati drugih znanstvenih instrumenata.
Europska misija ExoMars i potraga za vanzemaljskim životom
Vanzemaljski život namjerava tražiti i europska misija ExoMars, koja je trebala također biti lansirana u srpnju, ali je to odgođeno zbog tehničkih problema i pandemije koronavirusa.
"Roskosmos i Europska svemirska agencija odlučili su odgoditi lansiranje druge misije ExoMars, kojoj je cilj istraživanje Crvenog planeta, za 2022.", priopćila je ruska agencija.
To je druga ExoMarsova misija koja je trebala tragati za znacima života na dubini od dva metra ispod Marsove površine. Sastoji se od ruske površinske platforme i europskog rovera koji su trebali biti lansirani pomoću ruske rakete Proton s kozmodroma u Bajkonuru.
Primarni cilj programa ExoMars je dobivanje odgovora na pitanje je li ikada na Marsu bilo života. Misija se sastoji od dva dijela. U sklopu prve faze u ožujku 2016. godine lansirani su Trace Gas Orbiter (TGO) i modul Schiaparelli. Mada je misija TGO bila uspješna, to nije vrijedilo za lander Schiaparelli s kojim je izgubljen kontakt nakon neuspješnog slijetanja.
Drugi dio misije je lansiranje rovera Rosalind Franklin, što je, kao što je već spomenuto, odgođeno za 2022. godinu.
TGO se nalazi u orbiti Marsa i traži dokaze o postojanju metana i drugih plinova koji bi upućivali na prošle ili trenutno aktivne biološke ili geološke procese. Modul Schiaparelli trebao je testirati tehnologiju ključnu za buduća slijetanja na Mars, a rover Rosalind trebao bi se posvetiti biološkim i geokemijskim istraživanjima.
Da je rover lansiran, ove godine bi do Marsa stigle četiri letjelice iza kojih stoji više različitih nacija, a sve bi se bavile potragom za dokazima postojanja drevnog života na Marsu. Sve to nalikuje na neku svemirsku utrku, zamislite koliko bi značilo nekoj svemirskoj agenciji da prva nađe vanzemaljski život – takav događaj bi bio zapisan u svim svjetskim udžbenicima i za njega bi znale sve buduće generacije.