Povodom obljetnice Oluje, najpoznatije i jedne od najvažnijih akcija u kontekstu privođenja Domovinskog rata kraju, bilo bi fer obraditi nešto najhrvatskije hrvatsko što postoji: Thompsonovu Lijepa li si.
Thompson je kontroverzan otprilike kao Severina. Zamislite!
Jasno je i zašto, lista Thompsonovih odlika zaista je impresivna. On je:
- vlasnik prvog viralnog hita Republike Hrvatske, velikog bengera Čavoglave koji je, urnebesno, bio inspiriran partizanskom pjesmom Sivi sokole
- kvalitetan glazbenik s nekoliko albuma koji su nepobitno hrvatski klasici;
- solidan biznismen koji je navodno posredstvom svećenika od HDZ-a dobio pola milijuna eura da ne pjeva ni za koju stranku;
- uporni koncertni uzvikivač pokliča "Za dom spremni!" s odobrenjem prekršajnog suda jer se radi o stihu u pjesmi Čavoglave;
- politički simpatizer stranke Dupla Penetracija koja je u potpunosti izdala sve glasače koji su bili dovoljno naivni da si utvaraju nekakvo poštenje i alternativu HDZ-u koje nema jer još nismo izmislili alternativu za novac
- čovjek čije su pjesme bile od integralne važnosti za Hrvate tijekom rata (Čavoglave, Anica kninska kraljica), branitelje u poslijeratnom razdoblju (Neću izdat ja, Reci brate moj), a nije nevažno ni to što je Thompson jedina komercijalno uspješna uzdanica hard rock/metal zvuka kod nas i što tematski već 20 godina propagira hrvatsku povijest nešto dalju od Domovinskog rata
…i vlasnik neslužbene hrvatske himne
Gledajte, ja sam prva osoba koja će se zauzeti za mog dragog austrijskog diplomata Antuna Mihanovića koji je Lijepu našu napisao, kako legenda kaže, jer je htio poslati vrlo ispravnu poruku da samo na vlastitom jeziku može "izreći sve što želi" te da se samo jezik koji je živ u narodu može dovesti do izražajnog savršenstva. Moj imenjak Runjanin, skladatelj Lijepe naše, malo manje mi je drag. Ne zato što je Cincar i pravoslavac, bože sačuvaj, nego zato što je u skladanju debelo posegnuo u tuđi džep za inspiraciju:
Rekao bih da je takvo vrijeme bilo, ali sad je još gore pa ništa od toga.
Bilo kako bilo, Marko Perković Thompson (zajedno s producentom Vedranom Ostojićem) nadvisio je njihov zajednički pothvat. I to nije uvreda Antunu i Josipu!
Lijepa li si - certificirani pop benger
Kao prvo, Vedran Ostojić ovaj aranžman je sašio bez konca i izdominirao za sva vremena. Ključna riječ? Fokus!
Lijepa li si od svog otvaranja daje do znanja da se bar 3-4 minute nećemo svađati međusobno, svi tvrdi dijelovi aranžmana su pod strogom paskom da ne bi pretjerali (čak je i Thompsonov "OJ ZAGO-" koji im je promaknuo na 3:20 šarmantan trenutak), formula zbora koju Thompson oduvijek fantastično koristi, divne vokalne harmonije, dinamičke promjene u pravim trenucima, suptilna gitara u drugoj strofi, onaj glupi uvod u refren koji Thompson (i Tiho Orlić) UVIJEK koriste, a prije svega impresivno držanje euforije do samog kraja. Sve je podređeno ljepoti emocije koju pjesma nosi… Bravo, g. Ostojić: ovo je doktorska disertacija vladanja pop formom!
A Marko Perković je nosi za trojicu. Njegov vokal je dijete velikih muževnih metal vokala koji ne znaju za šalu i nježne moderne forice poput falseta i viška daha u pjevanju. Ranjiv je i duboko emotivan, ali čvrsto stoji iza toga i u drugoj strofi pa do kraja pjesme ustoliči svoj vokal kao katalizator autoriteta. Sve velike manifestacije moraju imati nekoga tko naređuje razularenoj gomili kako se treba ponašati, zar ne? On je ovdje primjer urednosti, a njegov ranjeni mačo vokal od početka do kraja ide do kraja, nema zajebancije.
To mu ovdje itekako ide na ruku jer je pjesma kratka, jasna i jako fokusirana, nema niti jedne jedine linije koju bi mogli zamijeniti boljom. "Kad se sjetim, suza krene" je strašan način za početi pjesmu - jeste li ikad razmišljali koliko je uniformiran način i kontekst u kojem dinarski mužjak pokazuje emociju? Dom, obitelj, majka (otac već ne! Budi muško!) - ali isključivo na golemim manifestacijama poput obljetnica, rođenja, smrti i vjenčanja, i to nikad bez pjesme koja ne samo da je pouzdan lubrikant za emociju, nego je i čvrsta opna koja te štiti od sramote.
"Zamirišu uspomene / svake stope rodnog kraja" je najčistiji pokazatelj slušatelju da mu autor neće gubiti vrijeme, stihovi ga vode za ruku točno gdje treba. "Prepoznah ljepotu tvoju / što probudi ljubav moju / kad sam s tobom, srce moje / kuca jače, veliko je" bili bi slabiji kad ne bi bilo konteksta - ali uzmite u obzir da je "nama izljev emocija dopušten isključivo u ovakvim trenucima i bit će vam jasno koliko je čak i naizgled prvoloptaška rima "ljepotu tvoju / ljubav moju" puna težine i izravnosti prikladne za ovu pjesmu.
Spominjanje regija u ogromnom refrenu ne moram ni spominjati, kao ni Thompsonovo kontroverzno spominjanje Herceg-Bosne koje je i danas jednako relevantno za tamošnje Hrvate, a lijepo je podsjetiti i domaće. Ovaj dio je najbliži Lijepoj našoj, a nadvisuje službenu himnu izravnošću i budničkom dimenzijom. Sjajno!
Kao i svaki pravi autor i interpretator, Perković zna da je druga strofa u pop formi trenutak u kojem kupuješ slušatelja. U prvoj strofi dobili smo njegove intimne razloge što pjesma uopće postoji, a druga strofa je izravna komunikacija sa slušateljem. Linije "kad Neretva k moru krene / ti se tada sjeti mene / mojoj pjesmi budi tema / za sve one kojih nema / ajde Istra i Zagorje / podignimo sve tri boje / zagrlimo se pred svima / neka vide da nas ima" su čisti klasik domaće poezije.
Gorak okus rata ("za sve one kojih nema") pretvaraju u domoljubno zajedništvo ("mojoj pjesmi budi tema" i "zagrlimo se pred svima"), a teško je s ovolikom distancom zamisliti koliko je službeni začetak hrvatske države ispratila i verificirala linija "neka vide da nas ima".
Rijetko što može homogenizirati i uspraviti nekoliko milijuna ljudi kao sjajna glazba u pravom trenutku - i mene retroaktivno naljutiti za svaki put kad mi netko kaže da je glazba nebitna. To što se pretežno radi nebitna glazba ne znači da je glazba nebitna.
Golemi uspjeh
Lijepa li si je napravila Thompsonovu karijeru i bila savršen uvod za njegov najbolji album, epohalni E moj narode. Od stilskih odrednica koje ćemo slušati još godinama i koje će svaka domoljubna pjesma idućih 25+ godina pokušati emulirati pa sve do pjevanja na svakoj mogućoj seoskoj zabavi, na stadionu, u klubu - utjecaj ove pjesme je trajan i nezaustavljiv. Benger prvog reda!
Spot je klasičan prikaz hrvatskih ljepota (nije izostavio ni Herceg-Bosnu, a promocija spota bila je upravo na ŠRC-u Blidinje) kroz koje Thompson jaše kao Mel Gibson u Braveheartu, a singl verzija dobila je i gostovanja tadašnje pop elite: od Vitasovića, Giuliana i Grdovića pa do Škore i Bulića, svi su tu! Dobra odluka koja je osvježila pjesmu i zasluženo napravila od nje još veći događaj.
Kontroverzi oko pjesme je bilo i bit će: primjerice, ljevičarske udruge slale su 2016. godine dopis HNS-u i UEFA-i u kojem su pjesmu opisali kao netolerantnu i punu mržnje, što je glupost koja bi diskreditirala bilo koga.
Marko Perković Thompson je otvorena meta za napade tog tipa zbog otvorenih desničarskih stavova čije temeljne vrijednosti vjerojatno svako živo biće pozdravlja i koji se, kao i u slučaju ljevice, ne kose ni s čim što je od koristi zajednici. Ali kad se u tu priču upletu golemi novci, podrška iznimno mutnim likovima i utjecaj koji pop zvijezda najvišeg reda ima na djecu, potpuno je jasno zašto Thompson ima toliko političkih protivnika. Asocijacija na ekstremistički nastrojenu Hrvatsku koja se vuče s fašističkim korijenima sredine 20. stoljeća nešto je što bi Thompson trebao jasno i glasno odbaciti.
Koketiranje s tim simbolizmom si može opravdati temeljem vlastitog životnog iskustva, okoline u kojoj je odrastao i mladosti koja je ratom mnogima oduzeta, ali to ne bi bila cijela istina, zar ne? Ponavljam, živimo u državi čiji je narod odabrao HDZ i Duplu Penetraciju da predstavlja njegove interese. Državi u kojoj je i 30 godina od rata taj isti rat izuzetno aktualan i - profitabilan.
Jedina aktualna kritika koju ova pjesma (bez veze s Thompsonom) može dobiti jest, primjerice, kritika Federacije BiH koja je prije šest mjeseci uposlila Tužiteljstvo BiH i sigurnosnu agenciju SIPA da istraži zašto Hrvati u BiH na hodočašću pjevaju Lijepa li si koja spominje “problematičnu Herceg-Bosnu”. Ali za taj razgovor o fašističkim tendencijama nismo svi spremni!
Thompson nije vječan, ali ova pjesma jest
Lijepa li si je mikrokozmos čistog domoljublja upakiranog u otmjenu kutiju s velikom mašnom crveno-bijelo-plave boje. Jedna je od najboljih i najpopularnijih hrvatskih pjesama, ponosan testament sposobnog autora i u njoj će uživati generacije i kad je prestanu povezivati s ratom, Markom Perkovićem, Bujicom, Duplom Penetracijom i milijunima koje autor je ili nije dobio, priskrbio i utajio.
Živjela neslužbena hrvatska himna - Lijepa li si!
BONUS - domoljublje nove generacije iz svježe perspektive:
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.