Emocionalna inteligencija sve se češće prepoznaje kao jedan od ključnih čimbenika za uspješan, ispunjen i zdrav život – jednako važan kao akademska izvrsnost ili društvena prilagodba. Kod djece, emocionalna inteligencija uključuje sposobnost prepoznavanja i izražavanja vlastitih osjećaja, razumijevanje emocija drugih te razvijanje suosjećanja i samoregulacije.
Ta se sposobnost ne razvija slučajno – ona se gradi kroz svakodnevne interakcije, stil roditeljstva i emocionalno sigurnu okolinu. Ako ste se pitali razvija li vaše dijete ovu vrstu unutarnje snage, prema istraživanjima, postoji nekoliko znakova koji to mogu pokazati.
Djeca s visokom emocionalnom inteligencijom često znaju reći kada su tužna, ljuta ili zabrinuta, bez straha da će zbog toga biti ignorirana ili posramljena. Naučena su da su sve emocije dopuštene – i zato ih jasno i iskreno iznose.
Ako dijete primijeti da je netko uzrujan, zabrinuto će pitati što nije u redu ili ponuditi utjehu. Suosjećanje ne mora biti naučeno riječima - djeca ga spontano pokazuju kada se osjećaju emocionalno sigurno u svojoj okolini.
Dijete koje zna reći "treba mi malo mira" ili se samo povuče kad je preplavljeno emocijama pokazuje visoku razinu samoregulacije - jedne od najvažnijih vještina emocionalne inteligencije.
Djeca koja razumiju emocije rijetko će ismijavati tuđe osjećaje. Umjesto toga, reagiraju s poštovanjem, čak i kad ne razumiju u potpunosti zašto je netko uzrujan, znaju da to zaslužuje pažnju.
Umjesto da potiskuje ili skriva neugodne emocije, emocionalno inteligentno dijete zna kada mu je potrebna pomoć i ne boji se zatražiti podršku – bilo od roditelja, učitelja ili bliske osobe.
Razvijanje emocionalne inteligencije kod djece nije cilj koji se postiže preko noći, ali prepoznavanje i poticanje ovih osobina važan je korak prema odgoju samosvjesne, empatične i otporne osobe.