PREDRAG Fred Matić (62) danas je preminuo u bolnici. Podsjetimo, eurozastupnik SDP-a završio je prije tjedan dana u bolnici zbog komplikacija vezanih uz žuč. "Stanje mu je ozbiljno, ali stabilno", rekli su nam tada iz SDP-a. Bio je branitelj Vukovara i zatočenik srpskih logora, bivši ministar branitelja, zastupnik u saboru i u Europskom parlamentu. Živio je u izvanbračnoj zajednici sa suprugom Svetlanom Patković s kojom ima jedno dijete, sina Svena.
Za Novi list je nakon izbora u Europski parlament ispričao svoj životni put.
"Humanist sam, to je moje životno opredjeljenje. Na početku sam mislio ovako: ako vi i ja sad iznesemo balvane na cestu, posao je policije da to riješi, a ne da to rješavaju neka druga dva civila. Kad se vojska jasno stavila na stranu srpskih pobunjenika, tad sam shvatio da je trenutak da se priključim, premda sam se u Ured za obranu prijavio dva i pol mjeseca prije nego što sam uzeo pušku", rekao je Matić.
Rekao je da mu je žao što ljudi odbijaju izaći iz rata.
"Velik dio njih u ratu je našao sebe. Tko bi se od njih vratio u anonimnost razdoblja prije 1991. godine? Rekao sam im to otvoreno. A mržnja, prije svega, razara onoga koji mrzi. Rekao bih da je to stvar čak i kućnog odgoja. Nikad nikoga nisam mrzio, čak ni one četnike iz rata", rekao je Matić.
"U logoru shvatiš da je rat ‘mila majka’"
Nakon rata bio je zarobljen i zatočen u tri srpska logora, gdje je bio podvrgnut mučenju i zlostavljanju.
"Najprije sam mislio da je rat nešto najgore. U logoru shvatiš da je rat ‘mila majka’, jer konclogor je najgore što može biti. Ali, u logoru ti je bar sve jasno. No kad dobijem šator, kad dobijem svoje prijatelje, suborce, svakog od njih znam u glavu, koji mi natovare godinu i pol policajce da me čuvaju - mene, koji u životu nisam krivo parkirao - optužuju me da sam izdajnik, da sam u logoru uživao…
Pa to još govore ljudi koji su u logoru od mene tražili savjete… Vjerujte, muke u logoru nemjerljivo su manje od onoga što su mi priredili ‘šatoraši’", ispričao je Matić.
"Svoju Svetlanu sam kroz barikade otpratio na vlak za Beograd"
Rijetko je pričao o supruzi Svetlani, ali za Novi list je ispričao neke detalje o njihovoj vezi.
"Svetlana je 1990. ujesen upisala studij u Beogradu. Tada smo još samo hodali. Osobno sam je iz Vukovara - bilo je to već poslije pokolja u Borovu selu - kroz hrvatske barikade u Bogdanovcima otpratio u Vinkovce na vlak za Beograd. U sljedećih pet godina, do 1998. godine, čuli smo se samo jednom: 1994. sam je iz Trsta nazvao ‘na kovanice’, ono, 'Kako si?, Dobro, Kako si ti?, Dobro', i to je to", ispričao je.
"Nakon reintegracije, željni Vukovara, išli smo, ekipa. Negdje nakon Slavonskog Broda meni lampica, kažem ja, 'Ajmo nazvat’ Beograd, da vidimo što radi Patkica.' Nadimak joj je Patkica jer se preziva Patković. Nisam se usudio nazvati ja, nagovorio sam brata. Buraz nazove, ali javi se kolegica s posla i kaže: 'Ali Svetlana je danas kod mame u Vukovaru.'
E sad ja preuzimam telefon, nazovem Vukovar, dobijem je i kažem: 'Bi li se htjela vidjeti sa mnom?' Kaže ona: 'Pa naravno, ali ti si jako, jako daleko.' Na to sam reko: 'Za sat vremena, na starom mjestu di smo se nalazili.' Kad smo se sreli, kao da se nikad nismo ni razišli: kao da je od 1991. do 1998. prošao jedan dan.
Otad su se telefonski računi više od pola godine mjerili u tisućama kuna, a onda, u proljeće 1999. godine, došla je ovamo i zajedno smo do danas: sin nam je 17 i pol godina. Sretan sam. Znam joj reći: 'Bog čovjeku ispuni jednu veliku želju.' Kad danas želim dobiti na lotu, Bog mi kaže: 'Ne budi proklet, već si dobio'", rekao je.