U 63. godini života u Zagrebu je preminuo hrvatski eurozastupnik, SDP-ovac Predrag Fred Matić nakon komplikacija s gušteračom zbog kojih je hospitaliziran prije desetak dana.
Kada je 1991. godine izbio Domovinski rat, Matić se pridružio braniteljima Vukovara na Trpinjskoj cesti. Nakon aktivnog sudjelovanja u obrani Vukovara biva zarobljen i odveden u devetomjesečno zatočeništvo u tri srpska koncentracijska logora.
Njegova sjećanja na dane provedene u srpskim logorima - traume, iskustva, spoznaje, potaknuli su Matiju Vukšića da ih pretvori u scenarij. Matić je 2019. godine za HRT-ov Puls opisao dane u zatočeništvu.
U potresnom svjedočanstvu prisjetio se trauma, iskustva, spoznaja. Prisjetio se kako su ljudi, u situaciji u kojoj su bili ogoljeni "poput beba", pokazali svoj istinski karakter. Odgovorio je i na pitanje kako se nosi s činjenicom da je tijekom rata možda nekoga i usmrtio. Logora se, kazao je, sjeti u svakodnevnim situacijama, primjerice u banci ili pošti, kada se nađe ispred šaltera, s nekim tête-à-tête. Podsjetilo ga je to na ispitivanja u logorima, izazivalo nelagodu.
"Dobio sam batina za deset normalnih života"
"Teško je reći što je čovjek tamo sanjao. Ono čega se ja najviše sjećam, ta prva noć nakon svega onog maltretiranja, nakon tri mjeseca rata, nakon provedenih više od 24 sata u autobusima, premlaćivanja, ubojstava koja sam vidio, sveg onog zla, hladnoće koja je bila nevjerojatna...
Kad su nas duboko u noć, već su možda bili i rani jutarnji sati, konačno pustili na miru, sjećam se da sam utonuo u san sa željom da se nikad više ne probudim... Volim reći da sam dobio batina za deset normalnih života. Međutim, kad sam vidio neke svoje prijatelje kojima su polomljena rebra, vilice, izbijeni zubi, koji su dolazili u velikim modricama, vraćali se u te naše štale ili ćelije u kojima smo bili, pomalo mi je i neugodno pričati o tome da sam dobio batina. Ali dobio sam, za deset normalnih života", ispričao je Matić.
Prošao je Stajićevo, Niš, Srijemsku Mitrovicu. Gdje je bilo najgore?
"Svaki od tih logora imao je dobre i loše strane. Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su ustvari zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora.
Tako da je teško reći, u Nišu je najgore recimo bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori", ispričao je.
Neke ljude je i ubio, kako se s time nosio?
"Uvijek kažem - ne što je posljedica, nego što je uzrok. Ja sam u svom gradu, u svojoj ulici, čuvam sebe, svoje prijatelje, svoj grad, svoju zemlju. Nemam apsolutno grižnje savjesti. Više puta sam istaknuo kad gledam film, u stanju sam zaplakati i zaplačem, ne sramim se toga. Međutim što se tiče ovih ratnih događaja, uvjeren sam da sam se ponašao viteški, nemam nikakve grižnje savjesti, nemam zbog toga nespavanja.
Više puta sam nakon rata bio u Srbiji, Bosni i Hercegovini. Neki moji suborci, branitelji, kažu da ne smiju ići tamo, boje se zarobljavanja, boje se problema na granici, ja tih problema nemam. Kažu - kako znaš da nemaš problema? Svako jutro ja se preispitujem. Kad se brijem, pogledam se u oči i znam da sam čist kao suza", ispričao je Fred Matić.