Splitski restoran Duje nalazi se na Gripama, u neposrednoj blizini košarkaške dvorane i postoji preko trideset godina. U njemu se, kažu nam Splićani, uvijek dobro jelo, pa smo ga i mi odabrali za lokaciju kasnog ručka, odnosno rane večere za našeg posjeta Splitu.
Ovaj restoran dospio je u medije lani potkraj ljeta kada je objavljeno da su ga preuzeli supružnici Iris i Marko Livaja, i to od prijašnjeg vlasnika, poznatog splitskog ugostitelja Marija Matijaševića. Danas su u suvlasništvu s obitelji Topalušić. Restoran je okružen dijelovima nekad velebnog, a danas prilično zanemarenog kompleksa Gripe.
Unutrašnjost restorana danas je, nakon renovacije koja je napravljena prilikom preuzimanja, u potpunom kontrastu s vanjštinom te je, iako postoji terasa s danjim svjetlom u cijeloj vertikali prostora, većina ipak fokusirana na unutrašnji prostor na nekoliko levela koji nema direktan izvor dnevnog svjetla.
Mramorne plohe, ogledala i strateški raspoređena svjetla, stalak za pršut (s pršutom) i vitrina s vinima dominiraju prostorom.
Hrana
Iako smo na meniju zapazili zanimljiva mesna jela, odlučili smo se ipak za morski slijed. Započeli smo s hladnom platom na kojoj su bili u carpaccio od tikvica umotan tartar od sabljarke s mangom, carpaccio od bakalara, sušene i cherry rajčice i u sredini jedna kuglica paštete od škampa.
"Nju smo jednostavno morali ostaviti na meniju jer, ne samo da je odlična već je i simbol ovog restorana i jelo koje je izgradilo ovaj restoran. Ljudi nam odasvud dođu i traže ovu famoznu paštetu po kojoj je Duje poznat", kaže nam konobar Andro, koji ovdje radi 21 godinu.
Uz ovo jelo pili smo strašno dobru Katićevu Kujundžušu, pravo vino za ovaj lagani i ukusni hladni morski miks.
Duje je i dalje mjesto na kojem Splićani vole proslaviti neke važne datume i događaje u životu, ali i mjesto gdje se svakodnevno kuhaju "gotova jela". Mi smo u restoran došli malo iza 17 sati i tada je bilo zauzeto nekoliko stolova no, dok smo bili gotovi s posjetom i spremni za polazak, oko 19:30, restoran je bio skoro pun.
Za glavno jelo, na preporuku ljubaznog konobara, odlučili smo se za žrnovske makarune s jastogom, škampima i brbavicama.
"Domaća šalša, prošek, konjak, to je temelj ovog jela", govori nam Andro i ističe kako su zeleni makaruni stigli direkt iz Žrnova, malog mjesta na Korčuli koje su proslavili u gastronomskom smislu. Zbog svega nabrojanog sasvim logična je stvar bila da uz ovo jelo pijemo pošip iz Poljoprivredne zadruge Pošip iz Čare na Korčuli s kojom je restoran ostvario suradnju te za njega pune vina s posebnom etiketom.
Što jede Livaja?
Pitamo Andru dolazi li Marko Livaja u restoran često i što najčešće jede.
"On je i ranije ovdje često dolazio i to se nije promijenilo. Zna doći sa svojom ekipom i dok svi gledaju što bi naručili, on pita što ima od gotovih jela. Uglavnom, dobar bolognese i tabasco i on je sritan čovik", kaže nam.
U restoranu smo bili za vrijeme utakmice Ružomberoka i Hajduka u Slovačkoj. Restoran dakako nema televizora ni direktnog prijenosa utakmice, ali u prizemlju imaju svojevrsni cigar room gdje se utakmica može pratiti.
"A to vam je tako, ovo nije bar, nego restoran i nema ni televizije ni nogometa, ovdje ljudi dolaze jesti i družiti se. A mi u kuhinji i u servisu pratimo stalno preko mobitela pa smo u toku s rezultatom tako da, ako tko od gostiju pita, imamo najnovije informacije", kaže Andro.
U konačnici nam je najbolju ocjenu restorana dao jedan Splićanin s kojim smo proćakulali pred restoranom.
"Ovdje smo uvijek dolazili, ja s familijom dođem često, a i s firmom smo ovdje imali par ručkova. Otkad je Livaja preuzeo, sve je i dalje isto što se tiče okusa, samo malo bolje izgleda na pijatu", zaključio je.