Foto: Instagram
OKO tajminga kada je najbolje prerezati pupčanu vrpcu sve se više priča. Naši roditelji, naše mame, dakle sada bake, o tome vjerojatno nemaju baš nikakvo mišljenje jer se u njihovo doba znanost time jednostavno nije bavila. No, to nije neka nova priča. Novina je doduše ta da su i liječnici opstetričari sve više počeli razmišljati upravo o tome. Dokaz su nedavne nove smjernice koje je donijela čak i Svjetska zdravstvena organizacija, a koje kažu da bi se rezanjem trebalo pričekati minimalno 30-60 sekundi. Neke druge organizacije koje se bave zdravstvenim pitanjima novorođenčadi spominju čak i period od dvije pa sve do pet minuta. Postoje valjani dokazi o tome koliko odgoda može utjecati na zdravlje novorođenčadi, no čak i tih dodatnih pola minute ostavit će traga na bebama.
Naime, dosadašnja praksa gotovo svugdje u svijetu nije posebno nalagala nikakvu odgodu. Neki su liječnici jednostavno rezali odmah po porodu, a neki su bili malo sporiji pa su uz dodatne provjere trudnice, bebe i posteljice nenamjerno zapravo odgodili rezanje za kojih 15-ak sekundi, maksimalno pola minute.
Ali to prije nije bilo tako. Postoje podaci iz 1960-ih godina, kada su liječnici ostavljali pupčanu vrpcu nekoliko minuta, nakon što se bebica dobro pomazila s mamom. Onda su nekako s vremenom počeli požurivati taj proces, bez da su postojali ikakvi dokazi da se to mora tako raditi. I tako su odjednom svi liječnici počeli primjenjivati sličnu praksu koja se zadržala do prije nekih desetak godina, kada se o tome počelo sve više istraživati.
To nisu neki novi trendovi, to su samo nove spoznaje koje ranije jednostavno nisu bile otkrivene.
Zašto je odgoda toliko važna?
Još donedavno govorilo se da odgoda rezanja pupčane vrpce može ostaviti pozitivne efekte na bebu - posebno onaj da može smanjiti rizik od anemije, no danas se ipak više priča o vezi između pupkovine i prvog bebinog udaha, odnosno tranzicije bebe iz života u tekućini u život na zraku.
Dok su bebe još u maternici, posteljica je ta koja glumi bebina "pluća" i sve se mijenja u onih nekoliko sekundi nakon poroda, kada se i kompletna cirkulacija mijenja, a tekućina iz pluća sprema se biti zamijenjena zrakom. I baš zbog toga, u tih dodatnih pola minute bebi se omogućava da kroz pupkovinu dobije po posljednji put veliku količinu kisika iz krvi kao dodatak njenim prvim nejakim udisajima. To, i činjenica da je pupkovina još uvijek puna svih hranjivih tvari koje je beba dobivala i koje su joj potrebne za razvoj kada više nije u maternici.
Jer sam udah, iako ga spominju kao jedan od glavnih razloga zašto bi se s rezanjem trebalo pričekati, nije jedini razlog. Prema zaključcima American College of Obstetricians and Gynecologists, postoje čak i saznanja da će odgoda bebi donijeti još malo željeza i tako spriječiti njegov manjak u organizmu, što se povezuje s razvojem kasnijih kognitivnih vještina, a dokazano je da odgoda rezanja pupkovine kod ranije rođenih beba (do tri minute) donosi još i veće prednosti - pa čak i brži razvoj mozga i pluća, što je od izuzetne važnost za malene palčiće.
Što mama može napraviti?
Svaka mama koja je shvatila ovu priču kao dokaz da se ne treba žuriti s rezanjem pupkovine može liječniku napomenuti tu opciju. Teško da nakon toliko godina iste prakse možemo očekivati da će liječnici mijenjati svoj način rada, no jedno je sigurno - ako ne postoje nikakvi rizici za bebu, svaki bi liječnik trebao bez pogovora dozvoliti majci da odluči kada će rezati pupkovinu. Posebno ako ima tu privilegiju (da, kod nas je to još uvijek poprilična privilegija) da uživa sa svojom bebom metodom "koža na kožu".
U svakom slučaju, barem da tu prvu minutu beba još uvijek dobiva sve te važne tvari iz krvi.
Posebno zato što zaista ne postoji niti jedan dokaz da se vrpca mora prerezati odmah.