ZAHVALJUJUĆI jednom susretljivom kolegi, završio sam na koncertu Progledaj srcem s idejom da potvrdim mišljenje o toj vrsti glazbe kao nižem rodu estrade. Malo sam se prevario. Nisam poznavatelj ni ljubitelj takve vrste glazbe, ali bio sam pozitivno iznenađen visokim tehničkim nivoom izvedbe i emocionalnom recepcijom publike.

Subotnja invazija ljubitelja duhovne glazbe na Dinamov stadion otkriva fenomen koji u Hrvatskoj postoji godinama, no nikada nije imao ovakvu masovnu podršku. Taj fenomen prati ozbiljna organizacija slična onoj na velikim rock koncertima iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća.

Ovakav koncert nije imala nijedna hrvatska domaća zvijezda

Progledaj srcem nazivaju katoličkim Woodstockom zbog 50.000 posjetitelja (što je ujedno i jedina sličnost). To je brojka s kojom se nijedna hrvatska estradna zvijezda ne može pohvaliti. Nitko se od domaćih estradnih zvijezda ne bi ni usudio upustiti u takav financijski rizik.

Zadnji put sam na Dinamovom stadionu bio na prevari od koncerta Bijelog Dugmeta pod nazivom "Take the Money and Run". Ovo u subotu je bilo nemjerljivo kvalitetnije. Pohvale organizatorima, publici, orkestru... Progledaj srcem je koristio sve artefakte standardnih rock koncerata - imao je kvalitetan razglas, light, tri videozida, stadionsku binu, pa i vatromet na kraju koncerta.

Program je bio sastavljen od standardnih imena hrvatske duhovne glazbe, a zvijezda večeri je bio Rafael Dropulić Rafo koji je svojom duhovitom najavom predstavio sve članove obitelji. U jednom trenutku je zamolio posjetitelje na sjevernoj tribini da upale mobitele, na što se sjeverna tribina zapalila tisućama svjetala mobitela.

Ostali izvođači, izuzev Tonija Cetinskog, bila su manje važna imena koja su se linijom manjeg otpora okrenula sigurnim nastupima pod okriljem Kaptola koji, u okviru župa, osigurava hardware u obliku instrumenata, prostora za vježbanje i pratećih festivala duhovne glazbe.

Pjesme su himnične, zaustavljene negdje u periodu američkog stadionskog rocka (Journey, Meatloaf...).

Publika bez agresije, s entuzijazmom posjetitelja rock koncerata

Publika bez imalo agresivnosti, često prisutne na ovakvim događajima, poznavala je pjesme, pjevala i iskreno uživala. Posjetitelji koncerta dolazili su autobusima iz uglavnom ruralnih krajeva Hrvatske. To je ujedno najvjernija publika ovakvih koncerata jer ovo i jest glazba vjerske, ruralne Hrvatske. Oni pokazuju istu strast i entuzijazam kakav su pokazivali posjetitelji rock koncerata zadnjih pola stoljeća. 

Sve je nekako bilo emocionalno i iskreno.

Boli to što shvaćam da ovakav nivo i brojnost publike ne može postići nijedan rock ili pop izvođač. Ovo je koncert s velikim financijskim ulogom, vjerojatno potpomognut od megakoncerna, Kaptola. Ako je ovo budućnost hrvatske pop i rock glazbe, možemo konstatirati da ona prati društvena gibanja u smjeru konzervativnog svjetonazora.

Ostaje nam nada da će Mišo svojim koncertom na Starom placu pod nazivom Samo nas nebo rastaviti može uspostaviti prijeko potrebnu ravnotežu na estradi koja opasno skreće prema gore spomenutom konzervativnom svjetonazoru.

Samo nas Mišo spasiti može.

I ne, nisam progledao srcem.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.