VRIJEME je da prestanemo kriviti pametne telefone za loše odnose s djecom. Istraživači iz Švicarske došli su do zaključka da djeca žude za pažnjom svojih roditelja, a odnos jednako pati ako roditelj zuri u mobitel ili ako obavlja neku drugu aktivnost, umjesto da je posvećen djetetu.

"Nije bitno je li distrakcija roditelja posljedica digitalne ili nedigitalne aktivnosti", stoji u priopćenju koje potpisuje Nevena Dimitrova sa švicarskog Sveučilišta primijenjenih znanosti i umjetnosti.

Rezultati studije koja je proučavala odnose 50 parova roditelj-dijete objavljeni su u časopisu Frontiers in Child and Adolescent Psychiatry.

Roditelji u prvoj skupini dobili su uputu da se igraju sa svojom djecom deset minuta. Roditeljima u drugoj skupini rečeno je da se igraju sa svojom djecom, no nakon pet minuta dobili su upitnik koji su trebali odmah početi ispunjavati. Roditelji u trećoj skupini također su dobili isti upitnik, ali su ga ispunjavali na tabletu. Roditelji druge i treće skupine upućeni su da se nastave igrati s djecom dok ispunjavaju upitnik.

"Kad su ispunjavali upitnik, roditelji su bili manje osjetljivi na komunikacijske signale svoje djece, a djeca su pokazala nižu razinu društvene uključenosti prema svojim roditeljima. Međutim, tablet nije napravio nikakvu razliku u odnosu na papir i olovku. To je za nas bilo iznenađenje. Tumačimo to otkriće kao mogućnost da su zasloni danas toliko sveprisutni da se mala djeca možda navikavaju na stvarnost gledanja svojih roditelja kako koriste ekrane", rekla je Dimitrova.

Znanstvenici su zaključili da su najbolje interakcije one koje su u potpunosti neprekinute.

"Vidimo da ekrani sami po sebi nisu štetni za kvalitetu interakcije roditelj-dijete. Umjesto toga, čini se da činjenica da roditelj nije u potpunosti uključen u interakciju, negativno utječe na komunikaciju roditelj-dijete", zaključila je Dimitrova.