KADA je Gene Hackman 1967. godine nominiran za Oscara u kategoriji najbolje sporedne muške uloge za ulogu Bucka Barrowa u filmu Bonnie i Clyde, već je bio u kasnim tridesetima.

Legendarni glumac, koji je preminuo ovaj tjedan u 96. godini, kasno je započeo svoju glumačku karijeru. Kad je krenuo na satove glume u kazališnoj školi Pasadena Playhouse u Kaliforniji, imao je 26 godina i vojnu službu u marincima iza sebe. Kod kuće ga je čekala supruga, a bio je barem pet godina stariji od većine svojih kolega u kazališnoj školi. Čak su ga proglasili osobom s najmanje izgleda za uspjeh u Hollywoodu.

Ironično, upravo je ta priča ono što je Hackmana činilo posebnim – i kao glumca i kao filmsku zvijezdu. Njegov opušteni izgled, prorijeđena kosa i lice koje je od mladosti odavalo dojam umora nisu ga činili tipičnim zavodnikom s filmskog platna. Uz to, pokušavao je uspjeti u industriji u kojoj su prednost imali mlađi, privlačniji i karizmatičniji glumci. No malo tko je imao Hackmanovu intenzivnu prisutnost na ekranu i sposobnost da publika povjeruje u njegove likove i njihove unutarnje borbe, piše Michael Gordon za Farout Magazine.

Trebalo je vremena da ljudi prepoznaju njegov potencijal

Takva vrsta zvjezdanog magnetizma, ona koja nije odmah očita, osigurala mu je stalnu potražnju nakon što je napokon ostvario proboj. Kad je 1971. godine odigrao ulogu nepredvidivog policajca Jimmyja Popeyea Doylea u nagrađivanome klasiku Francuska veza, svijet je upoznao 40-godišnju filmsku zvijezdu s iznimnim talentom. No kao i kad je tek učio glumu, trebalo je neko vrijeme da ljudi prepoznaju njegov potencijal. Šalio se kako je za ulogu bio tek sedmi izbor, a redatelj William Friedkin isprva ga nije želio angažirati. Kasnije je priznao da je pogriješio, no odbijanja su dodatno učvrstila Hackmanovu odlučnost.

Tijekom sljedeća tri desetljeća postao je najneočekivanija holivudska ikona. Iskoristio je uspjeh Francuske veze i u sljedeće četiri godine snimio čak 11 filmova, među kojima su akcijski spektakl Posejdonova avantura, kriminalistički nastavak Francuska veza II, triler Noćni pokreti, klasik paranoje Francisa Forda Coppole Prisluškivanje i nezaboravan humorističan cameo u filmu Mladi Frankenstein Mela Brooksa.

Lista kultnih filmova u kojima je ostavio neizbrisiv trag nevjerojatno je duga: Superman, Mississippi Burning, Hoosiers, Nepomirljivi, Crimson Tide i Obitelj čudaka samo su neki od njih. U svakom je bio neponovljiv, a opet se potpuno stapao s likovima koje je glumio. Njegova metoda bila je pronaći ravnotežu između vlastitih osobina i karaktera uloge. U mlađim danima često je šetao ulicama New Yorka promatrajući ljude, njihove pokrete, govor i emocije te razmišljajući kako ih može prenijeti na film.

Nikad nije izgubio žar koji je dolazio iz osjećaja podcijenjenosti

Tipična Hackmanova izvedba bila je moćna, upečatljiva i eksplozivna, ali istodobno ranjiva. Možda zato što nikad nije izgubio žar koji je dolazio iz osjećaja podcijenjenosti. Često je prepričavao priču o danima kad je, nakon što je napustio marince, radio kao portir u hotelu na Times Squareu. U to je vrijeme bezuspješno pokušavao ostvariti glumačku karijeru osjećajući se izgubljeno. Jednog dana njegov bivši vojni instruktor prošao je pokraj njega i promrmljao: "Hackman, ti si bijednik." Bio je toliko posramljen i bijesan da mu je upravo taj trenutak dao dodatnu snagu da uspije.

Hackman se povukao iz glume 2004. godine nakon što je snimio film Rat za gradonačelnika s Rayom Romanom, što se pokazalo kao neslavan kraj jedne od najvećih holivudskih karijera. No njegova odluka bila je potpuno u skladu s njegovim karakterom. Priznao je da mu je gluma postala stresna i da ne želi raditi kompromise ili se prilagođavati kako bi ostao u industriji.

Jednostavno, vatra u njemu se ugasila i nije vidio smisao u tome da nastavi. Nikad nije bio glumac koji će rutinski odrađivati uloge, pa je tiho otišao u mirovinu. Na kraju, Hackmanova karijera dokazuje da se istinski glumački talent i zvjezdani potencijal ne prepoznaju uvijek na prvi pogled. Njegova slava nije dolazila iz površne karizme, već iz duboke autentičnosti.