KANGALSKI pas ili kangal odmah ostavlja snažan dojam zahvaljujući svojoj veličini. Ovaj pas djeluje moćno i mišićavo što se odražava i na njegovim pokretima. Kada je potrebno, brz je poput munje.

Njegova široka glava uokvirena je visokim ušima. Dugi rep seže do skočnog zgloba i pada preko leđa kada je uzbuđen. Dok miruje, kangalu je rep opušten i lagano umotan.

Ali važno je znati da ova pasmina u krivim rukama može postati opasna za okolinu. Riječ je o izuzetno staroj turskoj pasmini o čijem porijeklu postoje brojne teorije. Jedna teorija kaže kako je prvi predak današnjeg kangala bio u vlasništvu osmanskog sultana Murata IV, koji je vladao u 17. stoljeću.

Prema legendi, pas je postao sultanov ljubimac nakon što je u njegovoj palači ubio lava. Vodio ga je u vojne pohode, a tijekom jednog od njih, u blizini turskog grada Sivasa, pas se izgubio. Pretpostavlja se da se pasmina razvila križanjem "izgubljenog psa" s tadašnjim psima iz tog područja, i to kako bi se dobio pastirski pas za čuvanje stada od predatora poput vukova i medvjeda.

Postoji još nekoliko teorija, a svima je zajedničko da kangale spominju uglavnom kao pastirske pse, koje se i danas koristi. Ima ih i u Hrvatskoj, ali izvan Turske posebno su popularni u Velikoj Britaniji i SAD-u.

Mogu dosegnuti visinu do osamdeset centimetara, a težinu do sedamdeset kilograma. To su izuzetno veliki i snažni ovčarski psi atraktivnog izgleda. Inteligentni su, samostalni, mirni, dobroćudni i oprezni. Zaštitnički su nastrojeni, dobronamjerni i potpuno odani svojim vlasnicima, ali nisu dobri psi za vlasnike početnike. 

Kangalima je potreban trening i jako dobra socijalizacija, a s obzirom na snagu i veličinu, ovo nije pas za nekoga tko nema iskustva. Kada kangali čuvaju povjerena stada ili imovinu, izrazito su oštrog karaktera, neustrašivi, te brzi i odlučni. Kažu da cijeli čopor gladnih vukova nema šanse protiv takvog čuvara, kao ni najveći medvjedi.