ANĐA MARIĆ prisjetila se jedne ne tako ugodne uspomene iz Španjolske.

"Ovo smo moj najbolji prijatelj Marko i ja na Palma de Mallorci, siječanj 1996. Nakon nekoliko mjeseci u Madridu pobjegli smo 'na odmor' da se podsjetimo tko smo i gdje smo. Nije bilo lako, ponekad smo bili gladni ali umjereno. Možda su nam tu i tamo trbusi bili prazni, ali nam je srce i duša bila krcata doživljajima i bogatstvima velegrada. Živjeli smo u stanu koji je gledao na kraljevsku palaču s 3 cimera i cimericom", započela je Anđa uz fotografiju s prijateljem.

"Jednom od njih je došla mama iz Galicije za Božić i svi su bili pozvani za stol osim nas dvoje stranaca. Nikada neću zaboraviti taj Božić kada smo gledali kako se Španjolci časte dok smo mi, los Croatas, bili nedostojni poziva za stol. Od tada sam vrlo osjetljiva na bilo kakvu diskriminaciju. Naša reakcija na to? Pokupili smo svoje novce koje smo trebali dati za najamninu i platili smo si avionsku kartu i tjedan dana hotela", prisjetila se.

"Iako smo većinom jeli kuhani krumpir s maslacem osim tog jednog hotelskog doručka, preživjeli smo i naučili što je svijet i kako se snaći, a ipak uživati. Nisu naši cimeri bili loši, samo zatucani i puni predrasuda, što je lijepo dočarala majka jednog od njih koja je priredila gozbu na koju nismo bili pozvani. Sjećam se kako smo ih u nevjerici promatrali iz dnevne sobe kako žderu pečenje u blagovaonici. Ova fotografija prisjetila me na sve to i koliko smo Marko i ja bili sretni i nepokolebani da nas čeka veliki i lijep život. Ja sam imala 19, a on 18 godina. Koja lijepa uspomena, hvala ti Marko", zaključila je.