Kosovski film ušao u povijest Sundancea: "Junakinja je promijenila i svoju sredinu"
KOSOVSKI film Košnica Blerte Basholli prvi je put u povijesti Sundancea osvojio tri glavne nagrade u međunarodnom programu, no njegovi producenti kažu da je još važnije što pokazuje kako jedna žena unatoč otporima može promijeniti mentalitet u patrijarhalnoj zajednici.
Utemeljen na istinitim događajima, film prati Fahriju koja godinama traži supruga nestalog u ratu, a kako bi preživjela počinje proizvoditi i prodavati domaći ajvar. To joj okolina na sve načine pokušava otežati, no ne odustaje i udružuje se s ostalim ženama kako bi postale neovisne.
Producenti filma Valon Bajgora i Agon Uka, gosti ovogodišnjeg Zagreb Film Festivala, rekli su kako je redateljica pročitala u novinama članak o ženi koja ima problem s dobivanjem vozačke dozvole, što joj je zvučalo nevjerojatno za 21. stoljeće, u zemlji koju jako dobro poznaje.
Vrativši se na Kosovo pronašla ju je u selu gdje je 80 posto muškaraca tijekom rata nestalo ili je ubijeno. Tada je shvatila da će priča biti još složenija i usmjerena na njezin snažan karakter.
"Najveća pobjeda glavne junakinje je u tome što je promijenila mentalitet svoje sredine i nadahnula ne samo udovice nego i mlade generacije, djecu udovica, ali i muškarce koji su joj se pridružili i sada rade s njom", rekao je Valon Bajgora za Hinu.
Danas joj posao ide odlično, ima oko 200 zaposlenika i otvorila je još jednu tvornicu za domaće tradicionalne prehrambene proizvode, njih 43 različitih koje izvozi diljem svijeta. Iako se bojala nove investicije u nesigurnim vremenima, prodaja je krenula, osobito nakon što je film počeo igrati u kinima u Prištini, gdje upravo ruši rekorde gledanosti.
Ovo nije feel-good film, ali gledateljima daje nadu
"To nije film od kojega ćete se osjećati dobro jer suosjećate sa svim teškoćama kroz koje Fahrije prolazi, ali je film koji vam daje nadu jer je ona na kraju postigla ono što je naumila. Zato se publici svidio", ocijenio je Bajgora.
Kaže kako se ona sada najviše bori sama sa sobom jer i dalje traži muža iako zna i ignorira činjenicu da je mrtav. "Ne želi to prihvatiti i ostaje na istom mjestu, svaki dan čeka da netko pokuca na vrata i javi da su ga našli", dodao je.
Nerješavanje pitanja nestalih u ratu, kao i u Hrvatskoj, na Kosovu se sporo rješava - već više od 20 godina više od 1600 osoba još se smatra nestalima, a njihove obitelji i dalje očekuju odgovore.
"Svaki dan nalaze se nove masovne grobnice, ne samo na Kosovu nego i u Srbiji. Znaju gdje su tijela i nema preživjelih, ali to je sad pitanje političkih odnosa Kosova i Srbije. Obiteljima bi sigurno bilo lakše kada bi barem znali gdje su im pokopani najbliži", ističe Bajgora.
Film je sniman u Janjevu, mještani odlično prihvatili ekipu
Film nije sniman na autentičnoj lokaciji, jer se selo iz kojeg je Fahrije promijenilo u odnosu na 2005. kada se radnja odvija. "Imali smo dosta problema s lokacijom, no pronašli smo ju vrlo blizu Prištine, u Janjevu gdje živi hrvatska zajednica koja je odlično prihvatila filmsku ekipu", rekao je Agon Uka.
Janjevo se nije puno mijenjalo, među ostalim i zato što su ga mlađe generacije napustile zadnjih godina, osobito nakon što su mogle s hrvatskom putovnicom otići u zemlje EU.
"To je prekrasno mjesto s predivnim ljudima. Svidjelo nam se jer ima jako zanimljivu arhitekturu, uske ulice i kamene kuće i neki klaustrofobičan osjećaj kakav je odgovarao estetici koju je redateljica željela prenijeti publici", ocijenio je.
Po njegovim riječima, tamošnji Hrvati su im pričali o vremenima kada je ondje bilo trgovačko središte Kosova, a kako su se zbližili s filmskom ekipom i sa zanimanjem pratili snimanje bili su tužni kada je sve završilo.
Na Kosovu mali proračun za kinematografiju, uspjeh filma to možda promijeni
Film je na Sundanceu osvojio nagrade za najbolji film, režiju te nagradu publike u međunarodnom igranom programu.
"Imali smo jako dobre reakcije, najviše se hvalila gluma, režija i priča koja je posebna i zbog koje se ljudima sviđa film. Gledatelji pomisle da, ako je ona prošla sve prepreke i uspjela, onda nema toga što i mi sami ne možemo napraviti", smatra Uka.
Producenti se nadaju da će uspjeh tog filma pomoći da njihovi političari shvate koliko kinematografija može biti važna platforma za promociju nacije, zemlje i kulture.
"Proračun za film strašno je mali, uvijek imamo problem prikupiti novac i dogovoriti koprodukcije. Ovi uspjesi govore o tome da znamo napraviti dobar film, a nadamo se da će i političari to shvatiti i da će nas više podržati", istaknuo je Uka.
Bajgora dodaje kako je njihov filmski centar povezan s Ministarstvom kulture pa se proračun za film svake godine mijenja, počeo je s ukupno 400 tisuća eura, a sada su na oko dva milijuna eura što je, tvrde, i dalje premalo.
Dodatni problem je što ne mogu biti dio europskih institucija i filmskih udruga, pa je teško raditi koprodukcije. "Radimo u zadnje vrijeme i s Hrvatskom, a strategija nam je da prvo surađujemo s bližim zemljama koje nas bolje razumiju zbog slične prošlosti, a onda idemo prema Europi", rekao je.
Scenaristica i redateljica Blerta Basholli obratila se publici na otvorenju Zagreb Film Festivala, poručivši kako bi voljela biti na festivalu koji se održava u jednom od njoj najdražih gradova.
"Dugo smo radili na filmu, uložili u njega puno truda i ljubavi jer uistinu vjerujemo da je važno govoriti o ljudskim pravima i o našoj prošlosti koja je na mnogo načina povezana s Hrvatskom, pa se nadam da će se i publika povezati s njime", rekla je.
Basholli je studirala film na Umjetničkoj školi Tisch Sveučilišta u New Yorku, gdje je 2008. osvojila Dekanovu nagradu, a tri godine kasnije vratila se na Kosovo i radila na nekoliko kratkih i dugometražnih filmova.
Njezin dugometražni prvijenac Košnica još će se u Kinu SC-a prikazati i u nedjelju, 21. studenog, kada Festival završava.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati