SNIMATI film s Davidom Lynchom nije bila samo stvar prestiža već i osobnog zadovoljstva, a o tome su svjedočili gotovo svi glumci kojima je Lynch podario neku ulogu u svojim djelima. Poput mnogih velikih redatelja, a spadao je u najveće, nije mu predstavljalo problem da uglavnom dobije koga god želi od glumaca i to se osjetilo i u samim ostvarenjima. Teško da postoji uloga u Lynchevu filmu ili seriji za koju bismo pomislili da je netko promašen odabir, a mora se reći da se taj segment njegova rada rjeđe spominje nego ostali.

To je, naravno, razumljivo - David Lynch je autor tako posebnih karakteristika, nesvakidašnjeg stila i toliko originalno nadrealnog pristupa pripovijedanju da rijetko kome i padne na pamet baviti se bilo čime osim njegovim vizualnim rješenjima i čudnovatostima u pričama. No, izvlačenje maksimuma iz glumaca definitivno je još jedna vrlina koju je posjedovao.

U prilog tome sastavili smo listu najupečatljivijih uloga u filmovima ovog čovjeka za kojeg je i dalje teško povjerovati da ga više nema, a listu nije bilo lako suziti na svega 12 izvedbi. Ipak, nekako smo uspjeli i prošarali između nekolicine normalnih i nešto brojnije nekolicine apsolutno nenormalnih karaktera koje su mnogi dobri glumci tumačili kod Lyncha i često upisali ulogu karijere. Evo što smo odabrali.

12. Kyle MacLachlan - Twin Peaks: Fire Walk with Me / Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom (1992.)

Čim je krenula lista, odmah smo počeli varati, ali razlog zašto se MacLachlanov agent Dale Cooper našao tu naravno je jasan, s obzirom na to da je protagonist možda najpopularnijeg Lynchova djela i jedne od najboljih serija svih vremena. To što sam film nema u toj mjeri kultni status kao serija ne znači da nećemo iskoristiti rupu u zakonu i ispoštovati prije svega TV junaka Dalea Coopera, ali i Kylea MacLachlana, koji je vjerojatno omiljeni Lynchev glumac (uz Jacka Nancea) i za kojeg se može reći da ga je David "stvorio".

Nešto slično kao John Ford i John Wayne - bez redatelja glumac ne bi ni postojao, a nije da mu nije vratio vrhunski svaki put. Što u Dini, što u Plavom somotu, ali prije svega u seriji Twin Peaks, kao i u ovom solidno uspješnom filmu u kojem čak nije ni nositelj radnje. Svakako, Cooper je lik za kojeg je šteta što nas ne vodi kroz svaki Lynchev film i seriju - toliko pouzdanog i u idealnoj mjeri otkačenog vodiča možemo samo poželjeti.

11. Willem Dafoe - Wild at Heart / Divlji u srcu (1990.)

Od čitave galerije likova koji su za petama Nicu Cageu i Lauri Dern u ovoj pomalo crnoj i potpuno sumanutoj triler-komediji-romansi, nekako se istaknuo Willem Dafoe, prije svega estetski. Njemu i inače nije teško istaknuti se, mada je ovdje zadatak bio malo kompliciraniji ako uzmemo koliko su dobri bili i Diane Ladd i Crispin Glover i J.E. Freeman, naravno i Harry Dean Stanton, ali vjerojatno zbog osmijeha ljudima je ipak Dafoe ostao broj 1 po upečatljivosti.

Dentalni problemi su jedno, ali i scena koja je najavila Kurta Cobaina nije ništa manje pamtljiva, pa je lik Bobbyja Perua definitivno u uskom izboru za sam vrh liste Lynchevih negativaca koje je ikad stvorio, a bogme i Dafoeovih. I ne samo među negativcima, već i likovima općenito.

10. Dean Stockwell - Blue Velvet / Plavi baršun (1986.)

Legendarni Stockwell kao klaun boje šećerleme Ben - osjetljiv i brutalan u isto vrijeme, teško prepoznatljiv i s glumom koja je zaslužila najprestižnija priznanja. Također, jedini je izgovorio "fuck" pored Dennisa Hoppera u ovom filmu, a povrh svega imao je nezaboravan performans uz Orbisonovu pjesmu In Dreams. Otuda i klaun boje šećerleme - teško je bilo da ne ostane povezan i kasnije s tom posve čudnom sintagmom iz te numere.

Jedan "uglađen seronja", što bi rekao također Hopperov lik, njegova jasna homoseksualnost i nejasna uloga (osim domaćinske) u čitavoj gangsterskoj strani Plavog baršuna daju mu na štimungu i nikada nismo načisto s njim. Tko bi rekao da je riječ o jednom od vodećih dječjih glumaca iz četrdesetih godina prošlog stoljeća...

9. John Hurt - The Elephant Man / Čovjek slon (1980.)

"Ja nisam životinja, ja sam ljudsko biće, ja sam čovjek", vikao je jadni Merrick, kojeg je tumačio veliki britanski glumac John Hurt. Lik je zasnovan na stvarnoj ličnosti, što samo ulijeva dodatnu jezu u ovu priču koja na prvi pogled nije mnogo "lynchevska". Međutim, Lyncheva ljubav prema neobičnim ljudima i ljudima općenito nikada se nije dovodila u pitanje.

John Hurt nije bio dobro vidljiv ispod šminke/maske, ali i taj deformirani izgled nije umanjio vrijednost njegove glume, koja se susrela s velikim izazovima i trijumfirala na svakoj razini. Nema boje, ali su emocije intenzivnije nego da je ima, a Hurt je nominiran i za Oscara, osvojio je i nagradu BAFTA, tako da njegov Merrick spada u nagrađivanije uloge iz filmova Davida Lyncha. Sasvim zasluženo - jedino je nezasluženo što je to rijetka nagrađivana uloga iz filmova Davida Lyncha, ali to je već sramota za institucije i festivale, ne za njega.

8. Naomi Watts - Mulholland Drive (2001.)

Jedna od dviju ljepših polovica ovog filma, a s obzirom na to da i ona i Laura Harring tumače po dva lika, onda to znači da su… četiri ljepše polovice? Četvrtine? Nije ni važno. Ono što je nesumnjivo jest da je Mulholland Drive predstavio Naomi Watts kao ozbiljnu glumicu u širokim krugovima, da se pokazala izuzetno i kao naivna curica i kao žestoka žena, a ljudi neupoznati sa stilom Davida Lyncha (prije svega s Twin Peaksom i Plavim baršunom) možda će pomisliti na početku filma da je Naomi zalutala iz neke sapunice u ovaj film. Međutim, jedina preporuka za te ljude jest da se što prije upoznaju s radovima Davida Lyncha. Mulholland ostaje jedno od monumentalnih djela 21. stoljeća u američkoj i svjetskoj kinematografiji, a odličan izbor glavne glumice nikako nije bio nebitan faktor u tom procesu.

7. Bill Pullman - Lost Highway / Izgubljena cesta (1997.)

Prvo je bio poznat kao fejk Han Solo iz Svemirskih loptica pa zamalo ubijen na mjestu kao glumac onom idiotskom ulogom američkog predsjednika u Danu nezavisnosti (1996.), ali Pullman ne bi bio Pullman kad se ne bi izvukao iz te zamke od lika pa je već narednog ljeta zabilježio najveću glumačku pobjedu u Izgubljenoj cesti.

Bog zna da nije morao glumiti prestravljenost kada mu Robert Blake na zabavi kaže da okrene svoj kućni broj, ali i izvan te scene je jednostavno vladao ozbiljnošću i teškim znojem koji su mu san i java dodijelili. 

Rođen je Bill Pullman da bude "straight man", da drži regularnost i kad je drugi nemaju, pa je njegova replika "That's fucking crazy, man" možda zato jedna od najpodcjenjenijih, najduhovitijih u filmovima Davida Lyncha, u isto vrijeme i najbolje izgovorenih. Samoopisna je, svakako, te se može i primijeniti toliko, toliko puta u čitavom njegovom filmskom spektru...

To je bila prva polovica liste legendarnih uloga u filmovima Davida Lyncha, uskoro izbacujemo i Top 6. Uz glazbu Angela Badalamentija, ostanite uključeni, pribrani i strpljivi, pa se vidimo opet.