OVE GODINE pogledao sam dva mjuzikla. Moja iskrena namjera je, kao i svake godine, bila pogledati nijedan. Prvi je bio očajni Joker, s čijom formom ne bih imao problema da se radilo o kvalitetnom ili barem zanimljivom mjuziklu, ali to što sam pogledao bio je apsolutni cirkus.

Iako, o mjuziklima nemam pojma i ne znam koje parametre mora zadovoljiti da bi se smatrao dobrim. To na stranu, uvijek ću cijeniti kada redatelji odluče biti hrabri, pa čak i u slučaju kad podbace kao što je to bio slučaj s Jokerom. Drugi mjuzikl je Wicked. Odmah na početku priznat ću da, osim što ne volim mjuzikle, ne volim ni Arianu Grande, što znači da ovaj film ima dvije od dvije stvari koje ne volim. Stoga, u dvoranu sam ušao očekujući 50 nijansi mržnje koju ću sipati na svakom koraku. 

Teško priznanje...

Na moje najveće iznenađenje, ne samo da nisam mrzio Wicked, nego teške muke priznajem da, ne samo da mi se svidio već sam cijelo vrijeme imao osjećaj da gledam klasik u nastanku.

Naravno, o predlošku Gregoryja Maguirea ne znam ništa, a brodvejskom mjuziklu samo to da je super uspješan, ali što god s predloškom radili redatelj Jon M. Chu i scenaristice Winnie Holzman i Dana Fox, na neki čaroban način funkcionira i kod nas koji ne vole mjuzikle... i Arianu Grande. 

Isto tako, Cynthia Erivo i Ariana Grande jednostavno su odlične i njihova kemija funkcionira na apsolutno svakoj razini, bile to komične i dramatične scene ili dueti. Teško mi je prepoznati imaju li pjesme i približnu kvalitetu kao one iz klasika Čarobnjak iz Oza iz 1939., ali ako je mjuzikl toliko uspješan, pretpostavljam da su pjesme kod ljudi pogodile ono što trebaju. Međutim, čak i ako ne znate ništa o tome, osjetite da je mnogo toga u ovom slučaju kliknulo. 

Raskošan projekt kvalitetne produkcije

Film u koji je utučeno 145 milijuna dolara ne izgleda kao CGI prometna nesreća, već kao raskošan projekt koji u isto vrijeme evocira najbolje trenutke iz Harry Potter serijala i kvalitetne kazališne produkcije. 

Radnja prati Elphabu Thropp, neshvaćenu djevojku koja kasnije postaje Zla Vještica od Zapada, i Galindu Upland, koja kasnije postaje Glinda, Dobra Vještica od Sjevera. Prva je zelena autsajderica koja sasvim slučajno završava na Sveučilištu Shiz nakon što ravnateljica Madame Morrible nanjuši da djevojka ima potencijal da postane moćna čarobnjakinja.

To ujedno privuče i pažnju Galinde, popularne djevojke s kojom Elphaba dijeli sobu i kojoj je zelena čarobnjakinja tek sredstvo da stekne još bolju poziciju unutar sveučilišta. Isprva suparnice, dvije djevojke postaju prijateljice i međusobna podrška.

Cijelo to vrijeme u pozadini se odvija i paralelna priča koja prati politička previranja u Ozu, ali da ne bismo previše spoilali, ovdje ćemo stati s pričom. 

Breaking Bad prilagođen klincima

Dakle, više je nego jasno da je ovo pomalo "heripoterasto" u svojoj srži i to je dobra stvar, jer i taj dio priče funkcionira odlično. Naravno, ne kažem da je književni predložak takav, jer nastao je sredinom devedesetih i, realno, kvalitetno istražuje i daje novi spin likovima koje je L. Frank Baum stvorio davne 1900.

Naša tendencija da potpuno nekritički demoniziramo ljude koje percipiramo kao negativce ovdje je stavljena na test i zapravo jako zanimljivo prati put junakinje koja se polagano pretvara u negativku koju svi mrze. 

Nešto kao Breaking Bad prilagođen klincima i s radnjom smještenom u čarobnoj zemlji Oz. Malo karikiram, jer Wicked ne pokušava biti super ozbiljan ili mračan, već samo malo kompleksniji od priče koju svi dobro poznajemo. Chu vrlo dobro zna kakav materijal ima i s tim se odlično zabavlja, a sve djeluje kao tradicionalni Diznijev crtić/film kakve smo navikli gledati kao klinci.

Ne trudi se biti nešto više od onoga što jest, pa nemate osjećaj da vas autori šopaju pizdarijama niti se trude zatrpati vas vlastitom ideologijom. To, dakako, ne znači da ljudi neće prepoznati elemente koji će ih zasmetati, ali to je obilježje ovih poremećenih vremena i ne treba na to gubiti previše energije. 

Ne znam hoće li ovo natjerati "nemjuziklaše" poput mene da zavole žanr, ali fanovi žanra i Oza definitivno hoće, jer radi se o iznenađujuće dobrom filmu koji gotovo besprijekorno pogađa u svakom trenutku.

Bili to emotivni trenuci ili humoristični momenti koje Erivo i Grande odrađuju sa savršenim tajmingom, Wicked je jedan od onih filmova koji će vjerojatno vrlo brzo završiti u kategoriji filmova sa zaradom većom od milijarde dolara. 

I bit će to zasluženo.