NAKON sedam godina borbe s potpomognutom oplodnjom, Andy i njegova supruga bili su presretni kad su konačno doznali da će dobiti sina.

Kad je žena bila u 36. tjednu trudnoće, kontrolni pregled pokazao je da beba nije u povoljnom položaju za porod, ali da se uredno i zdravo razvija. Uzbuđeno su se pripremili na dolazak svog prvog djeteta. Dali su mu ime Eli.

"Toliko nam je dugo trebalo i praktički smo već napustili svaku nadu da ćemo ikad imati dijete. Putovanje je trajalo toliko dugo i zato se ovo činilo kao čudo", rekao je ovaj 38-godišnjak iz istočnog Londona za The Independent.

Dva dana poslije Eli se više nije micao

"Otišli smo na pregled i rekli su nam da je umro", Andy se prisjeća. "Još ne znamo što je bio uzrok, vjerojatno komplikacije s posteljicom. Rođen je dva dana nakon toga."

Kad je čudesna trudnoća završila tragedijom, Andy se nije imao kome obratiti za pomoć kao otac mrtvorođenog djeteta. "Jako sam otvorena osoba, ugodno mi je razgovarati o osjećajima i borbama s mentalnim zdravljem, ali ono što sam otkrio gubitkom svog djeteta je da se samo ljudi koji su to iskusili osjećaju dovoljno ugodno o tome razgovarati. Brojni drugi ne znaju što bi rekli, čak i neki bliski prijatelji."

Pronašli su grupe za podršku

Za Andyja najgore što su mu drugi mogli reći u pokušaju utjehe je da će možda imati još djece. Ali ovaj par je bio daleko od toga. Nekoliko mjeseci nakon Elijeve smrti Andy je pronašao grupu muškaraca koji su izgubili djecu i došli su do ideje da osnuju nogometni klub u Londonu.

Prvo su se dopisivali preko e-maila, da bi se nakon nekog vremena počeli nalaziti, a 18 mjeseci kasnije nogometni klub Sands United London broji više od 50 članova.

"Imao sam neke dobre razgovore s drugim očevima i to je stvarno terapeutski i korisno, ali i samo društvo drugih smatram vrlo vrijednim", kaže Andy. "Ono što mi je važno je biti u skupini s ljudima koji su iskusili tu bol. Ne postoje dvije iste priče niti dvije osobe osjećaju istu stvar, ali samo znanje da se svi tamo mogu povezati s tim, a ne morate to objašnjavati, stvarno pomaže."

Igrali su nogomet i družili se sve intenzivnije

Tim se sastaje kako bi igrao svaka dva tjedna, ali društvena veza između članova daleko nadilazi tu obvezu. Svakog mjeseca imaju druženja i vode tri WhatsApp grupe kako bi se međusobno podržali – jednu za razgovor o utakmicama, drugu za "zafrkanciju" i treću za ozbiljnu raspravu o žalosti i gubitku.

Iako postoji značajna podrška ženama nakon gubitka, muškarci ostaju bez prilagođenih savjeta i smjernica za nošenje sa svojim emocijama. Često navode da osjećaju da njihova uloga nije tugovati, već biti podrška porođajnom partneru, stoga potiskuju vlastite emocije oko dubokog i potresnog događaja kao što je smrt djeteta.

Potreba očeva za posebno prilagođenim sustavom podrške

Studija 2020. o emocionalnim iskustvima očeva nakon gubitka djeteta zaključila je da se, "u usporedbi sa ženama, muškarci mogu suočiti s različitim izazovima, uključujući očekivanja da podrže partnerice i nedostatak društvenog priznanja za njihovu tugu i kasnije potrebe".

Istraživanje je pokazalo da muškarci mogu doživjeti ono što su autori nazvali "dvostruko obespravljenom tugom" nakon gubitka. Studija je identificirala potrebu za boljom podrškom usmjerenom posebno na muškarce, a ne kao dio obiteljske terapije s muškarcima i ženama.