DOROTHY Beal mijenja stazu kojom trči kako bi izbjegla ponavljanje, u slučaju da je netko promatra. Također maše trkačima u prolazu koji izgledaju prijateljski, kako bi, ako slučajno nestane, netko mogao odrediti gdje je zadnji put viđena.

Emily Scaglione ne nosi kosu skupljenu u rep dok trči jer se boji da bi to moglo omogućiti napadaču da je povuče. Veronica Amele izbjegava nositi kapuljaču preko glave jer kaže da joj to blokira periferni vid ako joj netko prilazi s leđa.

Trkačice već dugo trpe dobacivanja i neželjena udvaranja muškaraca koji ih ponekad prate. No, prošlomjesečno ubojstvo studentice Laken Riley, koja je napadnuta dok je trčala na šumovitoj stazi u Athensu, u američkoj saveznoj državi Georgiji, ponovno je potaknulo strahove među ženama koje trče same.

Baš kao i otmica i ubojstvo Elize Fletcher prije gotovo dvije godine u Tennesseeju ili ubojstvo Molly Tibbetts u Iowi 2018. godine, smrtonosni napad na Riley još je jedan podsjetnik na rizike s kojima se suočavaju trkačice, reklo je nekoliko žena za CNN.

Anketa koju je Adidas prošle godine proveo među trkačicama u devet zemalja, otkriva da je 92% žena zabrinuto za svoju sigurnost tijekom rekreacijskog trčanja. Više od dvije trećine ispitanih žena poduzima posebne sigurnosne mjere, uključujući trčanje uz prijatelja ili partnera koji ih može zaštititi.

"Svaki put kad čujem da je neka žena stradala dok je trčala, sjetim se da nikad nismo potpuno sigurne i da se moram zaštititi koliko god mogu", kaže Beal. "Ali svašta se može dogoditi čak i ako sam oprezna. Odgovornost za sprječavanje napada ne bi trebala biti na ženama."

CNN je razgovarao s nekolicinom trkačica diljem SAD-a o njihovim iskustvima i sigurnosnim mjerama koje poduzimaju.

Istrčala je 47 maratona. Jedan incident promijenio je sve

Dorothy Beal kaže da trči više od dva desetljeća i da je istrčala 47 maratona. Prije otprilike deset godina, neki muškarac jurio je za njom dok je trčala sa svoje troje djece u trostrukim kolicima, što je promijenilo njezin pogled na sigurnost. Muškarac ju je progonio u automobilu i vikao na nju dok je gurala kolica. Bilo je to prvi put da joj je neki neznanac dobacivao vulgarne riječi dok je trčala, ali ne i posljednji, ističe Beal, trenerica trčanja koja živi u Brambletonu u Virginiji.

Prolaznici u automobilima ili na biciklima također su komentirali njezino tijelo dok trči. Zbog ovih incidenata, uvela je nekoliko sigurnosnih mjera.

"Mijenjam rute kada trčim, gdje trčim i koliko daleko trčim, tako da nitko ne može utvrditi kamo ću krenuti kada izlazim iz kuće. Budući da su za mnom jurili automobilom i verbalno nasrtali u više navrata, uvijek pokušavam biti svjesna svoje okoline", kaže Beal.

Njena ruta uključuje parkove i šumska područja, a danas uvijek nosi mobitel, što nikada nije radila prije incidenata. Ako sluša glazbu, pobrine se da glasnoća bude dovoljno niska kako bi mogla čuti potencijalnu prijetnju. Također izbjegava nositi suzavac jer se boji da bi je netko mogao svladati i upotrijebiti ga protiv nje.

U prošlosti se budila u četiri sata ujutro kako bi trčala po mraku prije zore, ali ne više. Ako se zbog bilo koga osjeća nelagodno, prekine trčanje, promijeni rutu ili nazove prijateljicu i ostaje s njom na vezi dok ne bude na sigurnom.

"Nažalost, živimo u svijetu u kojem nije važno doba dana, što nosimo ili koje mjere opreza poduzimamo dok trčimo. Uvijek se nešto može dogoditi", govori Beal za CNN.

U sportskom grudnjaku skriva osobni alarm

Veronica Amele trči otprilike tri dana u tjednu i nikad ne izlazi iz kuće bez suzavca, napunjenog mobitela i osobnog sigurnosnog alarma u sportskom grudnjaku. Njezina obitelj prati gdje se nalazi pomoću aplikacije za dijeljenje lokacije Life360. Prije dvije godine trenirala je na šumovitoj stazi i primijetila muškarca koji ju je slijedio. Odustao je nakon što je potrčala prema prolazniku koji je šetao svog psa.

Amele, trenerica trčanja u Kennesawu, predgrađu Atlante, kaže da su je ubojstva trkačica u posljednjih nekoliko godina natjerala da preispita svoju sigurnost - i sigurnost ljudi koje trenira. Potiče trkačice da obavijeste nekoga kada trče, promijene svoje rute i vrijeme starta, da nose sigurnosnu napravu i da ne nose slušalice. Postala je pretjerano oprezna u pogledu svoje sigurnosti, zbog čega je njezino trčanje više nalikovalo treninzima, a ne dekompresijskim pauzama kao prije.

Amele kaže da je uvijek na oprezu, s prstom nad mlaznicom suzavca kad joj se netko približi tijekom trčanja: "Teško je opustiti se ako stalno gledaš preko ramena. Ako vidim tipa da ide prema meni, provjeravam je li sprej spreman za upotrebu. Kad prođe pored mene, okrenem se da provjerim ide li i dalje svojim putem i nije li se okrenuo da me slijedi."

Njezin alarm, malena naprava s reskim zvukom nalik zvižduku, dovoljno je glasan da prestraši napadače i upozori druge osobe u blizini. Također mijenja svoj raspored trčanja i lokacije kako bi osigurala da njeno kretanje nije predvidljivo.

"Ponekad se vratim na istu stazu nakon trčanja po drugim terenima i uvijek mi netko kaže: 'Nisam te vidjela neko vrijeme, jesi li prestala trčati?'. Pomalo je jezivo jer to znači da me ljudi prate", kaže Amele.

Preispituje svoje ranojutarnje trčanje nakon ubojstva

Sarah Lyon trči otprilike pet puta tjedno kako bi se pripremila za maraton. Stanovnica Chicaga gotovo uvijek trči stazom uz jezero, a odluku je donijela iz sigurnosnih razloga.

"Automobili me ne mogu pratiti na stazi, a vani ima više prostora pa mogu vidjeti izdaleka ako netko dolazi", kaže Lyon koja radi u marketingu društvenih medija.

Lyon kaže da ponekad bude neželjenog dovikivanja dok trči po pločnicima te nosi suzavac na vrpci kako bi mu lako mogla pristupiti. Također obavještava nekoga kada ide na trčanje i govori mu kada će se vratiti, kako bi mogao upozoriti policiju ako se ne vrati. Nikada ne nosi slušalice dok trči, uvijek mijenja rute i stalno pazi na potencijalnu opasnost. Kaže da su je vijesti o Rileyjinu ubojstvu, koje se dogodilo tijekom njezina jutarnjeg trčanja, natjerale da preispita termin trčanja.

"Više volim trčati rano ujutro jer je grad tada tih i miran, a volim gledati izlazak sunca. Međutim, tijekom ovih posljednjih nekoliko dana definitivno sam postala još svjesnija svoje okoline kad sam vani", kaže Lyon i dodaje: "Tiha jutra mi trenutno nisu spokojna. Umjesto toga, to vidim kao savršeno vrijeme da se netko izvuče sa zločinom jer nema nikoga u blizini da to vidi."

Lyon kaže da svijet teret zaštite stavlja na žene, umjesto da se ulaže više napora u sprječavanje napada: "Društvo ne čini dovoljno da nauči muškarce da ne napadaju žene. Previše je ljudi koji krive žrtve kad se nešto dogodi, umjesto da kriminalce pozivaju na odgovornost."

Pušta glasnu glazbu dok trči

Emily Scaglione, studentica Sveučilišta Baylor u Teksasu, trči četiri dana tjedno stazama u parkovima i šumovitim područjima. Uvijek pazi da joj kosa bude skupljena u punđu, a ne u konjski rep, kada trči: "Konjski rep može biti opasan za trčanje jer u biti predstavlja ručku koja se vuče za vama, pa vas je stoga lakše zgrabiti."

Također trči s suzavcem na ruci i pušta glazbu sa svog mobitela bez slušalica.

"Svoju glazbu slušam isključivo naglas. Iako mnogi ovo mogu smatrati neprihvatljivim, ja se zbog toga osjećam sigurnije. To što nemam ništa u ušima omogućuje mi da budem svjesnija svoje okoline", kaže Scaglione.

Ako bude napadnuta ili oteta, objašnjava ona, njezina bi glasna glazba mogla privući pozornost i pomoći prolaznicima da to primijete. Kaže da je čak fotografirala automobile za koje se činilo da je prate, kako bi, ako se nešto loše dogodi, registarska pločica poslužila kao polazište istražiteljima.

Scaglione kaže da poduzimanje svih ovih mjera može djelovati iscrpljujuće. Također zna da možda ne vrijede mnogo protiv odlučnog napadača.

"Riley je naizgled sve napravila kako treba: trčala je po danu, govorila je ljudima kamo ide i čak je bila blizu svog sveučilišnog kampusa, ali to još uvijek nije bilo dovoljno. Ovo mi je samo dodatno pokazalo da su moje mjere opreza bitne, ali ne moraju biti i dostatne", kaže Scaglione. Kao i ostale žene, uznemirila su je nedavna ubojstva, ali odlučna je nastaviti trčati.