PREMA najnovijem globalnom istraživanju, u kojem je sudjelovalo više od pet milijuna djece i tinejdžera iz 50 zemalja, sve veći broj mladih suočava se s problemom kratkovidnosti. Rezultati istraživanja pokazuju da danas svako treće dijete pati od miopije, odnosno nejasnog vida na daljinu.

Znanstvenici ističu kako su pandemijske mjere, uključujući zatvaranje škola i boravak kod kuće, značajno doprinijele pogoršanju vida kod djece i tinejdžera. Vrijeme provedeno pred ekranima, uz nedostatak boravka na otvorenom, ozbiljno je opteretilo vid mladih.

"Ograničenja zbog pandemije imala su velik utjecaj na razvoj vida kod djece", navode istraživači. Kratkovidnost, koja je postala globalni javnozdravstveni problem, mogla bi do 2050. godine utjecati na milijune djece širom svijeta.

Gdje je kratkovidnost najizraženija?

Najviše stope kratkovidnosti zabilježene su u azijskim zemljama. U Japanu čak 85% djece pati od miopije, dok u Južnoj Koreji taj broj iznosi 73%. I Kina i Rusija bilježe visoke postotke djece s ovim problemom – više od 40%.

S druge strane, Paragvaj i Uganda bilježe najniže stope kratkovidnosti, s manje od 1% djece koja pate od ovog problema. U zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i SAD-a, oko 15% mladih suočava se s kratkovidnošću.

Što uzrokuje porast kratkovidnosti kod djece?

Istraživanje pokazuje da se miopija među mladima utrostručila u razdoblju od 1990. do 2023., a znatan porast dogodio se posebno nakon pandemije. Kratkovidnost se obično razvija u djetinjstvu, tijekom osnovnoškolskih godina, a pogoršava se sve dok oko ne prestane rasti, oko dvadesete godine života.

Rana intervencija je ključna jer se pravovremenim mjerama kratkovidnost može usporiti ili čak zaustaviti. Iako genetski faktori igraju važnu ulogu, značajan je i utjecaj okoline. Na primjer, djeca u gradovima poput Singapura i Hong Konga rano započinju školovanje, često već s dvije godine, što povećava rizik od miopije zbog vremena provedenog u fokusu na ekrane i čitanje.

Dok je u Aziji kratkovidnost iznimno česta, u afričkim državama poput Ugande, gdje djeca započinju školovanje u dobi od šest do osam godina, kratkovidnost je sedam puta rjeđa. To ukazuje na važnost uravnoteženog pristupa obrazovanju i boravku na otvorenom u najranijoj dobi.

Pandemija – najveći neprijatelj dječjeg vida

Pandemijska karantena i dulji boravak kod kuće imali su ogroman utjecaj na pogoršanje vida kod djece. "Dokazi ukazuju na povezanost pandemije i ubrzanog pogoršanja vida među mladima", navode znanstvenici, upozoravajući da bi do 2050. više od polovice tinejdžera širom svijeta moglo imati problema s kratkovidnošću.

Istraživanje je također pokazalo da su djevojčice i mlade žene izloženije razvoju miopije u usporedbi s dječacima. One obično provode manje vremena na otvorenom, bilo zbog školskih ili kućnih aktivnosti, a pubertet, koji kod djevojčica počinje ranije, dodatno povećava rizik od razvoja kratkovidnosti.

Što nas čeka do 2050. godine?

Do 2050. predviđa se da će gotovo 69% mladih u Aziji patiti od kratkovidnosti, dok bi u zemljama u razvoju ta brojka mogla doseći 40%. Iako se najviše slučajeva očekuje u Aziji, ovaj problem postaje globalni javnozdravstveni izazov.

Znanstvenici upozoravaju da je potrebno uložiti dodatne napore u prevenciji kratkovidnosti kod djece, posebno poticanjem boravka na otvorenom i smanjenjem vremena provedenog pred ekranima. Rezultati ovog istraživanja objavljeni su u časopisu British Journal of Ophthalmology.