RUKOMETNA zbilja nestala je u srebrnom ozračju, a Arene diljem zemlje ostale su prazne, s nadanjima i očekivanjima da će se i dalje puniti različitim događajima.

I dok će zadarska živjeti u znaku košarke kao nasljednica povijesnih Jazina, ostale dvorane baš i nemaju neku definiranu sportsku funkciju, koja bi ipak trebala biti primarna. Pozabavimo se malo s tim...

Zagreb

Prva i osnovna stvar što se tiče zagrebačke Arene vezana je uz činjenicu da se tu ne radi o multifunkcionalnoj dvorani. Ona možda jest multifunkcionalna u smislu da se može igrati košarka, rukomet, odbojka i mogu se održavati koncerti i sajmovi, međutim za građanstvo koje privatno želi te prostore koristiti, kao i za klubove, ova dvorana praktički ne postoji. To je njezina velika mana.

Zagreb i Vlada će Arenu platiti između 133 i 210 milijuna eura, ovisno o tome koliko dugo će je iznajmljivati. Stvarni trošak kreće se oko 90 milijuna, a ostatak su kamate koje će "fifty-fifty" platiti Grad i Država. Po ugovoru s Ingrom, tvrtkom koja je investitor Arene, Zagreb i Vlada će najam dvorane plaćati 7,5 milijuna eura godišnje sljedećih 28 godina. No, ukoliko se prijevremeno odluči isplatiti Arenu, mogu to učiniti nakon sedam godina, a cifra za prebijanje kredita iznosi 80 milijuna eura.

Investitor je u dvoranu uložio 90 milijuna eura plus gotovo 700 tisuća eura za popravak krova. Krov Arene je razlog zbog čega taj objekt ne može dobiti trajnu uporabnu dozvolu, nakon što se se krov sanira obavit će se tehnički pregled i Arena bi nakon toga trebala dobiti trajnu uporabnu dozvolu budući da trenutno ima samo privremenu. Ukoliko Zagreb i Vlada budu unajmljivali Arenu sljedećih 28 godina, Ingra će zaraditi 120 milijuna eura, a ukoliko je otkupe za sedam godina Ingra će u džep staviti 42 milijuna eura.

Kako nam je rekao Zdenko Antunović, direktor Arene, financije nisu na prvom mjestu jer "ni jedna dvorana u Europi nije profitabilna": "Arena je pokazala da tu financije nisu na prvom mjestu iako je to uvijek važna stavka. Koncertom Prljavog kazališta i Svjetskim prvenstvom je dokazano da Arena treba Zagrebu i Hrvatskoj. To je javno-društveno dobra stvar. Mi prvi put imamo objekt na koji možemo dovesti 15 tisuća ljudi na sportsko događanje i 22 tisuća ljudi na glazbenu priredbu. Osim toga, kad teleskope uvučemo imamo šest tisuća kvadrata prostora za sajmove, cirkuse, kazališne predstave i sve najbolje na svijetu što postoji možemo dovesti u Hrvatsku. Ni jedna dvorana u Europi nije profitabilna, svaku dvoranu netko pomaže, bio to grad ili država. To vam odgovorno tvrdim jer znam", kaže Antunović.

Direktor Arene kaže kako će od dvorane u Laništu profitirati cijeli grad: "Osnovna je stvar da mi konačno imamo jedan pravi objekt, od Univerzijade nije napravljen ni jedan sportski objekat u Zagrebu. Također, Arena je reprezentativna, promjenjuje ulazak u grad i može biti primjer svima. Dosad smo u Domu sportova mogli primiti devet tisuća ljudi i koga ste mogli ozbiljna dovesti. A od izvođača koji će dolaziti u Zagreb korist će imati i hoteli, restorani, kafići..."

No, Ingra je danas zaprijetila prodajom Arene ako im Holding hitno ne uplati 65 milijuna kuna duga za izgradnju. Prema ugovoru je Holding trebao uplatiti navedeni iznos još u prosincu kako bi pokrio jednogodišnji depozit za najam dvorane kao i ratu za prvo tromjesečje ove godine. No, na Ingrin račun još nije sjela ni lipa: "Osoba iz Ingre koja je to rekla vjerojatno nije mislila ozbiljno, znate da je to nemoguće. Tijekom drugog tjedna ćemo preuzeti Arenu i bit će plaćeno sve što treba. nema nikakvih problema između Ingre i Grada Zagreba", misli Antunović.

Spominje se da će za održavanje hladnog pogona Arene godišnje trebati oko 300 tisuća eura, no Antunović tvrdi se toćan iznos još ne zna jer je izračun u tijeku: "Nemamo još izračun koliko bi trebao koštati hladni pogon, ali ćemo ga imati za oko mjesec dana. U ovom trenutku vam ja ni nitko drugi ne može to reći jer ne znamo. No kad bude gotov izračun, pokazat ćemo ga javnosti, sve radimo transparentno, Arena je prevažan i preskup objekt da bismo nešto skrivali", zaključio je.

Pitanje je što s Arenom nakon Svjetskog prvenstva. Prema nekim izračunima potrebno da je da dvorana u funkciji bude više od 200 dana kako bi se isplatila, a to će se teško dogoditi. Košarkaši Cibone će u drugom krugu Eurolige važne utakmice, poput one s CSKA-om, igrati kod u Areni, i RK Zagreb će ključne dvoboje igrati na Laništu. U Areni će nastupiti Beyonce, Depeche Mode, na Dan žena će pjevati Zdravko Čolić, pregovara se o velikim sajmovima, ali sve je to nedovoljno da se pokriju troškovi ovog lijepog, ali jako skupog zdanja.

Recimo da u Areni bude 15 velikih koncerata godišnje, da se odigra i 20 velikih utakmica pred punim gledalištem to ne znači da će ona poslovati s dobitkom. Njezina se isplativost može gledati kroz prizmu nečega što se spominjalo prije nego li je uopće počela gradnja Arene Zagreb. To je mogućnost da se Dom sportova i cijeli taj dio sruši, da se sve proda kao ekskluzivno zemljište u središtu grada Zagreba te da se onda od te prodaje namaknu sredstva za ovu dvoranu.

 Split

Izgradnja splitske Arena u Lori, bez poslovnog tornja koji se tek treba izgraditi, stajala je oko 50 milijuna eura. Cijena čitavog kompleksa, koji uključuje dvije dvorane, garažu kapaciteta 1500 parkirnih mjesta te poslovni toranj s trgovačkim prostorom procijenjena je na 147 milijuna eura. Investor je bio hrvatski konzorcij (Konstruktor, IGH, Dalekovod) okupljen pod imenom Sportski grad TPN Zakupninu od pet milijuna eura, uključujući PDV, godišnje će dijeliti država i Grad, a kroz trideset godina investitorima bi trebalo biti isplaćeno 150 milijuna eura.

Nakon isteka 30 godina, Sportski grad TPN predat će Splitu u posjed dvoranu i ostale sagrađene komercijalne prostore. Split će koristiti dvoranu 52 dana godišnje, a u narednih 10 godina njom će upravljati američka tvrtka Global Spectrum.

No, vratimo se na pravi problem, osim što će Splićani vrlo vjerojatno moći uživati u najboljoj hrvatskoj atletičarki Blanki Vlašić i svjetskom atletskom mitingu, situacija u Splitu u sportskom smislu je poprilično alarmantna, jer tamošnji dvoranski sport praktički ne postoji. Na utakmicama KK Splita primjerice jedva se skupi nekoliko stotina gledatelja, a onim RK Splita niti toliko. Upravo zato, rješenje je moglo biti samo jedno - multifunkcionalnost, što su investitori ovog projekta, koji su uložili pedeset milijuna eura, znali.

Ne treba ni spominjati da bi sagraditi dvoranu u Splitu koja bi bila samo sportska značilo potrošit veliki novac na jednu funkciju koja financijski nikako ne može opravdati jednu takvu investiciju. Ono što je u jednu ruku pozitivno u Splitu jest što koncesiju na objekt ima američka tvrtka Global Spectrum koja ima tridesetogodišnje iskustvo u tom poslu i preko 100-njak takvih objekata u svijetu.

Tako su primjerice već u ovoj godini najavljena čak 83 sportska i zabavna događaja, a iz Global Spectruma ističu kako je sada njihov primarni zadatak da ljudi u glazbenoj industriji, sportu i zabavi čuju za Split i shvate da je Split mjesto u koje treba doći. No, tu postoji jedan problem, Naime njihove misli lijepo zvuče, ali ne treba ni spominjati da su aktualne cijene najma Spaladium Arene goleme, što samim time u konačnici utječe i na cijenu karata. Te karte će pak moći platiti samo rijetki i Arena će opet zjapiti prazna.

Treba će tako pronaći idealni omjer popularnosti, interesa, kvalitete i cijene, što nije nimalo lagan posao i u startu nekoliko pokušaja osuđuje na "propast", naravno ne u doslovnom, već profitabilnom smislu.

Osijek

Posebna priča je Osijek. Naime, nakon što je gradska vlada pala zbog 850 milijuna kuna, koliko je težio ugovor za gradnju dvorane u aranžmanu javno-privatnog partnerstva, Grad Osijek odlučio je gradnju sam financirati. Na natječaju je postignuta cijena od 173,3 milijuna kuna, koja je poslije zbog dodatnih radova uvećana za oko 40 milijuna kuna.

Cijeli kompleks osim središnje dvorane sa 3500 sjedaćih mjesta, sadrži i jednu manja dvorana za 1300 gledatelja, dvije dvorane za borilačke sportove, jedinstveni tunel s atletskom stazom dužine 80 metara, mini bazen te prostorije za fitness, masažu i saunu. Međutim kako Grad Osijek nema novca za njezino održavanja dvorana bi se nakon Svjetskog prvenstva mogla zatvoriti, barem dok se ne nađe privatni investitor koji bi u narednim godina zakupio tu dvoranu i brinuo o njoj.

Varaždin

Situacija u Varaždinu je sljedeća. Građevinska tvrtka Max Bogl Tehnobeton je u sportski kompleks u Varaždinu uložila oko 190 milijuna kuna. Grad se, pak, obvezao da će mjesečno sljedećih 25 godina investitoru uplaćivati 2,8 milijuna kuna, a Grad će zauzvrat snositi troškove održavanja. Grad će tako u navedenom razdoblju uplatiti oko 880 milijuna kuna. Iako mjesečni troškovi održavanja još nisu poznati, jasno je da će velik dio nešto manje od 700 milijuna kuna biti čista zarada investitora.

Varaždinski sportski kompleks sastoji se od velike dvorane sa 5000 sjedaćih mjesta. Uz nju su i rukometna dvorana sa 300 mjesta za treninge i zagrijavanje te drugi komercijalni sadržaji. Pokraj dvorane sagrađena su igrališta za male sportove i teniski tereni. Ono što je posebno interesantno, ova će se dvorana u svrhu isplaćivanja investicija zimi pretvarati u klizalište.

Poreč

Porečka dvorana na Žatiki trebala je koštati 60, a na kraju se cijena popela na više od 115 milijuna kuna. Dvorana za koju se Lino Červar hvalio da je kumovao u odluci o njenoj izgradnji je ukupne površine 14 tisuća četvornih metara.

Čvrste tribine imaju 1900 mjesta, a kad se tome pridodaju montažne, dvorana može primiti 3700 gledatelja. U sklopu dvorane je ambulanta, gimnastička dvorana, osam svlačionica, novinarski centar, prostor za suce i trenere te restoran. Ova dvorana najlakša je za održavanje, jer je najmanja, a Poreč je ionako žila kucavica Istre.

M.M./M.Pa
Foto: Index/Croatia2009.com