Dan kada je postalo jasno: Debeli delinkvent iz Brooklyna prestao je "silovati" isključivo protivnike
Foto: AFP
NA DANAŠNJI dan prije točno 20 godina Mike Tyson optužen je zbog silovanja Desiree Washington i osuđen na šest godina zatvora. Bio je to početak kraja karijere jednog od najboljih boraca u povijesti boksa.
Mike Tyson rođen je 30. lipnja 1966. godine u New Yorku, a njegov otac napustio je obiteljski dom kada je Mike imao samo dvije godine. Odrastajući ranih 70-ih godina prošlog stoljeća na ulicama Brooklyna, daleko od utjecaja svoje samohrane majke Lorne, Tyson je pokupio sve najgore što je mogao. Još kao dijete bio je u društvu uličnih bandi, a do svoje 12. godine u više je navrata imao problema sa zakonom, zaradivši podeblji dosje i 38 uhićenja. Kao 12-godišnjak uhićen je u oružanoj pljački i poslan u popravni dom, odakle je pušten dvije godine kasnije kada se vratio u školu. "Kao dijete bio sam prilično debeo i zbog toga sam strašno patio. Imao sam kompleks manje vrijednosti, stalno sam trpio uvrede i napade okoline i nisam uzvraćao. A onda je lokalni nasilnik zavrnuo vrat jednom od mojih golubova. Istukao sam ga, iako je bio jači od mene. Više nikad nisam bježao kad se trebalo potući", rekao je Tyson.
U preživljavanju na ulici pomogao mu je bivši boksač Bobby Stewart, koji ga je usmjerio prema boksu i otkrio talent kakav se rijetko susreće. Svoje otkriće povjerio je poznatom meceni Cusu d’Amatu, koji je već nakon prvog treninga bio svjestan da pred sobom ima budućeg svjetskog prvaka. Tysonu je pronašao trenera Kevina Rooneya i menadžera Jima Jacobsa. 70-godišnji d`Amato bio je toliko privržen Tysonu da mu je dopustio da živi u njegovu domu, a kad je ovaj ostao bez majke, D’Amato je postao i njegov zakonski staratelj, pruživši mu ono što nikad nije imao - obiteljsku toplinu. D’Amato je umro 1985. godine, ne dočekavši da Mike postane svjetski prvak. Naime 22. studenoga 1986. godine, pobijedivši nokautom u drugoj rundi Jamajčanina Trevora Berbicka, Tyson je postao najmlađi svjetski prvak u teškoj kategoriji. Dvije godine nakon D’Amata, od leukemije je umro i Jacobs pa je 22-godišnji Tyson gotovo preko noći ostao bez dva glavna oslonca u životu. Seriji osobnih gubitaka kao da nije bilo kraja jer je u međuvremenu od srčanog udara preminula i njegova 24-godišnja sestra Denise, jedina osoba u njegovoj obitelji s kojom je razvio bliskiji odnos.
U međuvremenu bio je na vrhuncu slave, mediji su ga obožavali, a tešku kategoriju je poharao, osvojivši sva tri cijenjena svjetska naslova. Iako se konstitucijom (182 cm i 100 kg) nije uklapao u stereotipe o vrhunskom teškašu, tjelesne manjkavosti nadoknadio je dotad neviđenom agresivnošću i snagom udaraca. Njegovi napadi bili su na granici mržnje, što je kod suparnika izazivalo neprirodan strah. No, milijuni dolara koje je zaradio privukli su i dvije fatalne osobe - promotora Don Kinga koji je nanjušio dobru zaradu te holivudsku glumicu Robin Givens s kojom se oženio nakon samo nekoliko tjedana poznanstva. U nesretnom braku sa ženom koja je voljela tek njegov novac ostao je nešto više od godinu dana. Robin ga je tužila za zlostavljanje, dobila je parnicu, razvod braka, a Tyson uvjetnu i novčanu kaznu. Izgubljen i razočaran doživio je prvi poraz u boksačkom ringu, na jedinom mjestu na kojem se dobro osjećao. U veljači 1990. godine Buster Douglas oduzeo mu je sve naslove; bio je to udarac od kojega se nikad nije oporavio. Tyson je svojim najjačim oružjem - aperkatom, oborio suparnika u osmoj rundi, no Douglas se ustao i nakon 35 sekundi borbe u 10. rundi postao prvi čovjek koji je srušio Mikea Tysona. Sudac Octavio Meyran odbrojao je do deset i zaključio jedno od najvećih iznenađenja u modernoj sportskoj povijesti.
Desiree Washington - djevojka koja je Tysona strpala u zatvor
U lipnju 1991. godine Tyson je uhićen zbog optužbe da je u hotelskoj sobi u Indianapolisu silovao Desiree Washington, tamnoputu misicu Rhode Islanda. Suđenje je trajalo od 26. siječnja do 10. veljače 1992. godine. Tužilaštvo je konstantno u prvi plan guralo Tysonove probleme s atraktivnim mladim djevojkama u prošlosti, dok je obrana negirala cijeli slučaj, ističući kako je Tyson žrtva jedne proračunate manipulatorice koja želi naštetiti njegovu ugledu i lagano se domoći novca. 18-godišnja Desiree svjedočila je kako je u 1:36 19. lipnja 1991. godine dobila telefonski poziv u kojem joj je Tyson uručio pozivnicu za tulum. U njegovoj limuzini pola sata kasnije Tyson joj se navodno nabacivao da bi je po dolasku u njegovu hotelsku sobu boksač srušio na krevet i silovao, unatoč njenim molbama da prestane. Nakon snošaja Desiree je istrčala iz sobe i zamolila Tysonovog vozača da je odvede u hotel. Vozač je posvjedočio kako je djevojka bila u stanju šoka kada mu se obratila, a liječnik Thomas Richardson da se na njenom tijelu vide znaci nasilnog spolnog odnosa.
U unakrsnom ispitivanju Tyson je ponovno zanijekao optužbe, rekavši da je Desiree željela imati spolni odnos s njim, međutim njegovi odgovori tužitelju bili su toliko neprijateljski da ga je porota nedvojbeno označila kao arogantnog i brutalnog krivca. Nekoliko dana kasnije, preciznije 10. veljače nakon desetosatnog vijećanja, Tyson je optužen ne za silovanje već za seksualni napad, a jedan od razloga vjerojatno je bila činjenica da je Desiree već jednom lažnom sudskom tužbom pokušala izvući novac, doduše neuspješno. Sud je Tysona osudio na deset godina zatvora, šest u zatvoru i četiri uvjetno. 26. ožujka u zatvoru u Indiani počeo je odsluživati kaznu, odakle je zbog uzornog ponašanja pušten tri godine kasnije. Za vrijeme svog boravka u zatvoru, Tyson se preobratio na islam te postao pristalica komunizma , a na ruci je istetovirao lik Mao Ce Tunga. Po izlasku je rekao da je potpuno nov čovjek, da je puno vježbao i da će vratiti titule koje su mu oduzete.
"Sve borbe poslije zatvora bile su prostitucija"
Tako je i bilo. Novi boksački mečevi donijeli su mu još više novca no ranije. Za tri lagane pobjede u prvoj "postzatvorskoj" godini zaradio je čak 65 milijuna dolara. No, iako je ubrzo ponovno postao svjetski prvak, više nikad nije uspio vratiti nekadašnju boksačku vještinu, a incidenti u ringu i izvan njega postali su dio svakodnevice. Svjetsku javnost zaprepastio je tijekom drugog dvoboja protiv Evandera Holyfielda u lipnju 1997. godine. Iznerviran vlastitom nemoći, Tyson je odgrizao komad Holyfieldova uha te ga s gađenjem ispljunuo na pod. Istog trena ga je sudac Mills Lane diskvalificirao, a poslije je kažnjen s tri milijuna dolara i jednogodišnjom suspenzijom. Kasnije se Mike branio da ga je Evander nekoliko puta u prvoj borbi udario glavom, što suci nisu vidjeli, i da mu se za to jednostavno morao osvetiti. Sve kasnije borbe, priznaje to i sam Tyson, bile su “prostitucija”.
Skupo je prodavao svoje slavno ime i ono što je preostalo od njegova boksačkog umijeća. Ponekad bi bio uspješan, kao u veljači 2003. godine kada je za 49 sekundi nokautirao Clifforda Ettienea, no uglavnom se sramotio. Tysonovu boksačku karijeru u lipnju 2002. godine u Memphisu je pokopao Lennox Lewis, tada najbolji boksač svijeta. Godinu dana stariji Lewis sedam je rundi kažnjavao Tysona, da bi ga u osmoj konačno i nokautirao. Kako je u jednoj svojoj kolumni napisao Željko Mavrović: "Boksačku povijest 20. stoljeća Tyson je obilježio ne samo umijećem u ringu, već i svojom osobnošću i pojavom. Bio je specifičan, rekao bih netolerantan i grub. Baš kakav je trebao biti da bi stekao planetarnu popularnost. Koliko god mi pričali o plemenitoj vještini ili potiskivali vlastitu narav, činjenica je da ljudi vole brutalnost, krv, opasnost i nadmoć nad drugim bićima. Tyson je sve to nudio boksačkoj publici i zato su ga obožavali."
Bengalski tigrovi i 110 automobila
Vjerovali ili ne, Tyson je uspio potrošiti sve što je zaradio tijekom 20-godišnje boksačke karijere. A koliko je točno zaradio, ostat će zauvijek nepoznato. Najskromnija je procjena da je na Tysonov račun sjelo između 300 i 500 milijuna dolara. Samo su Tiger Woods, Michael Schumacher i Michael Jordan u karijeri zaradili više. Bengalski tigrovi i afrički lavovi u dvorištu te 125 tisuća dolara godišnje plaće za njihova dresera bili su vrhunac Mikeove rastrošnosti potkraj 90-ih godina. Nije štedio ni na odjeći. Prije svake borbe u skupim je lasvegaškim trgovinama obnavljao garderobu i trošio desetke tisuća dolara. Odlazeći iz Vegasa, sve je ostavljao u hotelskim ormarima. Sobarice i konobari kući su odlazili u Armanijevim odijelima koje Tyson nikad nije niti odjenuo. "Nisam baš pazio koliko trošim. Bio sam prilično ležeran i nemaran s novcem", priznao je i sam Tyson, a zanimljivu priču ispričao je posinak Don Kinga.
"Njegova rastrošnost i neodgovornost prema novcu bili su bezgranični. Jednom prilikom vraćao sam se sa zabave u Tysonovu domu i zamolio ga da mi posudi svoju jaknu jer je noć bila prohladna. Hodajući prema kući, zavukao sam ruke u džepove i ostao zapanjen izvukavši barem tridesetak tisuća dolara. Drugog jutra vratio sam mu novac, a Mike nije ni trepnuo. Uvjeren sam da nije imao pojma što je ostavio u džepovima". Poreznici su izračunali da je Tyson kupio 110 automobila birajući isključivo najbolje: Rolls-Royce, Bentley, Lamborghini, Ferrari, Mercedes, BMW, Range Rover. Ponekad je kupovao i više primjeraka istog modela. Jednom je naručio pet vozila Bentley Azur, vrijednih ukupno 1,5 milijuna dolara kako bi darivao "profesionalne prijatelje", one koji su se s njime družili samo zato što je bio slavan. 1988. je darovao 183 tisuće dolara vrijedan Bentley dvojici policajaca nakon bezazlene prometne nesreće. Aute je prepuštao i zaboravu. Barem je jedan Ferrari ostavljen na njujorškim ulicama zato što se pijani i drogirani Tyson nakon izlaska iz noćnog kluba nije mogao sjetiti gdje ga je parkirao. Mike bi jednostavno sjeo na taksi i zauvijek zaboravio na svoje vozilo. Kakav je to bio život...
![](/Content/img/loader_40px.gif)
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati