Foto: AFP

HRVATSKU je na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. predstavljalo 84 sportaša (75 muškaraca i devet žena) u 14 sportova. Zastavu je nosio Perica Bukić, a naša se ekspedicija vratila s dvije medalje.

Oba uspjeha stigla su u momčadskim sportovima. Rukometaši su otišli do kraja i uzeli zlato, dok su vaterpolisti bili srebrni. Atlanta će zauvijek ostati upisana u povijest hrvatskog sporta jer su to Olimpijske igre na kojima je stiglo prvo zlato. Prvi put se svirala Lijepa naša u čast olimpijskih pobjednika.

Iako su rukometaši na Olimpijske igre ispraćeni bez puno optimizma, legendarni Velimir Kljaić je sjajno posložio uzdrmanu ekipu i pokorio Atlantu. Kljaić je uoči turnira poručio da će se "plivajući vratiti ako ne osvoje medalju", ali ga nitko nije ozbiljno shvaćao. No, Ćavar, Goluža, Matošević, Losert, Perkovac Puc, Saračević i ostali su napravili i više od toga.

Igre su otvorene teškom pobjedom protiv Švicaraca koji su vodili i šest razlike, ali se onda razbranio tada 20-godišnji Losert i Hrvatska je okrenula utakmicu. Zatim su došle dvije lagane utakmice protiv Kuvajta i SAD-a pa susret s Rusima. Utakmica s olimpijskim i europskom prvacima bila je jedna od ključnih jer je odlučivala o ulasku u polufinale. Jović je tada tri sekunde prije kraja pogodio za 25:34.

Uslijedio je poraz od Švedske u utakmici koja nije ništa značila pa je Kljaić odmarao glavne igrače. Polufinale nam je donijelo Francuze s kojima ćemo kasnije razviti veliko rivalstvo. Francuzi su u tvrdom i teškom polufinalu apsolvirani rezultatom 24:20. Iako je ulaskom u finale cilj bio ispunjen, Hrvatska na tome nije stala.

U finalu smo igrali protiv Šveđana, a bila je to još jedna drama u režiji rukometaša. Hrvatska je vodila i sedam razlike, no Šveđani se u drugom poluvremenu vraćaju na samo minus jedan. No, naši igrači su ostali čvrsti do kraja, slavili 27:26 i uzeli prvo olimpijsko zlato za Hrvatsku.

Igrači su pobjedu proslavili "gusjenicom", slavilo se i u Atlanti, Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj... Bio je to zapravo početak velike serije hrvatske rukometne reprezentacije.

Vaterpolisti na korak od zlata

Vaterpolisti su pod Silićevim vodstvo stigli na korak od zlata. I oni su se mučili i u skupini te nakon poraza od Italije i SAD-a osvojili treće mjesto. Igrom sudbine, u četvrtfinalu nas je čekala Jugoslavija. Uz bučnu podršku s tribina, Hrvatska je odigrala sjajnu utakmicu i slavila 8:6. Bila je to velika satisfakcija, a pobjeda se slavila kao osvajanje zlata.

U polufinalu su nas čekali Talijani. Nakon puno borbe i produžetaka Hrvatska je slavila 7:6 i ušla u borbu za zlato. No, u finalu su nas zaustavili Španjolci. Naporan ritam i izostanak Silića koji je isključen protiv Talijana je napravio svoje i Španjolska je slavila 7:5. No, bio je to povijesni uspjeh vaterpolista kojeg je dodatno začinila pobjeda nad Jugoslavenima.

Razočaranja: Košarkaši, Miloš Milošević, Branko Zorko

Od 84 natjecatelja/ice, najveće razočarenje priuštili su nam košarkaši. Oni koji su četiri godine ranije sjajno osigurali prvo mjesto "ostatka svijeta", ispred naravno Dream Teama, sada su bili tek sedmi. Svi velikani bili su tu (Rađa, Kukoč, Vranković, Komazec...), osim naravno, onog najvećeg.

Osim košarkaša, puno se očekivalo i od Miloša Miloševića, svjetskog prvaka u leptiru na 100 metara iz '93. U Atlanti je bio tek 23. u kvalifikacijama i nije se plasirao u borbu za medalje.

Srednjeprugaš Branko Zorko, također je očekivao bolji rezultat od 14. mjesta na 1500 metara, s obzirom da je na OI došao kao srebrni sa dvoranskog EP i brončani na EP na otvorenom.

Majoli i Drviš korak do medalje

Zoran Primorac nastupio je na još jednim (trećim) Igrama, ali ni pojedinačno ni u paru nije se istaknuo, kao ni Goran Ivanišević. Dvostruki brončani iz Barcelone četiri godine ranije, pojedinačno je zapeo na početku, dok je u paru s Hiršzonom zastao blizu medalje i razigravali su za poredak od 5. do 8. mjesta.

Ivu Majoli je na korak od bronce izbacila Lindsay Davenport, koja ju je pobijedila u četvrtfinalu. U istoj fazi zapeo je i boksač Stipe Drviš.