Foto: Guliver Image/Getty Images

I DOK odbrojavamo posljednje sate prije nego li će se upaliti olimpijski plamen u Sočiju, nemoguće se ne prisjetiti sarajevskih Olimpijskih igara održanih 1984.

To je bez sumnje događaj koji je obilježio ne samo povijest glavnog grada BiH, već se duboko urezao u kolektivnu memoriju svih onih koji su tada živjeli u Jugoslaviji. Zato se Index u svojoj temi Olimpijska čuda prisjeća i jednog posebnog događaja IZ 1984...

Igre u Sarajevu sigurno neće zaboraviti ljubitelji umjetničkog klizanja, ali još manje će ih zaboraviti Christopher Dean i Jayne Torvill, legendarni britanski par koji je u sarajevskoj Zetri izveo najbolje ocijenjeni nastup u cijeloj povijesti te discipline, plesnu točku "Bolero", remek-djelo kompozitora Mauricea Ravela.

Najdojmljiviji nastup u čitavoj povijesti umjetničkog klizanja

Taj nastup možda i jest najbolje odrađen nastup u čitavoj povijesti umjetničkog klizanja, nastup koji vjerojatno nikada neće biti nadmašen, no vječna je misterija zbog čega je baš taj magični ples na ledu ovog britanskog para postao simbol, zaštitni znak i prepoznatljiva olimpijska razglednica čitavih Igara u Sarajevu. I to u zemlji koji nije nikada gajila afinitet prema ovom sportu.

Ples Torvilla i Deana nije bio običan ples, puno toga u njemu  bilo je mistično, zavodljivo, potpuno drugačije od svega do sada viđenog. To je bio jedan jedinstveni događaj. Događaj,  kojem su u kolektivnoj svijesti čitave jedne generacije ljudi koja je živjela u ono doba pripala, i još pripadaju, neka opća, najposebnija mjesta, vezana ne samo za sport već i za život na ovim prostorima općenito. Događaj koji je prestao biti klasičan sportski nastup istog trenutka kad su britanci završili svoj ples te je  postao dio opće kulture. Njihovih 4 i kusur minuta imaginacije su u trenutku stvorili kolektivni trans.

Nastup koji je postao dio kolektivne memorije čitave jedne generacije

Bilo je mnogo sportskih heroja na ovim igrama i mnogo veličina.  Bili su u Sarajevu i legendarna braća Steve i Phil Mahre koji su osvojili zlato i srebro za SAD u slalomu. Bio je tu jedan Matti Nykänen, skakač koji će svoj zlatom posuti olimpijski put započeti baš u Sarajevu. U Sarajevu je klizala i velika i slavna Katarina Witt, a i navici osvajanja olimpijskih zlata se vratio čuveni sovjetski hokejaški tim.

Za domaću raju je veliki junak bio i "naš" Slovenac Jure Franko ("volimo Jureka više od bureka", pjevale su Franku Sarajlije dok im se on odužio senzacionalnim srebrom u veleslalomu), no ipak, iz nekog čudnog i pomalo neobjašnjivog razloga, svima koji su pratili sport u ono vrijeme, najviše se u memoriju urezala slika ovo dvoje Engleza koji stvaraju čaroliju na ledu. 

Čarolija na Valentinovo

Bilo je Valentinovo, godine gospodnje 1984., kad su na led u prepunoj Zetri izašli Christopher Dean i Jayne Torvill. Čim su kleknuli i zanjihali se, čim su dvoranom odjeknuli prvi taktovi Ravelovog klasika, svijet sporta je mogao biti siguran da se pred njegovim očima događa nešto čudesno, nešto što će se pamtiti vječno.

Publici, gledateljima pred malim ekranima, navijačima, sportskim zanesenjacima  bilo je sve jasno, no svi oni nisu imali pojma koliku je kalvariju ovaj britanski par morao proživjeti da bi taj nastup bio baš onakav kakvog su ga oni zamislili i kakav je on jedino i mogao biti.

Dean i Torvill su bili svjesni da ovakvim nastupom krše brojna, inače jako stroga pravila umjetničkog klizanja. Svaki plesni nastup nikako nije mogao trajati duže od 4 minute i 10 sekundi, a Bolero je trajao nešto duže. Unatoč svim naporima i pokušajima, varkama i trikovima skladbu Mauricea Ravela nisu mogli nikako skratiti. Zapravo, nisi htjeli. Što god da su pokušali, vrijeme im je bilo neprijatelj. Nekoliko sekundi viška ih je uništavalo.

"Taj naš potez, ta ideja, ta varka ako hoćete, bilo je nešto do tada nikad viđeno u klizanju. Jednostavno, morali smo pronaći način da pustimo točku do kraja,da traje, da klizi, bez ikakvih prekidanja. Jedino je tako naš nastup imao smisla.", poslije je pričao Dean.

Iako su mnogi bili zabrinuti da konzervativni suci neće baš blagonaklono gledati na ovo, očito izigravanje postojećih normi, ovaj bivši policajac i njegova partnerica tim nastupom u Sarajevu otvorili su si vrata Olimpa.

Taj prijenos iz Zetre pred malim je ekranima gledalo više od 24 milijuna Britanaca, što se i danas smatra jednim od najgledanijih sportskih događaja u povijesti na Otoku, a Dean i Torvill su postali planetarno popularne zvijezde.

Sve šestice

Za svoj nastup Dean i Torvill su dobili do tada, nestvarnih 12 ocjena 6.0 od 18 mogućih, a za umjetničkih dojam, ono što se u umjetničkom klizanju najviše cijeni, dobili su svih devet maksimalnih šestica.

"Naši najveći rivali i sportski protivnici bili su naravno klizači iz Sovjetskog saveza. I kad sam vidio da nam je njihov trener dao ocjenu 6.0, dakle ne 5.8 ili 5.9, nego čistih 6.0, nisam mogao vjerovati. Bio je to čaroban trenutak.", prisjeća se Christopher Dean.

Nakon zlata u Sarajevu, par je počeo profesionalno nastupati sve do 1994. kada su nakratko prešli u amatere da bi nastupili na Igrama u norveškom Lillehammeru gdje su osvojili broncu.
Tijekom 2009. godine par je nastupao na turneji "25th Anniversary" u sjećanje na nastup na Olimpijskim igrama u Sarajevu.