Bura, hladnoća, euforija i spektakl: Pred "korizmeni" derbi 2009. sve miriše na uskršnji iz 2001.
ŠTO BI NIKOLA Kalinić dao da u nedjelju može biti tek sjena Stanka Bubala iz 14. travnja 2001. kada je Ronaldo iz Turčinovića presudio Dinamu za pobjedu (3:1) koja je Hajduk dovela na bod od Dinama i ujedno označila početak pohoda na titulu koja je u Split došla mjeseca dana poslije, nakon petogodišnje suverene vladavine Croatije i Dinama.
Sjajno navijanje Torcide i BBB-a
Medijska priprema pred ovogodišnji derbi je posebna priča, najvećim dijelom zbog preduge pauze između jesenskog i proljetnog dijela prvenstva, ali i tadašnji derbi nije prošao bez desetaka stranica ispisanih u očekivanju utakmice 25. kola prvenstva u koju je Dinamo ušao sa čak četiri boda prednosti.
Stadion je i tada bio rasprodan, hladnoća zbog bure koja je šibala neizdrživa (mnogi gledatelji su na tribinu došli s dekicama!) a naravno da su poseban pečat davali Torcida na prepunom Sjeveru i Boysi u prebukiranom kavezu na jugozapadu.
Ono što je danas Mafro tada je bio Goce
Makedonski branič Goce Sedloski je 1999. iz engleskog Sheffielda prešao u Dinamo. Tu je odmah postao ljubimac navijača zbog borbenosti, ali je zbog stalnog podcjenjivanja Hajduka postao omražen kod njegovih navijača, gdje je i stekao nogometno ime. Torcida mu je zato napravila i transparent "Goce da ti nije bilo Hajduka sad bi prodava kokice na Tetovu", ali stasitog Makedonca nije smetalo - bio je najbolji igrač Dinama i strijelac u neprijateljskoj atmosferi.
Igrali Miše, Andrić, Butina, Balaban, Drpić
Zanimljivo je da je u toj utakmici aktivno sudjelovalo mnogo aktera i derbija koji će se igrati za dva dana - Ante Miše je zapovijedao obranom Bilih, Srđan Andrić ušao je umjesto "Hajdučkog srca" Ivana Bošnjaka. Na drugoj strani, branio je i današnji prvi golman Tomo Butina, a u napadu je uz Igora Cvitanovića bio Boško Balaban. U tog dana propusnoj obrani Modrih, "plivao" je i Dino Drpić.
Dan kada je Ronaldo bio "Stanko iz Bento Ribeira"
Na isteku desete minute Bubalo je na drugoj vratnici iskoristio ubacivanje Ivana Leke za vodstvo Hajduka. Gol je proslavio šprintom do "srca sjevera" gdje je kleknuo.
Popularni Stanko je tada nehotično spriječio velike nerede, možda sa tragičnim posljedicama, a da to nije ni znao. Kako sam se nalazio na istoku Poljuda, odmah do ograde sa Torcidinom tribinom, na dvadesetak metara udaljenosti vidio sam scene koje su prijetile sličnim posljedicama kao nedavno na beogradskoj Marakani kada su navijači policajaca u civilu žigosali bakljama:
Vod interventne policije je ušao na sjevernu tribinu kroz vratašca na vrhu istočne, želeći privesti navijače koji su palili baklje. Tada je na policajce krenuo stampedo: stotinjak navijača ih je pristisnuo uz ogradu ionako prepune tribine, a neki su ih počeli gađati bakljama. Policajce su od težih ozljeda tada spašavali samo štitovi i kacige, ali problem je nastao kada su oni "zarobljeni" na sjeveru ostali odsječeni od kolega na istoku koji im nisu mogli pomoći.
Na scenu tada stupa Bubalo golom, koji mnogi (pa ni pisac teksta) nismo vidjeli jer smo tim trenucima gledali dramatične scene na granici sjeverne i istočne tribine i koji je spasio možebitnu tragediju - policajci su se uspjeli izvući sa sjevera, a navijači su se sada zabavljali proslavom gola.
Sedloski je izjednačio niti deset minuta poslije i proslavio gol također trkom do tribine sa navijačima - dakako BBB-ima.
Na isteku pola sata igre Bubalo izvodi potez za povijest: izlazi sam pred zadnji Dinamov zadnji red i kada su svi očekivali udarca on prvo rolicom baca na pod Sedloskog, zatim u prazno šalje Butinu i zabija u prazan gol - u tim trenucima Poljud se kupao u ekstazi.
Potvrdu pobjede Hajduka donosi Igor Musa u 70. minuti sjajnim golom u suprotni kut vrata sa preko 20 metara.
Među najboljim derbijima u posljednjih dvadesetak godina
Potpisniku teksta upravo ovaj dvoboj spada među najbolje poljudske utakmice najvećih suparnika kojima je svjedočio uživo - uz one iz proljeća '90 (2:3), finala Kupa '93 (4:1) ili efikasnih dvoboja u prvenstvu i finalu kupa '95.
"Pati Novače"
Vrijedi napomenuti kako je ovaj meč sudio Varaždinac Ivan Novak, poznat po najsramotnijem suđenju na derbijima za vrijeme ere kada se Croatiju nije smjelo pobijediti. Bilo je to u proljeće 1999. na Maksimiru na utakmici će se pamtiti po tri obilježja: bojkotu BBB-a (pa je pored prazne sjeverne tribine Maksimirom orila pjesma pune južne), utakmici života Stipe Pletikose koji teško da će više ikad u karijeri skinuti zicera kao tog dana i Ivanu Novaku - koji je započeo posao što će ga u posljednjem kolu u velikom stilu okončati Šupraha i Krečak i režimskom klubu omogućiti slavlje na sablasno praznom stadionu dok je istovremeno dupkom puna Kantrida plakala zbog "otete titule".
Naravno, padom Tuđmanovog imperija i Novak se prilagodio novonastaloj situaciji, pa u proljeće 2001. nije niti pokušavao pomoći Dinamu nego je sudio "kako zna".
Hajduk - Dinamo 3:1, 14. travnja 2001.
Strijelci: 1:0 Bubalo (10), 1:1 Sedloski (24), 2:1 Bubalo (30), 3:1 Musa (70)
Hajduk: Pletikosa - Miladin, Sablić, Miše, Rendulić - Bošnjak, Musa, Leko, Đolonga - Deranja, Bubalo
Dinamo: Butina - Leutar, Bosnar, Sedloski, Drpić - Mikić, Agić, Pilipović . Balaban, Cvitanović, Šokota
Zvonko Alač
Foto: Index

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati