UOČI prijateljske utakmice između reprezentacija Španjolske i Engleske koja će se u srijedu odigrati u Sevilli, ponovno se na tapetu našao rasizam i njegova, nažalost, sve učestalija pojava na europskim nogometnim terenima. Podsjetimo, zbog rasističkih izgreda tijekom ogleda ovih dviju reprezentacija u Madridu 2004., odlučeno je da se ovoga puta utakmica igra u Sevilli.

No, krenimo redom. Rasizam je postao dijelom navijačke koreografije diljem europskih stadiona. Bilo da je riječ o utakmicama niželigaških klubova ili o dvobojima Lige prvaka, predrasude prema ljudima druge boje kože ili vjere ne jenjavaju na prostoru od Sredozemnog mora pa do planine Ural.

Anti-rasistička kampanja, koju već godinama koju već godinama provode u suorganizaciji Fifa i Uefa, naišla je tek na ograničeni uspjeh.

"U Rusiji je rasizam čak postao poželjan"

"Problem je što danas imate država poput Rusije u kojoj je rasizam čak postao poželjan. Tamo je jako razvijen osjećaj ksenofobije što ćete također vidjeti u nekim zemljama južne Europe poput Španjolske ili Italije", rekao je Pascal Mignon, francuski istraživač sociologije na sportskom institutu INSEP.

U prilog tezi o Rusiji kao zemlji gdje rasizam najviše dolazi do izražaja vrijedi spomenuti izjavu predsjednika Olympiquea Marseillea u kojoj opisuje "dojmove" s gostovanja svog kluba u St. Petersburgu:

"Što smo sve proživjeli tamo - to je bilo odvratno. Naše tamnopute igrače su gađali bananama na zagrijavanju što je bilo popraćeno hukanjem u kojem je cijeli stadion oponašao majmuna. To me, pak nimalo ne iznenađuje kada Zenit ne može sakriti činjenicu da u momčadi nema tamnoputog igrača čime se posebno hvale njegovi navijači".

"U ratu s rasizmom ne želimo ni s kim pregovarati"

Prilikom svog izbora za predsjednika Uefe, Michel Platini najavio je rat rasizmu na stadionima do istrebljenja: "Mi smo na prekretnici u našem sportu. Moja ideja je da se prekidaju utakmice. U ratu s rasizmom ne želimo ni s kim pregovarati".

Ipak, Platini nije to pretočio u praksu te se utakmice ne privode kraju unatoč oštroj najavi bivšeg igrača Juventusa.

Da rasizam na stadionima ima nešto dublje korijenje, potvrđuje i izjava Leszeka Miklasa, predsjednika varšavske Legije koji priznaje da su oko 20 posto navijača toga kluba neonacisti. U izjavi za Associated Press, Miklas ipak, opravdava svoje zemljake: "Poljaci su manje navikli na društvene i kulturološke razlike, na ostale rase i vjere te stoga se ponašanje takvih ljudi bitno razlikuje od stanovništva u Velikoj Britaniji".

Kako je poznato da Poljaci zajedno s Ukrajincima zajedno organiziraju Europsko prvenstvo, jasno je da će se mnoge stvari do tada morati korigirati.

"Napadanje crnaca - normalna reakcija tijela koje se brani od infekcija"

Upravo možda zbog te činjenice, Amnesty International u svojem izvješću za studeni 2008. upozorava kako je alarmantan porast mržnje u Ukrajini, ali ujedno i ukazuje na ljude koji su glavni krivci za takvo nešto - Nacionalnu laburističku stranku.

Njen lider, Evgenij Herasimenko napadanje crnaca karakterizira kao "normalnu reakciju tijela koje se brani od infekcija". Bolesno, zar ne?

Donedavni Arsenalov kapetan, nestašni William Gallas smatra kako oduzimanje bodova nije pravo rješenje: "Time se kažnjavaju igrači koji ništa nisu skrivili, a ne inicijatori incidenta: "To nije u redu jer će se dogoditi momčadi i igračima koji možda nisu rasistički, ali ljudi koji ih prate jesu".

Situacija se u Engleskoj poboljšala uvođenjem drastičnih zakona i agresivne kampanje koju je popratio britanski tisak. Ipak, ni na Otoku ne cvjetaju ruže. Tako su navijači Tottenhama kažnjeni zbog slike na kojoj njihov bivši igrač Sol Campbell visi sa stabla, a islamističko skandiranje upućeno je Middlesbroughovom Egipćaninu Ahmedu Hossamu Midu u dvoboju protiv Newcastlea na St. James Parku.

Rasističko hukanje ih dovelo do suza

Od svježih europskih primjera najupečatljiviji su onaj Samuela Eto'a koji se skoro rasplakao kada je cijeli stadion Zaragoze rasistički hukao toliko neukusno da je siroti Eto'o prijetio bojkotom utakmice. Eto'o je suspregnuo suze, ali Marc Zoro, branič iz Obale Bjelokosti, nije.

On je igrajući za svoj tadašnji klub, Messinu, na domaćem terenu doživio salve uvreda od strane malobrojnih Interovih pristaša. Koliki su kreteni u tom slučaju ispali pristaše crno-plavih iz Milana, govori i podatak da s hukanjem nisu htjeli prestati niti nakon zamolbi legende Intera Javiera Zanettija.

To su tek neki od primjera s europskih nogometnih terena, ali što je s našim prostorima?

Najsvježiji primjer iz "zemlje iz sna u kojoj svakih pedeset leta izbije rat", kako o Balkanu pjeva Bajaga, dolazi nam iz Čačka u Srbiji gdje je ganski nogometaš Salomon Opoku pobjegao s probe u tamošnjem prvoligašu nakon što ga je na treninzima konstantno vrijeđala skupina "navijača".

"Kada sam se okrenuo, vidio sam kako ljudi vrište da me ne žele. Te njihove riječi i gestikulacije su me jako pogodile i morao sam otići".

"Maximirski zoo - chago, etto, da silva"

Nažalost, novi "trend" nije zaobišao ni hrvatsku navijačku scenu s koje bi najkonkurentniji biser bio Torcidin transparent "maximirski zoo - chago, etto, da silva" kojim su na nimalo dostojanstveni način izvrijeđani Dinamovi tamnoputi nogometaši.

I gdje smo na kraju balade? Nogometnim hramovima Europe caruju neki novi klinci, iskaljujući svoje frustracije na drukčije obojanim ili vjerski opredijeljenim nogometašima protivničkih, ali i (kako smo vidjeli u Čačku) svojih klubova.

U borbi protiv hukača s nogometnih stadiona i uklanjanju svega rasističkog očito neće pomoći milijuni koje UEFA i FIFA svake godine utuku u taj rat. Platinijeva obećanja zasad su i dalje tek obećanja, dok se kao najbolje rješenje nameće upravo ono što ne želi William Gallas - prekidanje utakmica. Tada kreteni koji bacaju banane, huču poput majmuna ili podižu desnicu pokazivajući koliko im je narastao kukuruz ne bi imali zbog koga dolaziti na stadione. Da, valjda je to najbolji način da ih se zauvijek otjera...

Marko Čeko
Foto:AFP