BOŽO SUŠEC pregovara o otkupu prijenosa u Ukrajini, govore nam na Prisavlju, "Ivica "Blažičkov" u bečkom sjedištu agencije TCF pokušava ishoditi razgovor s odgovornima za prava prijenosa", pišu ukrajinske novine.

HTV se obratio za pomoć Blatteru i Platiniju, a u srijedu je komentator Ivica Blažičko posjetio sjedište agencije TCF u Beču kako bi pokušao barem razgovarati sa nekim odgovornim za prava prijenosa.

"Telefonski sam razgovarao sa gospodinom po imenu Sergej koji je zna da bi gledatelji u Hrvatskoj željeli gledati utakmicu na nacionalnoj televiziji, ali kaže kako oni nemaju potpisan ugovor sa HTV-om, nego da sva prava pripadaju agenciji Sport Five", objasnio je Blažičko.

Postavlja se pitanje zašto poslove koji su u opisu radnog mjesta menadžera, marketinga ili uprave kuće obavljaju novinari i komentatori HTV-a? Nažalost, odavno nas ništa ne čudi u prisavskoj Javnoj TV "Kući", pa tako ni ova najnovija zavrzlama oko televizijskih prava, točnije oko novinara koji u ime televizije obavljaju lobističke poslove, dajući time samo dodatne argumente brojnim kuloarskim pričama iz prisavskog carstva trača, da je upravo sportska redakcija HTV-a najpoznatija ne samo po nepotizmu, nego i profitabilnosti njenim istaknutim i zaslužnim članovima, koju treba tražiti u drugim izvorima, a ne samo u plaći koju dobivaju kao zaposlenici Kuće.

Iako će iz nacionalne televizije Sušecove i Blažičkove pothvate prikazati kao maksimalan napor koji perjanice HTV-a ulažu zbog gledatelja kako bi izborili prava prijenosa sutrašnje utakmice, najnovija sramota oko prava prijenosa pokazuje i naličje drečavog i teatralnog patriotizma koji nas zapljuskuje iz zvučnika prijamnika za vrijeme prijenosa vatrenih, paklenih, Janica: ono šuškavo, jer sukob interesa, taj lijepi hrvatski eufemizam za nečasne radnje se u svoj svojoj raskoši upravo odvija u režiji HTV-ovih sportskih komentatora.

Oni bi trebali biti komentatori i novinari kuće, koje svi mi plaćamo, a ne pregovarači, lobisti, agenti (neki sa agencijama, neki bez njih), zastupnici sportaša, snimatelji filmova o sportskim herojima i heroinama koji se, naravno, "zbog gledatelja", daju u poslove kakvi s njihovim formalnim opisom radnog mjesta nemaju nikakve veze.

Sve te "kolege" su dakako uspješno unovčile njihovo domoljublje pri čemu su na domaćem terenu i u svojim očima i onih koji ih okružuju (i koje zapošljavaju) velike face, ali sva žicarska bijeda tih "drmatora" ogleda se kada se nađu u ringu sa moćnijim igračima. Tada im preostaje samo da obijaju pragove bečkih ureda, vuku za rukav Blattera po Beogradu ili u Harkivu čekaju one koje nisu pustili preko grane jer nisu dobili vizu.

Nakon što su se u akciju "dajmo da gledaju" uključila veleposlanstva u Kijevu i Zagrebu, čini se da bi na kraju ipak mogli gledati nešto drugo osim Kazahstana i Engleske ili (da se "dalekovidnica" još više osramoti) Hrvatsku preko srpskih kabela. Ali, kada se sjetimo kakav će nas patetični glas u tom slučaju pozdraviti iz Harkiva i pokazivati to kao "pobjedu HTV-a u igricama koje su protiv Hrvatske počele još prije utakmice", gotovo da nam dođe žao.

Zvonko Alač
Foto: Kristijan Horvat