JOSE MOURINHO je još jednom postao žrtva vlastitih uspjeha, osebujnog karaktera i ogromne reputacije, koji su svaki njegov kiks učinili većim i svaku svađu neoprostivom. U vrijeme kada Tottenham ima tri boda manje od aktualnog engleskog prvaka Liverpoola i pet manje od neusporedivo trofejnijeg rivala Chelseaja, njegovi rezultati su okarakterizirani kao potpuna katastrofa i narušavanje svega što su Spursi godinama gradili.

Zbog njegovog nedostatka tolerancije prema razmaženim zvijezdama ponovno nije dobio šansu da gradi mostove tamo gdje ih je već rušio. Ovaj put otkaz je dobio od kluba koji od 2008. godine ne zna za trofej, dok je on u istom periodu osvojio Premiership, La Ligu, Serie A, Ligu prvaka i Europa ligu.

Procjena je bila plitka kao odluka da se klub pridruži Superligi

Mourinho ionako nigdje nije trajao dulje od tri sezone, ali nitko mu nije uručio otkaz tako brzo kao Tottenham, što je paradoks jer upravo je takav klub morao čekati Posebnog da unese pobjednički mentalitet. Taj proces traje dulje od 17 mjeseci koliko je on boravio u sjevernom Londonu. Možda je Daniel Levy smatrao da su njegovi Spursi već sposobni za najveće domete i da Mourinho nema težak zadatak, ali takva procjena bila je plitka kao odluka da se pridruži Superligi i napusti je nakon nešto više od 24 sata.

Portugalac je nizanjem brzih uspjeha stekao ime, ali već godinama traga za dugoročnim projektom. U Tottenhamu je vidio šansu, ali ni ovaj klub nije imao hrabrosti provjeriti može li Portugalac raditi na duže staze. Levy je, poput Chelseaja i Manchester Uniteda, povjerenje dao razmaženim igračima umjesto jednom od najtrofejnijih trenera svih vremena.

Umjesto da mu dopusti potpunu vladavinu nad svlačionicom, engleski biznismen je u periodu loših rezultata i zategnutih odnosa vatru odlučio gasiti oproštajem od Posebnog. Rastanak je stigao samo šest dana prije finala Carabao kupa protiv Pepa Guardiole i Manchester Cityja u kojem je Mourinho imao šansu prekinuti Tottenhamov dugogodišnji post i još jednom klubu donijeti barem jedan trofej. Ovako će Spursi ostati jedina ekipa od 2002. godine kojoj nije donio titulu.

Činjenice govore da je Tottenham u ovoj godini uglavnom igrao loš nogomet i da je imao promjenjivu formu, ali to je dio svakog puta k uspjesima. 

Jurgen Klopp je u prvoj sezoni s Liverpoolom bio osmi pa u naredne dvije četvrti na tablici. Prije osvajanja Lige prvaka 2019. godine nanizao je tri poraza u raznim finalima. 

Kad drugi treneri imaju slične rezultate, to se smatra napretkom

Tijekom koračanja prema titulama njegov posao nitko nije dovodio pod znak pitanja, a isti tretman ima i Mourinhov nasljednik u Manchester Unitedu Ole Gunnar Solskjaer koji već dvije i pol godine vodi momčad iako je još uvijek bez trofeja. Ove sezone bori se samo za naslov Europa lige. 

Norvežanin će uskoro dočekati kraj treće sezone s Unitedom i ponovno skoro sigurno neće ni izjednačiti Mourinhov učinak iz sezone 2017./2018. u kojoj je osvojio 81 bod. United u preostalih šest kola mora osvojiti 15 od 18 bodova da sustigne taj rezultat. No Mourinhovo drugo mjesto bilo je neuspjeh, dok se Solskjaerov učinak ocjenjuje kao napredak.

Argumenti kojima su se tražila opravdanja za Kloppa i Solskjaera bili su vezani za pozitivan stil igre i zdravo ozračje u svlačionici, ali to su relativni pojmovi. O Mourinhovoj igri najbolje govore trofeji koje je osvajao, a o stanju u svlačionici izjave nogometnih legendi koje su igrale pod njegovim vodstvom.

"Znao je kako pritiskati dugmad. Kao individualac razmišljao si o tome da ga impresioniraš svakog dana. Znao je da će, ako to učini sa mnom, Lampardom, Drogbom, Ballackom, Čechom i Essienom - velikim karakterima - i ako mi budemo na razini svakog dana, i igrači koji ne igraju puno imati samo jedan izbor, da prate naše standarde na dnevnoj bazi", kazao je jednom bivši kapetan Chelseaja John Terry.

Ni Mourinho ne krije da s novim generacijama nogometaša teže pronalazi pravu dugmad, ali i dalje postoje oni koji čvrsto vjeruju u njegov put. U drugom mandatu na klupi Chelseaja vjerno su ga pratili Branislav Ivanović, Cesc Fabregas, Willian, Kurt Zouma, Nemanja Matić i upravo Terry. U Unitedu su njegovi vojnici bili i ostali Ander Herrera, Matić i Romelu Lukaku, dok su u Tottenhamu to, među ostalima, bili Heung-min Son, Harry Kane i Pierre Emile Hojbjerg.

Divili su mu se Terry, Kane, Son, Fabregas, Lampard, ali ne i današnja derišta

Navedeni igrači nisu jedini, ali istina je da Mourinhovih vjernih ratnika nije bilo mnogo kao u prvom mandatu u Chelseaju, u Portu ili Interu. Nije bez razloga još 2017. godine kazao da su "moderni igrači derišta", ali i da mora shvatiti kako današnji igrači s 23 godine ne mogu biti zreli kao Frank Lampard u toj dobi.

Ipak, imena igrača koji ga i u ovoj nogometnoj eri podržavaju jasno govore da za Mourinha nije nemoguće okupiti takvu skupinu, samo što za tu misiju nije dovoljan period od jedne ili dvije sezone kao nekad.

On je i u prvom dijelu ove sezone pokazao koliko mu znači kada ga prate vodeći igrači poput Kanea i Sona te kada dobije makar jednog igrača poput Hojbjerga. Također je pokazao da zna probuditi i skupo pojačanje poput Tanguya Ndombelea kojeg su mnogi već bili otpisali. No za bolje rezultate od boravka na tronu krajem studenog 2020. godine neophodno je skupiti veći broj takvih karaktera, ali Tottenham nije bio spreman Mourinhu pružiti to vrijeme.

Mourinhov način vođenja momčadi je oduvijek bilo pogrešno ocjenjivati samo kroz čitanje brojki o upućenim udarcima i očekivanim golovima. On je iznad svega trener koji svoj uspjeh gradi na mentalnoj komponenti, a nekada dvije ili tri sezone nisu dovoljne za ispunjenje cilja.

Presudilo je nezadovoljstvo igrača poput Harryja Winksa, Delea Allija i Garetha Balea koji su i prije Mourinha bili daleko od svojih najboljih izdanja. Bale je igrajući golf probleme pravio i Realu pa ne treba čuditi što mu ni Portugalac nije uspio pronaći pravu formulu.

Također, pojedini Tottenhamovi igrači pokazali su veliku podlost time što su u ovoj sezoni medijima odavali tajne iz svlačionice, što je Portugalcu dodatno otežavalo posao. Tu možda leži razlog njegove izjave iz veljače kada je kazao da ne može sam riješiti problem koji ima. Time je nedvosmisleno ukazivao da mu klub mora pomoći.

Igrači su pokazali nedostatak karaktera kada su medijima poput uglednog The Athletica anonimno javljali kako su nezadovoljni slabim intenzitetom Mourinhovih treninga, a riječ je uglavnom o istim igračima koji su se žalili i na naporni rad kod Mauricija Pochettina. Pitanje je onda je li problem u Mourinhu i Pochettinu ili u nogometašima? I je li klub trebao podržavati trenere ili derišta iz novih generacija?

Uostalom, u ovoj sezoni treninzi ni nisu smjeli biti naporni zbog nagomilanog rasporeda, a mali broj ozljeda u redovima Spursa otkriva da je Portugalac znao što radi. No u klubu nisu stali iza njega.

Tottenham je u finalu Kupa i blizu plasmana u Ligu prvaka, ali Mourinho je sve navikao na nešto drugo

Sigurno postoje igrači Tottenhama koji se raduju njegovom odlasku, ali tu su i primjeri poput Kanea, Sona, Hojbjerga, Lucasa Moure i Bena Daviesa koji su se dirljivim porukama opraštali od šefa.

"Nemam riječi za opisati kako se osjećam. Bilo je zadovoljstvo surađivati s vama. Žao mi je što stvari nisu uspjele, a istinski sam zahvalan na vremenu koje smo proveli zajedno. Sretno i sve najbolje", napisao je Son na Instagramu.

Mourinho je Tottenham ostavio na sedmoj poziciji, koja zvuči vrlo loše, a ispao je iz FA kupa i osramotio se protiv Dinama u osmini finala Europa lige. Međutim, izborio je finale Carabao kupa protiv Manchester Cityja i to sedmo mjesto drukčije zvuči kada se pogleda da je četvrto udaljeno pet, a treće samo šest bodova. Posebno zbog toga što Tottenham ima najbolji raspored od svih rivala koji se s njim bore za plasman u Ligu prvaka. 

Do kraja je ostalo šest kola, a Chelsea će igrati protiv West Hama, Manchester Cityja i Leicestera. Liverpool uskoro gostuje kod Manchester Uniteda, West Ham će igrati i protiv Evertona...

Tottenhamu će najteže biti gostovanje u Leicesteru, ali to je utakmica posljednjeg kola i upravo ona može odlučivati o putniku u Ligu prvaka.

U svakom slučaju, sve ovo pokazuje da se radi o izuzetno teškoj sezoni za sve klubove i da Tottenham u njoj bilježi skoro iste rezultate kao ostali velikani.

Ipak, možda najbolju sliku Mourinhovog učinka, gledajući samo rezultate, prikazuje podatak da je Tottenham četvrta najbolja momčad lige u periodu od njegovog dolaska, što zaslužuje pozitivnu ocjenu.

Nažalost po njega, zbog svoje reputacije da u kratkom roku isporuči najveće titule postao je trener kojeg nitko ne želi čekati i uz čije tenzije nitko ne želi dugo živjeti. Chelsea, Manchester United, a sada i Tottenham nisu imali hrabrosti stati iza njega u vrijeme kriznih trenutaka obilježenih unutarnjim sukobima. Nitko nije više od Mourinha osjetio značenje nepisanog pravila da je lakše zamijeniti trenera nego igrače. Ovaj put je mislio da će biti drukčije, ali desilo se isto.