ZA KORAK brži, za potez konkretniji, jedino prekršajem dostižni, jednostavno za klasu bolji bili su Nizozemci večeras u Splitu.

>>> Poljud pao bez ispaljenog metka

>>> Bilić: Ne treba odustati od Poljuda

>>> Van Basten: Na početku je izgledalo kao da ćemo izgubiti

>>> "Vratit ćemo se na Poljud i izaći kao pobjednici"

Na stadionu koji je nakon bezobrazno dugog izbivanja konačno pozdravio Hrvatsku, je reprezentaciju već proglašenu za barem polufinalista Eura, potpuno nadigrala momčad koja će zahvaljujući ždrijebu teško proći skupinu na kontinentalnoj smotri.

Iznimno je bitno naglasiti već poznato: Nizozemci su u Split došli bez Van Nistelrooyja, Van Persieja, Kuyta i Robbena, ali su svejedno i s "drugim" napadom totalno razmontirali hrvatsku obranu predvođenu lošim Šimićem i nedopustivo živčanim Robertom Kovačem. Ako će nam obrana tako izgledati i na Europskom prvenstvu, Bilić mirne duše na njihovo mjesto može pozvati Schildenfelda i Žilića. Jer podsjetimo, prvi gol nam je zabio sami Heitinga dok se Šimić bacao po travi, drugi je kroz noge Pletikosi poslao još usamljeniji Huntelaar s dva metra, nakon što su on i De Cler desnu stranu naše obrane "poslali po ćevape", a treći gol za potpuni potop je također iz peterca utrpao Vennegoor of Hesselink nakon što je napadač Afellay bio nedopustivo borbeniji od braniča Babića.

Robert Kovač je bio daleko ispod razine koju bi zapovjednik obrane morao imati, svađanjem sa sucima i protivničkim igračima konstantno je unosio nervozu, a s obzirom da je takvim "oblicima pritiska" sklon i na službenim utakmicama, vrijedi podsjetiti da bi mu se na Euru zbog ovakvog ponašanja vrlo brzo moglo zacrveniti pred očima.

Dario Šimić ionako zadnjih pet godina standardno igra samo u reprezentaciji, a izbornik bi mogao isprobati njegovog nasljednika u Serie A Darija Kneževića, ako već Šimunića radije nego u sredini gleda na boku, gdje Joe drži primat pred ofenzivnima Pranjićem i Babićem.

Sneijder na razini "El Classica", Modrić ni blizu

S možda najvećim zanimanjem se čekao dvoboj dva veznjaka koji podjednako vrhunski grade i razgrađuju igru koji je bez ikakve dvojbe pripao Realovom, dok se onaj potencijalni Barcelonin večeras nije iskazao, ali naravno da to nije bilo pravo Lukino izdanje.

Sneijderovo, pak, je bilo, a osim što je namjestio prvi zgoditak, poslovođa Nizozemske i Kraljevskog kluba (kojem su izvrsno sekundirali njegovi "Pokrivač i Vukojević" - De Zeeuw i Van Bronckhorst) je bio pokretačka snaga u svim napadima svoje momčadi, a svaki Sneijderov slobodnjak stvarno predstavlja "pola gola". Bilo da nabacuje ili odapinje bombu prema golu.

Prvi gol gostiju je nastao u produkciji Sneijder - Heitinga, a i drugi nosi potpis "kopljanika" kada je Huntelaar pokazao isto što i protiv Dinama u Amsterdamu. Treći nizozemski "laki komad" je pak djelo Ajaxovih rivala iz Eindhovena. Loptu najnovijeg proizvoda PSV-ovog inkubatora Ibrahima Afellayja pospremio je čovjek koji prezime duguje spajanju farmi muznih krava, a nogometno ime PSV-u.

S druge strane, perjanice koje su igrale u hrvatskim najvećim klubovima nisu pokazale ni približnu ubojitost jer prvo je Darijo Srna promašio čistu priliku, a nakon toga je jedini Kranjčarov bljesak i proigravanje za također Srnu skinuo Van der Saar. Nije štimala ni osovina Modrić - Eduardo jer se igra naše reprezentacije sve do jedinog bljeska u 41. minuti (Kranjčar - Srna) svodila na nabacivanje Petriću ili Eduardu kojima je onda preostajala borba sa neprobojnim nizozemskim obrambenim bedemom. Luku Modrića pak uspješno su udvajali i što bi Luka Bonačić rekao "faulima i faulčićima" isključivali nizozemski defenzivni veznjaci.

Sreća po našu reprezentaciju je bila da je jedan od rijetkih indisponiranih u plavom dresu Oranja, bio Rafael van der Vaart, jer pitanje je kako bi na kraju završilo da je još i on bio razigran.

Hrvatska pohvatala konce 20 minuta prije kraja

Ulaskom Ivana Rakitića i Jerka Leke naša reprezentacija je od 70. minute uspostavila ravnotežu i sve do pred sam kraj utakmice bila opasniji protivnik, a svakako je tome pripomogla i promjena formacije i preuzimanje većeg rizika u igri, jer se naravno više nije imalo što čuvati; Pranjić je umjesto nevidljivog Kranjčara preuzeo lijevo krilo, Eduardo je prešao u polušpicu (kasnije ga zamijenio Rakitić), dok su ispred igrali Petrić i Olić.

Dobrodošlo spuštanje na zemlju

Kako je koliko je god pobjeda na Wembleyju bila vrijedna u dokazivanju krajnjih dometa i snage ove Bilićeve reprezentacije, toliko se iz poraza protiv Nizozemske mogu izvući i određeni zaključci; prije svega kako nam centralni igrači obrane nisu na razini veze ili napada, ali to nije u potpunosti Bilićeva krivnja. U navedenom dijelu momčadi doista ne raspolažemo s jednako širokim i kvalitetnim kadrom kao što je to slučaj u vezi i napadu, jer Ćorlukino prekomandiranje u sredinu obrane bi nužno za sobom povlačilo i Srnino vraćanje na desni bek, što on nikako ne želi. A možemo se tješiti i sljedećim: Poljska i Austrija ipak nisu na razini Nizozemske.

Zvonko Alač
Foto: AFP/V.G.