BOSNA i Hercegovina loše je otvorila kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2020. godine. Četiri boda od mogućih 12 premalo je za ovu reprezentaciju u skupini s Italijom, Grčkom, Finskom, Armenijom i Lihtenštajnom. No u svemu postoji pozitivna strana priče, pa tako i ovdje. BiH jest skupila premalo bodova, ali je pokazala da ima potencijal koji joj može donijeti plasman na prvi Euro u povijesti.

Robert Prosinečki ovaj će lipanj pamtiti po dva poraza, a teško će odabrati koji mu je teže pao. Jasno je da poraz od Finske (2:0) u gostima nitko nije očekivao pa on vjerojatno i više boli, ali ni poraz od Italije (2:1) nije lako prihvatiti s obzirom na događanja na terenu i činjenicu da je BiH bila jako blizu iznenađenju.

Ogromna razlika u kvaliteti

Upravo taj poraz od Italije u 4. kolu kvalifikacija nudi mnogo pozitivnih stvari na kojima Prosinečki, njegovi igrači i javnost u BiH trebaju graditi nadu u bolje rezultate u budućnosti. BiH je protiv izrazito jačeg protivnika pružila vrlo dobru predstavu, koja bi dobila još veću ocjenu da je u završnici bilo više mirnoće pred golom i više snage u nogama, a to je zapravo odraz razlike u igračkoj kvaliteti Talijana i igrača BiH.

Da bismo stvari nazvali pravim imenom i postavili ih na prava mjesta, treba usporediti igrače koje su u rosterima sinoć imali Roberto Mancini i Robert Prosinečki. Na jednoj strani bivši golman PSG-a i sadašnji golman Torina Salvatore Sirigu, na drugoj strani Ibrahim Šehić, golman Erzuruma, turskog kluba koji je ispao iz turske Super lige. U talijanskoj obrani Giorgio Chiellini i Leonardo Bonucci iz Juventusa, na drugoj strani Ervin Zukanović iz Genoe i Ermin Bičakčić iz Hoffenheima. U veznom redu suprotstavljali su se Jorginho iz Chelseaja i Marco Verratti iz PSG-a protiv Elvisa Sarića iz južnokorejskog Suwona i Muhameda Bešića koji je proteklu sezonu igrao za Middlesbrough u Championshipu. Cijeli meč s talijanske klupe odgledali su Ciro Immobile iz Lazija, Alessio Romagnoli iz Milana, Alessandro Florenzi iz Rome... Za BiH su s klupe ušli Bojan Nastić iz Oostendea i Gojko Cimirot iz Standard Liegea.

To su neke ključne usporedbe kojima se može dodati tek da je BiH imala Edina Džeku i Miralema Pjanića, a Italija još Lorenza Insignea, Fabija Quagliarellu, Federica Bernardeschija, Andreu Belottija...

Bespotrebno je kontrirati pričom o tome da svatko svakoga može pobijediti i da se protiv boljeg od sebe nitko unaprijed ne smije predati. Time ne bismo rekli ništa novo. Suština je to da je BiH bila apsolutni autsajder protiv Italije koja je u 12 utakmica pod vodstvom Mancinija upisala samo dva poraza, i to od prvaka svijeta Francuske i prvaka Europe i Lige nacija Portugala. Italije koja je do susreta protiv BiH imala niz od šest utakmica bez primljenoga gola.

BiH je namučila Italiju

A Bosna je toj Italiji stvorila ogromne probleme. Zmajevi su uputili 15 udaraca prema golu Italije, dok su Talijani skupili 17. Ako već to nije dovoljan pokazatelj predstave koju su pružili Robijevi momci, obratite pažnju na ovaj podatak - Finska, Lihtenštajn i Grčka su u 270 minuta nogometa protiv Italije zajedno skupile 16 udaraca prema golu, od čega četiri u okvir. BiH je skupila, ponovimo, 15 udaraca, od čega također četiri u okvir gola.

Napredna statistika koja računa koliko ste, prema šansama koje ste imali, trebali postići golova, na kraju meča između Italije i BiH pokazala je omjer 1,86 naspram 0,75 na strani BiH, što dovoljno govori o tome tko je bio opasniji pred golom.

Najveći propust Robijeve BiH u Torinu bio je onaj korner na početku drugog poluvremena kada nitko nije bio postavljen da brani eventualni udarac izvan šesnaesterca, što je genijalno iskoristio Insigne i postigao gol koji bi teško ponovio i na treningu, i to bez protivnika. Istina, pitanje je bi li i postavljanje igrača na liniju 16 metara spriječilo onakav gol, ali bi barem "opralo" taj propust.

Sve ostale odluke koje je stručni stožer donio tijekom meča protiv Italije bile su manje-više točne, precizne i ispravne. Sigurno će postojati polemike o Robijevim izmjenama, možda je mogao ranije mijenjati, možda je mogao drugačije mijenjati. Ali ovdje se vraćamo na priču koja je već ispričana - BiH je kvalitetom znatno slabija nego prije, u ovom desetljeću trenutno ima najslabiji tim. Kad imate takav roster pod rukama i birate između prosječnih igrača, odlučuju nijanse i svaka se odluka može različito tumačiti.

Ključna stvar i ono što se mora istaknuti je sama priprema utakmice i fantastično prvo poluvrijeme u kojem je Prosinečki pokazao da ovu BiH može hrabro i samouvjereno povesti protiv bilo kojeg protivnika.

Robi fantastično pripremio utakmicu

Talijani su u veznom redu imali Jorginha i Verrattija, tandem koji bi mogao nositi Barcelonu, igrače koji bi u svakom klubu na svijetu imali uloge glavnih playmakera. Protiv takvog veznog reda BiH je sinoć igrala sjajan meč. A za to je najviše zaslužan Prosinečki.

Naime, izbornik BiH bio je svjestan da će biti presudno zatvoriti Jorginha i Verrattija, kičmu talijanske momčadi, a onda je odlučio umjesto klasičnog lijevog krila uvesti dinamovca Amera Gojaka na tu poziciju i dati mu poseban zadatak. Gojak je sinoć imao iznimno kompliciran zadatak i odlično ga je izvršavao. Veznjak Dinama je u posjedu lopte prvenstveno bio zadužen za pomaganje veznom redu spuštajući se nisko, a po potrebi je nudio i dubinu. U fazi obrane Gojak je trebao čuvati jednog od talijanskih veznjaka te u slučaju da lopta ode na protivničkog desnog beka, biti spreman napraviti korekciju.

Sličnu ulogu na drugoj strani, na desnom krilu imao je Višća, s tim da je on u fazi napada isključivo tražio dubinu, bio je "ispušni ventil" reprezentacije BiH. 

Tri veznjaka Pjanić, Sarić i Bešić također su imali kompleksne zadatke, a posebno Bešić koji je zatvarao protivničkog lijevog beka jer je Višća motrio vezni red. Bešić je u određenim situacijama striktno čuvao i Insignea kad bi Todorović izašao široko na bočnu liniju ili Insigne tražio rupe u međuprostorima.

Sarić je bio zadužen da čuva Nicoloa Barellu, dok je Pjanić čuvao prostor i pomagao ondje gdje je bilo najpotrebnije.

Sve ove zadatke BiH je obavljala izvrsno, a nije to jedino što se obavljalo na pravi način. BiH je u posjedu lopte koji je očekivano u oba poluvremena bio na strani Italije, opet pokušavala igrati svoju igru kratkih pasova. Kao nagrada stigao je gol za 1:0 iz akcije koja spada među najljepše u povijesti BiH. Prosinečki je znao da će imati šansu raniti Italiju iz kontre jer samim tim što je postavio Gojaka i Višću usko i iza Džeke, znao je da će nakon osvojene lopte imati tri ofenzivna igrača koja će moći prijetiti međusobnom suradnjom. Najveće prijetnje dolazile su preko desne, Višćine strane.

Oscilacije u igri su najveći problem Zmajeva

Nakon šokantnog poraza od Finske, reprezentacija BiH pokazala je predstavu koja ulijeva nadu i na kojoj mora graditi samopouzdanje za sljedeće susrete. Ovakvu igru nismo vidjeli prvi put otkako je Prosinečki izbornik jer BiH je i protiv Austrije u Beču odigrala fenomenalnu utakmicu. Ipak, takva predstava protiv sile kakva je Italija potvrđuje da BiH može i protiv najvećih.

Također, ne smijemo zaboraviti da je svaki izbornik BiH u svom mandatu imao utakmice u kojima je njegov tim oduševljavao, ali jedno je imati takav susret, a drugo je održati kontinuitet. Razlika koju pravi Prosinečki je to što BiH gradi stil igre koji postaje prepoznatljiv i ne mijenja se ni u jednoj utakmici. Oscilacije koje se događaju plod su igračke kvalitete i činjenice da taj stil nije lako primijeniti, odnosno da je potrebno vrijeme da ga momčad iznese na pravi način. Zato možda Prosinečki teže daje minutažu igračima koji su s momčadi bili na samo jednom ili dvama okupljanjima, kao što je slučaj s Mariom Vrančićem iz Norwicha.

Do kraja kvalifikacija BiH ima još šest utakmica, a olakšavajuća okolnost je to što su Grci izgubili od Armenije na domaćem terenu. Sada BiH ima isto bodova kao Grčka te pet bodova manje od Finske, koja ima gostovanje u BiH te dva susreta protiv Grčke. Tako je BiH usprkos lošem otvaranju kvalifikacija, i dalje u mnogo boljoj poziciji od one koju pokazuje tablica na kojoj su izabranici Roberta Prosinečkog pretposljednji.