HRVATSKA košarkaška reprezentacija je u utorak u Milanu u neizvjesnoj utakmici izgubila od domaćina Italije u četvrtom kolu skupine D Eurobasketa. Hrvatska u posljednjem kolu grupne faze u četvrtak igra s Ukrajinom, a ta će utakmica odlučiti s koje će pozicije otići u osminu finala. Ako ne bude senzacija u drugim mečevima, situacija je ovakva: pobjeda manja od osam razlike donosi treće mjesto, pobjeda od osam i više razlike donosi drugo mjesto, a poraz četvrto mjesto.

Svakako bi bilo dobro izbjeći četvrto mjesto i samim tim ogled sa Srbijom, prvim favoritom turnira. U ostalim su slučajevima mogući protivnici Poljska, Izrael i Finska, a u manje vjerojatnom scenariju i Češka. 

Utakmicu s Italijom za Index je analizirao Roko Ukić, naš stalni stručni komentator tijekom ovog Eurobasketa. 

Napad je problem, imamo najviše izgubljenih lopti na Eurobasketu

Poraz nije problem rezultatski, lako to ispravimo pobjedom u zadnjem kolu jer ćemo onda biti minimalno treći, možda i drugi. To čak i nije toliko bitno jer će i drugi i treći iz skupine u Pragu s kojom se križamo biti sličan nivo kvalitete.

Problem je napad. Već dvije i pol utakmice, osim onog drugog poluvremena protiv Grka, stvarno izgledamo napadački loše, a i brojke to potvrđuju - imamo 66 izgubljenih lopti, najviše na prvenstvu, pet više nego Finska i Velika Britanija, sedam više nego Gruzija, osam više nego Češka.

Talijani su očekivano započeli utakmicu s Nicolom Mellijem na petici, s jasnom idejom da igraju s pet vanjskih igrača, da Melli stalno bude u popu (da se otvara prema trici, a ne prema reketu nakon bloka na lopti), pa da onda pokušavati kazniti našu obranu.

Ako Zubac kasni korak, Melli sam napada. Ako ne kasni, onda ide ili vanjski šut ili brzi prijenos na drugu stranu terena, da nas probaju napasti brzinom. Drugi način je baš tipični trenerski potpis. Gianmarco Pozzecco svojevremeno je forsirao takvu igru u Sassariju, u kojoj će spustiti loptu da igrač napada leđima, ali kako Talijani tu nemaju nikakvu prednost, cilj iz takvog napada im je samo zaljuljati i skupiti protivničku obranu, pa da povratnim pasom dođu do dobrih šuteva, a ne napadati jedan na jedan te iz low post igre direktno tražiti realizaciju.

Tri puta su nas tako kaznili u prvom dijelu. Melli, Fontecchio, Polonara napadnu leđima i traže višak, dodavanja na tricu, a ne svoje poene.

Želju smo imali, koncentraciju ne

Što se nas tiče, ima jedna nit koja će se provući kroz cijeli susret. Nismo mi bili loši energetski ni kad je želja u pitanju. Dapače, prilično je jasno da smo imali želju, ali koncentraciju ne. U prve tri minute tri izgubljene lopte, najslabija utakmica Jaleena Smitha dosad, ali ne samo njega, jer kad izgubiš 11 lopti u prvih 15 minuta, kad ih izgubiš 13 u poluvremenu, to je naprosto neshvatljivo. Tih -8 s poluvremena bio je top rezultat.

Napadački smo vidjeli najambicioznijeg Bojana Bogdanovića dosad. Nije da nismo očekivali, najavio sam nakon Estonije da će Bojan danas ići preko 20, ne zato što sam ja prepametan, nego zato što je Bojan toliko dobar igrač i takva glava da su minimalne šanse da dvije zaredom odigra napadački slabo.

Bezidejne napade je morao rješavati Bogdanović

Protiv Talijana je baš i morao biti ambiciozan i agresivan jer je napadao iz neizrađenih situacija ili kroz tranziciju ili, u najgorem slučaju, kroz izolaciju koja nije bila predviđena, nego je došla kao plod bezidejnosti u kojoj smo dali loptu Bojanu da riješi kojih šest-sedam sekundi prije kraja napada. I riješio je, desetak poena zabio je baš tako. 

Druga opcija bila je leđima s Darijom Šarićem, treća kroz pick-and-roll sa Smithom, a opet se pojavio problem u pick-and-rollu Krune Simona i Ivice Zupca. Isto kao i u prošloj utakmici, Zubac ne napravi blok, ne zaustavi Simonovog čuvara, pa Simon ni ne može stvoriti prednost, u cijelom poluvremenu samo je jednom uspio naći višak. "Samo" jer sam uvjeren da bi Simon s boljim, čvršćim blokom na lopti mogao puno više toga iskreirati. 

Umjesto da iskoristimo momentum, opet crna rupa 

Talijani su imali 22:14, Bojan je sam napravio 7:0, počeli smo dobivati skokove i dalje držati obranu na visokom nivou jer su problemi s njihovim pick-and-popom stali. I tih nekoliko izrađenih šuteva koje su imali, nisu ih zabili. I umjesto da od 29:28 s momentumom napravimo razliku, opet crna rupa.

U četiri napada zaredom u zadnjih pet minuta poluvremena napali su nas dotrčavanjem. Razigrao se Simone Fontecchio, Stefano Tonut dvaput je kaznio Simona, oni su dobili ritam i već do poluvremena napravili +8. 

Tu se javlja još jedan plus naše izvedbe. Dominik Mavra sam je smanjio razliku ili ju zadržao na tih samo osam jer je prilično simptomatično ušao s puno hrabrosti, odlučnosti, pa i kvalitete da zabije važan koš-faul na kraju poluvremena. Jer to nikako nije lako kad tek uđeš u igru.

Mavra je veliki dobitak ove utakmice

Ali, simptomatično je, jer Mavra je vrhunskom igrom protiv Velike Britanije zaslužio još više minuta na terenu. Baš zato je startao u drugom poluvremenu. Mavra je u petorci bio malo iznenađenje jer inače koristimo uglavnom sedam istih igrača, sad je on bio ta promjena koja se nije očekivala. 

Tu je bio naš najbolji period igre. Bogdanović je nastavio gdje je stao u prvom dijelu, bio još i agresivniji i uzimao šuteve koje dosad nije na ovom Eurobasketu, neke čak i pomalo hazarderske. Ali baš se tako doveo u pravi ritam, na njegovim smo leđima otišli na najvećih +6. Talijanima smo oduzeli dubinu, njihov pop odveo ih je u bjesomučno šutiranje izvana.

Jedini način kako su nam zabili u tom dijelu igre bio je step-up pick-and-roll, na strani, kod aut-linije. Zubac je ostao dublje, Melli dvaput poentirao. Osim toga, nisu znali kako doći do koša. Tu smo napravili +12 u trećoj, 25-13 poveli, ma imali smo sve pod kontrolom.

Nakon nesportske Zupca je sve otišlo na stranu Talijana

Momentum je krenuo prema njihovoj strani nakon nesportske Zupca. Jedna takva stvar nepažnje, samo splet nesretnih okolnosti, bila je dovoljna da Talijani uđu u rezultat i da do kraja gledamo +3, egal, -3. Problemi su počeli kad se Bogdanović umorio jer je imao nenormalnu napadačku potrošnju, a nitko mu se nije priključio. Šiši je pokušavao, nešto i iskreirao, ali šest izgubljenih je prevelik broj. 

Talijani su stalno tražili Fontecchija, prije nas bio je na 19 poena protiv Estonije, 26 protiv Grčke i 14 protiv Ukrajine, on im je najbolji strijelac, ali nikako nije dolazio na svoje, sve do same završnice. Moramo primijetiti i najbolje Hezonjine obrambene minute ovog ljeta, upravo na njemu u ovoj utakmici. Onda je pogodio ključne koševe, ne izrađene, nego teške, i kaznio jedan nesmotren faul na trici. 

U zadnjih pet minuta i jedni i drugi su preuzimali sve u obrani. Talijani su se tu bolje snašli, ne zato što su kažnjavali switch, nego zato što preuzimanje ne završava promašenim šutom. Završava kad osiguraš skok. Mi to nismo imali, Melli nam je pokupio dva skoka jer je na njemu, centru, ostao naš bek. Alessandro Pajola još je nešto iskreirao, a nas su ubile izgubljene lopte. Dodajmo tome i skok u napadu sinoć nevidljivog Datomea preko Simona, u već izgubljenoj poziciji za Talijane.

I to je zapravo to. Nema konkretne formule kako i zašto su nas dobili. Nema tu ni velike taktike i mudrovanja, samo ta koncentracija s početka ovog teksta. Ne želja. Ne borbenost. Ne znanje ili neznanje, kvaliteta ili manjak iste. Samo koncentracija.

Jer samo tako možemo objasniti promašeno zakucavanje, faule na trici, izgubljene lopte, dopuštene skokove u napadu... Talijani su iz naših izgubljenih lopti imali 18 poena, mi osam iz njihovih. Talijani su iz 11 napadačkih skokova zabili 13 dodatnih poena, mi smo s više napadačkih skokova (12) zabili manje (8) iz drugih napada. 

Dobili su nas i poenima s klupe, 26:9, što je očekivano na njihovoj strani, ali možda bi bila manja razlika da je Mavra bio dulje na parketu. Bio je odličan, u njegovih deset minuta igre imali smo +10, a sa Smithom -17. To je ogromna razlika, zato mi je žao da Dominik nije ostao dulje na terenu u zadnjoj četvrtini.

I to je samo dodatni argument zašto je dojam da smo sami sebe pobijedili. Talijani nisu neka top ekipa u ovom sastavu, ali bili su strpljivi, imaju svoj đir košarke i nekako su se izvukli. 

Moramo pričekati Marija Hezonju 

Mi ćemo pričekati Marija Hezonju, koji u svojem repertoaru, nadam se, ima dovoljno rješenja da bude agresivniji po koš i nađe situacije s boljim postotcima, inače će teško naći napadački ritam. Jednostavno mora pronaći način kako da dođe do table.

Također, moramo se prestati oslanjati na teške, kontestirane šuteve preko ruke. Od Simona je nerealno očekivati da nas u ovim godinama nosi u četvrtoj utakmici u pet dana. Dobro je, ako je itko uopće sumnjao, što nas i uz muke u napadu Bogdanović može ponijeti sa svojih 25+ poena.

Ujedno mu čestitam jer je postao prvi hrvatski reprezentativac s 500 poena na europskim prvenstvima, nije to mala stvar. Nikako, to je samo još jedan dokaz kakav je doktor.

Moramo izbjeći Srbiju 

Zbog njega se moramo napadački bolje povezati, da nam je više ljudi opasno po koš, a ne samo onaj koji ima loptu. Obrambeno imamo lapsusa, ali u igri pet na pet gotovo nikakvih problema. Talijani su nam ih radili kako ih rade svima kad su u ovom sastavu, pick-and-popom jer nemaju klasičnog centra. I to je logično i razumljivo.

Žao mi je kad su već takvi da ih nismo više kaznili high-low igrom u kojoj je Zubac i jači i viši od Mellija, samo jednom u svakom poluvremenu nam je prošao taj pas s visokog na niski post. 

Imamo još jednu priliku doći na pravi napadački dio, u četvrtak protiv Ukrajine. Ovisimo sami o sebi, poraz ne bismo smjeli dopustiti jer, po svemu viđenom na ovom Eurobasketu, cilj je izbjeći susret sa Srbijom već u osmini finala.