The Athletic: Ferguson se 15 godina pravio da problema nema. Sada je vrijeme da ode
SIR ALEX FERGUSON se žestoko protivio Superligi. S obzirom na to da je Manchester United ušao u ligu kao jedan od osnivača, očito je da njegov glas na Old Traffordu znači jako malo. Treba li zbog toga otići iz kluba?
Na čijoj je strani Ferguson - navijačkoj ili onoj koju drže američki milijarderi?
Zanimljivo će biti vidjeti na čiju stranu će Ferguson na kraju stati. Hoće li stati uz navijače, koji već godinama ukazuju na to da je vlasništvo obitelji Glazer loša stvar za klub? Hoće li se sjetiti 1986. godine kada je došao u Manchester iz Aberdeena i postao trener? Tada je obećao da će čak nositi prsten s Unitedovim amblemom dok god je trener kako bi se znalo kome klub pripada. Smatra li sebe i dalje predstavnikom običnih navijača?
Ili će se i dalje držati uz vlasnike, ljude s novcem i titulom najvažnijih ljudi u klubu, ali i svjetskom nogometu? Nada li se da će svi zaboraviti neugodnu činjenicu da je baš on bio taj koji je pozdravio ulazak Glazera u klub i pri tome im bio najveći promotor i glasnogovornik?
Ferguson je toliko protiv onoga što je vrhuška kluba htjela progurati tajno da je svoj stav izrazio jasno i prije nego što je svih šest engleskih klubova potvrdilo da će osnovati Superligu. Htio je da cijeli svijet zna da to nipošto nije njegova odluka i da je on zadovoljan današnjim nogometom.
"Ljudi vole ovo što imamo. Kad sam bio trener, finala Lige prvaka su bila najposebnije večeri naše sezone i karijere", rekao je Ferguson. Nažalost, čini se kako njegov glas u klubu vrijedi jako malo. U vrijeme kada je imao tu moć, bio je jedan od rijetkih koji je pozdravio ulazak Glazera u klub.
Godinama im je držao ljestve
Sjeća li se itko da je Ferguson spremno ulazio u rat sa svima koji su preispitivali motive Glazera? Na vrhuncu sukoba, kada su navijači nosili zeleno-zlatne boje na sebi i osnivali novi klub, Ferguson je stao na stranu "sjajnih vlasnika i elitne obitelji na čelu elitnog kluba", kako ih je sam opisao.
Brojni suradnici i mediji upozoravali su Fergusona da je jedini interes novih vlasnika novac i da će se to prije ili kasnije odraziti na Unitedovu tradiciju i povijest, a ispaštat će samo navijači. Ferguson nije htio ni čuti takve primjedbe. Postao je neformalni šef PR službe Glazera, čovjek koji je autoritetom nastojao privoljeti navijače da stanu uz nove vlasnike.
Sir Alex je jako htio da se njegov glas o Superligi čuje. Sam je pristupio Reutersu, velikom međunarodnom mediju, što sugerira da je želio da najveći mogući broj ljudi zna sve o njegovom stajalištu. Bilo je to prvi put otkad nije trener da se izjasnio o nekom tekućem pitanju u Unitedu. Htio je dati do znanja da je to odluka upravljačkih struktura u klubu, dok je on direktor nogometa.
"Superliga uništava 70 godina tradicije klupskog nogometa u Europi. Sjećam se kada sam kao trener provincijskog Aberdeena osvojio Kup pobjednika kupova, bilo je to kao penjanje na Mount Everest", rekao je slavni škotski trener.
Ipak, naznačio je kako je i dalje u klubu. Nismo ni spomenuli da je šutio kada je klub isplatio 537 milijuna funti kamata bankama otkako su Glazeri ušli u njega. Ferguson nije rekao ni riječ.
Danas su mu neke stvari jasnije
Sada je možda zastao i razmislio. Možda je shvatio da su ljudi koji su protestirali protiv Glazera bili u pravu. Shvaća li da je ironično i prekasno da danas priča o onome što Glazeri rade nakon što je osam godina za njih radio i bio im naličje iza kojeg su sve ovo pripremali?
Fergusonova ostvarenja u Unitedu ostat će u klubu za sva vremena. Trofeji koji se ne mogu prebrojati, kip ispred stadiona i ime koje ostaje upisano u povijesti nitko mu nikad ne može oduzeti. Donio je Unitedu svjetsku slavu.
Ipak, to ne može sakriti činjenicu da je iznevjerio navijače. Ferguson sada ima izbor. Može napustiti klub ako njegov glas ništa ne znači. A može i dalje ostati uz iste one vlasnike koji su pokazali da ne prežu ni pred čime i spremni su razrušiti Unitedovu povijest.