Wembanyama je čudo, ali nije najbolji NBA rookie. Zasjenio ga je drugi mršavi div
FRANCUSKO čudo od 224 centimetra s rasponom ruku od apsurdna 244 centimetra u NBA ligu stiglo je s pompom nedoživljenom još od rookie sezone LeBrona Jamesa prije 20 godina. Victor Wembanyama u nepunih mjesec dana u San Antonio Spursima pokazao je stvari koje NBA svijet nikad nije vidio, ali zasad ipak nije najimpresivniji novak ove sezone.
Taj epitet pripada čovjeku koji je trebao biti Wembyjev prethodnik, ali ozljeda stopala spriječila ga je da debitira u sezoni kad je izabran na draftu. Chet Holmgren, igrač sličnog profila, ali nešto niži i kraći (216 cm visine i 229 cm raspona), postiže sličnu statistiku, ali puno je učinkovitiji i naoko sigurniji na parketu.
Da sezona danas završi, centar Oklahoma City Thundera ušao bi u nevjerojatno rijetko društvo od tek 10 igrača koji su u NBA povijest ušli u "klub 50-40-90", odnosno bilježili takve postotke šuta iz igre, za tricu i s linije slobodnih bacanja, a tek mu je u posljednje dvije utakmice trica pala ispod 50%.
Kako se uzorak utakmica bude povećavao, ti će postoci nedvojbeno padati, a Wembanyamini će vjerojatno rasti kako s vremenom bude stjecao bolje razumijevanje sa suigračima i osjećaj za napad u NBA ligi u odnosu na europsku košarku.
Wemby više zabija i skače, ali...
U usporednoj statistici vidimo da Francuz više zabija i skače, ali da je osjetno neefikasniji i nemarniji s loptom, dok su im ostale brojke vrlo slične. U obrani imaju sličan učinak iako Wembanyama ekstremnom visinom i rasponom pokriva više terena i općenito više utječe na način na koji protivnici napadaju, odvraća ih od ulaza pod koš i rizičnih dodavanja u svojoj blizini. Ali u tom segmentu igre obojica su već elita.
Napadački je priča drastično drukčija. Dok je Wembanyama već sad najbolji igrač mlade momčadi Spursa, čiji se napad bazira na njemu, Holmgren je samo savršen dodatak fascinantnoj ekipi Thundera od kojeg se ne traži ni približno toliko puno u napadu, već prvenstveno u okviru momčadske igre koristi ono što mu suigrači serviraju.
Wembanyama ima stopu korištenja od 31%, što znači da gotovo svaki treći napad Spursa završava njegovim šutom, dodavanjem za šut ili izgubljenom loptom. Prema stranici Stathead.com, u cijeloj NBA povijesti jedini rookie koji je imao veću stopu korištenja bio je Joel Embiid (36%), koji je te 2016./17. već imao 22 godine i dvije propuštene sezone zbog ozljeda, koje su mu dale dvije godine iskustva u NBA svijetu ako već ne na parketu.
Embiidu je i ta sezona zbog ozljede prekinuta nakon samo 31 utakmice pa je pitanje i kako bi se na njegov učinak odrazilo da ju je igrao do kraja. Čak ni LeBron James kao rookie nije toliko sudjelovao u napadu (28%).
Holmgren ima godinu učenja prednosti
I Wembanyami i Holmgrenu najveći je nedostatak fizička snaga pa obojica zasad bježe od reketa i više od trećine svojih šuteva upućuju iza linije za tri poena. No Holmgren to puno češće može raditi kao "spot up" šuter, otvarati se kretanjem bez lopte i gađati nakon dodavanja umjesto da si sam kreira prilike, kao što mora činiti Francuz.
Zato ne čudi što je Holmgren osjetno efikasniji jer jednostavno uzima bolje šuteve. Centar Thundera ima tri prednosti zbog kojih je tako. Za početak, godinu i pol je stariji od Wembyja, koji će tek u siječnju napuniti 20 godina, a time i nešto zreliji.
No puno je važnije što je jednu od te godine i pol prednosti proživio u NBA okruženju kao prošlogodišnji drugi izbor drafta koji je cijelu prvu sezonu propustio zbog ozljede stopala. Iako nije mogao ni punopravno trenirati sa suigračima, samim praćenjem njihovih treninga i utakmica punio se informacijama o tome kako oni igraju, gdje vole primiti loptu, odakle šutirati, kako se kreću i vizualizirati kako se sam može uklopiti među njih i profitirati od njihovih vrlina.
U tih godinu dana učio je od jednog od najboljih trenerskih stožera za rad s mladima u NBA-u, privikavao se na NBA režim života i sad kad je potpuno fizički spreman, može od starta, bez dječjih bolesti tipičnih za rookieje, pridonositi svojoj momčadi točno u onome što treba od njega. Svakako pomaže to što je Thunder zadržao gotovo cijelu momčad od prošle sezone.
S druge strane, Wembanyama se, osim na sasvim novi stil igre, suigrače, dimenzije parketa, pravila, brzinu kojom se sve odvija na parketu i fizičku snagu protivničkih igrača, mora prilagođavati i na život u novoj zemlji i medijsku pompu s kakvom se ni Holmgren ni gotovo ijedan košarkaš u povijesti nisu morali nositi.
Holmgren za playmakera ima All-NBA igrača, a Wembanyama eksperiment
Holmgren je u boljoj situaciji i zato što je okružen boljim igračima. Oklahoma City godinama razvija brojne mlade igrače i zadržava one najbolje, poput Shaija Gilgeous-Alexandera, vođe brončane Kanade na Svjetskom prvenstvu i člana najbolje NBA petorke prošle sezone.
On je u Thunderu ono što je Wembanyama u Spursima, a Jalen Williams, Lou Dort i Josh Giddey iskristalizirali su se kao baza momčadi predodređene za borbu za titulu u nadolazećim godinama. Holmgren je samo jedan važan kotačić u stroju, nipošto njegov motor.
Njegova stopa korištenja je 20%, što je prosjek lige, i daleko je niža od Wembyjeve, a ipak postiže samo 1.6 ubačaja iz igre manje po utakmici i ima neznatno bolji prosjek asistencija. U smanjenju "zaostatka" u prosjeku poena Holmgrenu pomaže i izuzetna efikasnost iz slobodnih bacanja (91%) iz samo 0.5 pokušaja manje od Francuza, koji ih pogađa skromnijih 77%.
No najvišu mu pomažu bolji suigrači i sustav igre u kojem s loptom dominira SGA uz pomoć Australca Giddeya, koji su Holmgrenu kombinirano asistirali 27 puta u prvih 12 utakmica. Wembanyama nema takav luksuz.
Spursima je ovo razvojna sezona i Gregg Popovich eksperimentalno je odredio krilnog centra Jeremyja Sochana kao novog razigravača. Ne zato što mu je ta uloga predviđena za ostatak karijere, nego da bi s loptom u rukama naučio brže razmišljati i razvijati plejmejkerske sposobnosti koje će mu pomoći da postane zaokruženiji igrač.
Tako je Wembanyama od svog startnog razigravača u prvih 11 utakmica primio samo šest asistencija za koš i zapravo puno bolje funkcionira s Treom Jonesom, lanjskim starterom na jedinici, koji mu ih je podijelio 14.
Izostao direktan okršaj
Iako nije ni približno glavni igrač svoje momčadi, što je obično osnovna predispozicija u utrci za rookieja godine, Holmgren je u boljoj situaciji da u kontinuitetu pruža dobre igre i pomaže momčadi da pobjeđuje. Uostalom, Thunder je trenutačno peti na Zapadu s omjerom 8-4, dok je San Antonio pri dnu s 3-8 i nizom od šest poraza, od kojih je posljednji stigao baš protiv Oklahoma Cityja.
U visokoj pobjedi Thundera 123:87 direktan matchup, osim pri povijesnom početnom podbacivanju, imali su u samo nekoliko navrata jer Wembanyama igra na četvorci, a Holmgren na petici. Ni jedan ni drugi nisu briljirali i obojica su prvi put u NBA karijeri ostala na jednoznamenkastom broju poena - Holmgren na 9, Wemby na 8, ali uz očajan šut 4/15 i pet izgubljenih lopti. Francuz jednostavno mora raditi puno više, a time i više griješiti, a posebno mora popraviti reakcije na udvajanja.
Pred njim je puno posla i učenja pod stalnim svjetlima medijskih i navijačkih reflektora te pritiskom ispunjavanja ekstremnih očekivanja koja su pred njega postavljena, dok Holmgren ipak ima veću slobodu razvijanja u miru i korištenja svojih prednosti u sklopu momčadi. Pa iako Wembanyama nedvojbeno ima potencijal za veću karijeru, sve su to razlozi zbog kojih bi od Holmgrena mogao izgubiti utrku za svoj prvi veliki NBA trofej, koji nikad više neće imati priliku osvojiti - priznanje za rookieja godine.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati