DAMIAN LILLARD u nedjeljnoj je pobjedi Portlanda protiv Houstona 131:114 zabio čak 71 poen, čime je ostvario osmi najbolji napadački učinak u povijesti NBA lige, izjednačio rekord sezone Donovana Mitchella iz Clevelanda i ostavio ispred sebe samo trojicu košarkaša - Wilta Chamberlaina, Kobea Bryanta i Davida Thompsona.

Chamberlain je bio najdominantniji košarkaš u povijesti, div od 216 cm u eri u kojoj mu je visinom moglo parirati tek nekoliko igrača, u kojoj je bila daleko manja konkurencija, kako po broju klubova tako i po prosječnoj kvaliteti igrača, i u kojoj je redovito igrao punih 48 minuta. 

On je pet puta premašio Lillardov 71 poen, čak 32 puta zabio je barem 60, u jednoj je sezoni u prosjeku postizao 50.4 poena, a njegovih 100 poena New York Knicksima 1962. rekord je koji će biti teško nadmašiti.

David Thompson 1978. je zabio 73 poena za Denver protiv Detroita, ali to je bio jednokratni bljesak jer ni prije ni poslije nikad nije postigao više od 44. Lillard i Mitchell ove su sezone pokazali da je u današnjoj NBA ligi njegov učinak itekako dostižan.

Kobeov 81 poen je pravi izazov

Negdje u sredini je Kobeov 81 poen Torontu 2006. godine, najveća napadačka eksplozija u modernoj košarci. Dugo je izgledalo kao da mu se nitko neće moći približiti, ali za razliku od Wiltove stotke, mogućnost dostizanja takvog učinka više ne djeluje kao totalna blasfemija.

Prije samo deset sezona Denver Nuggetsi bili su najbolja napadačka momčad NBA lige s prosjekom od 105.9 poena po utakmici. Golden State Warriorsi su u povijesnoj sezoni 2015./16., u kojoj su ostvarili rekordne 73 pobjede, probili granicu od 110 i prosječno trpali 113.5 poena.

U sljedećoj sezoni, prvoj s Kevinom Durantom, prosjek su digli na 116.5, a više od 110 zabijale su još tri momčadi (Houston, Denver i Cleveland). Sljedećih sezona najbolji napad lige iznosio je stabilnih 117 poena po utakmici, prošle je neuobičajeno pao na 115.4, koliko je postizala Minnesota, a ove je sve otišlo u ekstreme pa Sacramento Kingsi zabijaju nevjerojatnih 120.7 poena po susretu.

Čak sedam klubova trpa barem 117 svake večeri, a na samom dnu je Miami s prosjekom od 108.1, koji je i dalje za više od dva poena veći od onog s kojim je Denver prije 10 godina predvodio ligu. Prošlog su tjedna Sacramento i LA Clippersi odigrali utakmicu s 351 poenom nakon dva produžetka, što je drugi najveći učinak svih vremena.

Brzina igre, ofenzivni talent igrača, razvoj analitike koja dodatno pospješuje učinkovitost i pravila koja vrlo nesrazmjerno preferiraju napad u odnosu na obranu razlog su ovakve ofenzivne eksplozije, a pregršt je igrača koji su u takvim okolnostima u pojedinoj utakmici kadri zabiti 40 ili 50 poena.

Osim sinoćnjih 71, Lillard je ove sezone jednom već zabio 60, baš kao i Luka Dončić. Ukupno 12 igrača ubacilo je barem 50 - Lillard, Dončić i Giannis Antetokounmpo triput - a u 44 navrata netko je postigao barem 45 poena. Više od 40 zabijali su i igrači za koje prosječni fanovi nisu ni čuli...

Ali 80? Ili 82, koliko bi trebalo da se nadmaši Bryanta? Nema puno igrača koji su u stanju napraviti takav pothvat, ali u savršenim okolnostima nekolicina bi mogla doći do takvog nevjerojatnog učinka.

Lillardu se sve poklopilo

Savršene okolnosti uključuju mnoge stvari koje su se u nedjelju poklopile Lillardu. Prvo, on je neosporno najveća zvijezda svoje momčadi, oko koje se vrti cijeli napad. Drugo, jedan je od najboljih šutera u povijesti, ima domet koji se može mjeriti s onim Stephena Curryja, i u stanju je bez problema zabiti 10 ili više trica. U nedjelju ih je zabio 13 iz 22 pokušaja, samo jednu manje od NBA rekorda Klaya Thompsona.

Treće, u sezoni nemilosrdnog ritma od 82 utakmice imao je rijedak luksuz svježine jer je posljednju utakmicu igrao 12 dana ranije, ne računajući onu zajebanciju od All-Star vikenda. Ne odmaže ni to što je u Salt Lake Cityju konačno osvojio natjecanje u tricama, što mu je dodatno podiglo samopouzdanje.

Četvrto, ali nipošto najmanje važno, za protivnika je imao najgoru momčad lige Houston Rocketse, ekipu punu mladih igrača posvećenih nabijanju statistike, koji nisu imali blage veze kako zaustaviti jednog od najubojitijih strijelaca današnjice niti im je bilo stalo da pokušaju.

Samo kada se ispuni toliko preduvjeta ovakvi su pothvati mogući, iako tek nekolicini košarkaša. Ove sezone čak šestorica u prosjeku postižu više od 30 poena po utakmici, a LeBron James je odmah iza s 29.5. No to ne znači da su svi oni kandidati za rušenje Bryantovog rekorda, kao ni da kandidata za to nema među onima koji ubacuju manje.

Lillard je nakon nedjeljne rapsodije izbio na treće mjesto ljestvice strijelaca s prosjekom od 32.3 i realno je vjerojatno najozbiljniji kandidat da jednog dana u sličnim okolnostima nadmaši Kobea. S 32 godine još nije ni blizu zalaza karijere, dovoljno je iskusan da se zna dozirati tijekom sezone i ima sve preduvjete za ostvarivanje još čarobnije večeri od one nedjeljne.

Dončić neće uspjeti jer nema mentalitet lovca na brojke, kao ni Jokić, Giannis, LeBron...

Ispred njega su Joel Embiid i Luka Dončić s prosjecima od 33.1 poena. Embiid je ove sezone postavio rekord karijere od 59 poena, a Dončić od 60. No ni za jednog od njih nije realno da dođu do Bryantove razine.

Iako je vrlo pokretljiv i dobar šuter za svoje dimenzije, Embiid je ipak prije svega centar, koji ne može računati na tricašku eksploziju koja bi ga približila brojci 82 ni na brzinu realizacije koja bi omogućila veći broj posjeda, a time i šuteva. Ako će netko uloviti Kobea, to će biti igrač koji je sposoban za tricaški pljusak.

Dončić je vrlo dobar tricaš, ali igra mu se nipošto ne bazira na vanjskom šutu, nego na traženju rupa u protivničkoj obrani, što dugo traje, pa Dallas igra u gotovo najsporijem ritmu od svih NBA momčadi. A tako se ne može do 80 poena ni kad imaš takve napadačke ovlasti kao Slovenac.

Dolazak Kyrieja Irvinga napadački će mu skinuti dio tereta i praktički onemogućiti da dolazi do ekstremnih brojki, ali Irving je sklon propuštanju utakmica pa će biti pregršt prilika kad on ne igra. Ipak, Dončić nema mentalitet lovca na brojke, nego one dolaze prirodnim tokom igre, a ako ne forsira, neće ni zabiti tako puno.

Iza Lillarda je Giannis Antetokounmpo (31.3), koji je na utakmici najviše zabio 55, a taj učinak nikad neće znatno nadmašiti iz kombinacije Dončićevih i Embiidovih razloga. Poput Embiida, on dominira najviše u reketu, nije dobar tricaš, a često je nesiguran i s linije slobodnih bacanja. Poput Dončića, nije ga briga za brojke, one su samo produkt onog što radi kako bi momčadi donio pobjedu. Slično vrijedi i za LeBrona Jamesa (29.5), kao i dvostrukog MVP-ja Nikolu Jokića.

Tatum ima poene u rukama, a mentor mu je bio - Kobe

Peti strijelac lige je mladi Kanađanin Shai Gilgeous-Alexander i on je zanimljiv kandidat. U sve boljem Oklahoma Cityju postiže 31.0 poen po utakmici uz efikasan šut od iznad 50% iako, nekarakteristično za bekove, zabija manje od jedne trice po utakmici. On je apsolutno najbolji igrač momčadi koja mu se spremna podrediti u lovu na rekorde, a još je vrlo motiviran da se afirmira u široj javnosti. 

Ipak, koliko god napredovao iz sezone u sezonu i dodavao nova oružja, pa je za očekivati i da proširi igru i izvan linije za tri poena, nije realno da će se ikad pretvoriti u igrača koji će zabijati 10 trica po utakmici. Za sada mu ne pomaže ni to što se protivničke obrane mogu fokusirati na njega, ali s vremenom bi mogao na pojedine dane zabijati preko 50 ili 60. Preko 80 teško.

Posljednji na listi onih koji trpaju preko 30 je Jayson Tatum iz Bostona (30.4). Njegova najveća kočnica je njegova momčad jer Celticsi u principu ne trebaju takve napadačke eksplozije od njega s obzirom na širinu momčadi. U posljednje dvije sezone on i Jaylen Brown igraju puno više momčadsku košarku nego u ranim sezonama, ali Tatum definitivno ima poene u rukama.

Rekordi karijere su mu 60 poena i devet trica, a s tek 25 godina još je gladan individualnih priznanja i istovremeno dovoljno iskusan da sve pametnije bira šuteve i načine na koje dolazi do njih. Nije zanemarivo ni to što mu je u godinama prije pogibije Kobe Bryant bio svojevrsni mentor i usadio mu dio svog mentaliteta mambe. Ako ga na nekoj utakmici rano krene, a kvalitetna momčad poput Celticsa mu se podredi, nije nemoguće da u nadolazećim godinama ugrozi doseg svog idola.

Donovan Mitchell osmi je strijelac s prosjekom od 27.2 poena, ali on je već ove sezone dokazao koliko može biti napadački ubojit kad je Chicagu zabio 71 poen, a mogao je forsirati i više, ali je podijelio 11 asistencija. U nedjelju navečer mama mu je poslala poruku da mu je Lillard izjednačio rekord i da sada mora zabiti 72. Pa kad je već ondje, zašto ne i preko 80?

Iza Mitchella je zvijezda Atlante Trae Young (27.0), kojeg su od starta karijere uspoređivali sa Stephom Curryjem zbog ludog dometa. Rekordi karijere su mu 56 poena i osam trica, ali u prilog mu ide to što je isključivo ofenzivni igrač i koševi su mu daleko najveća preokupacija. Iako je sklon očajnim šuterskim izvedbama, apsolutno ima poene u rukama i u idealnim okolnostima, protiv nemotiviranog protivnika, mogao bi dobrano nadmašiti vlastiti rekord, a ako pritom suci nasjedaju na njegove trikove i uporno ga šalju na liniju slobodnih bacanja, ni 80-ak poena ne čini se nedostižno.

Zašto Durant ili Curry nikad nisu tako eksplodirali?

Među 10 najboljih strijelaca NBA lige zbog velikog broja propuštenih utakmica trenutačno nisu superzvijezde poput Curryja (29.4), Kevina Duranta (29.7), Kyrieja Irvinga (27.0), pa i Devina Bookera (26.5), koji je još 2017. Celticsima zabio okruglih 70 i najmlađi je igrač koji je došao do te brojke.

No Durant, recimo, nikad nije zabio više od 55 i uvijek je tražio momčadi u kojima neće morati nositi maksimalni napadački teret, pa tako i sada kad se pridružio Bookeru u Phoenixu. Teško je očekivati da će u ekipi s dva takva ofenzivna igrača ijedan ići do 80-ak poena, ali Booker je već dokazao da može do 70 ako momčad igra na njega.

Isto vrijedi i za Irvinga, koji sigurno neće ići u ekstreme dok dijeli parket s Lukom Dončićem, ali na susretima u kojima se Slovenac odmara može eksplodirati kao lani kad je Orlandu zabio 60. Curry? Najviše je zabio 62, a najčešće od svih je dokazao da može trpati trice u serijama, no s 35 godina, koliko će uskoro napuniti, teško će na terenu provoditi dovoljno vremena za neko luđačko ostvarenje.

Njegov suigrač Klay Thompson rekorder je s 14 trica na utakmici, a znao se toliko užariti da zabije 37 poena u samo jednoj četvrtini. Ipak, nakon dvoipolgodišnje stanke zbog ozljeda više nije onaj stari, pa iako još može zabiti preko 40 kad mu krene, 82 su puka fikcija.

Možda najveća opasnost je klinac koji još i ne igra u NBA-u

U NBA ligi ima i mladih igrača koji tek trebaju pokazati za što su sve sposobni, a među njima i klinaca s izuzetnim napadačkim potencijalom, pa nije nemoguće da se neki od njih pretvore u strojeve za koševe, poput Paola Banchera iz Orlanda ili Jalena Greena iz Houstona, te u nadolazećim godinama ugroze Kobea.

Ali možda onoga koji će nadmašiti njegov 81 poen treba tražiti izvan NBA lige. Victor Wembanyama već je najiščekivaniji igrač u NBA povijesti, ili barem u rangu s LeBronom Jamesom.

Francuz je navodno već izrastao do 223 cm, a možda će i još. Unatoč ekstremnoj visini, kretnjama nevjerojatno podsjeća na Kevina Duranta, okretan je poput beka, ima nestvarno mekanu ruku. Može zabiti doslovno preko bilo kojeg čuvara, trice šutira iz koraka, pa mu one zbog dugačkih ekstremiteta djeluju gotovo kao polaganja. 

Ove sezone u francuskoj ligi postiže 22.2 poena, ali u duljim utakmicama, na većem terenu i s NBA pravilima on će nedvojbeno rasti nakon što na ljeto bude izabran kao prvi pick drafta. Njegov je potencijal praktički neograničen, a s godinama i iskustvom, kada nauči kako ga maksimizirati, možda padne čak i Wiltova stotka.