PRVO stoljeće u Rimu pamtimo kao mirno razdoblje kada je raslo stanovništvo i stvarala se umjetnost. August i njegovi nasljednici zapamćeni su kao carevi u doba prosperiteta, no Rim je 64. godine zahvatila velika katastrofa, kada je vladao car Neron. Većina grada je izgorjela nakon što je buknuo požar, a tek nakon šest dana ugašen je posljednji plamen. Obnova je trajala godinama.

Rim u vrijeme Nerona

Rimski car Neron ostao je zapamćen po brojnim grozotama koje je radio: dao je ubiti vlastitu majku, bio je opsjednut sobom i smatrao se najboljim umjetnikom na svijetu, a vođenje države prepustio je svojim ljudima dok je ispijao vino u carskim imanjima izvan grada.

Međutim, krivo je pretpostaviti da su ga zbog toga njegovi suvremenici mrzili. Svakako ga nije voljela rimska aristokracija, ali narod ga je uglavnom volio, najviše zbog akcija koje je organizirao za ljude, poput javne distribucije kruha i raznih manifestacija.

Požar se dogodio u noći s 18.  na 19. srpnja 64. godine u četvrti Circus Maximus. Radilo se o mjestu s velikim stadionom za sportske aktivnosti pored kojeg su se nalazile mnoge trgovačke i obrtničke radnje. Požar se vrlo brzo proširio na ostale dijelove Rima te samo neki dijelovi na rimskim brežuljcima nisu izgorjeli.

U prva tri dana požar je potpuno izmaknuo kontroli rimskih vatrogasaca. Premda je do Rima voda stizala pomoću devet akvadukata, nisu imali tehnologije kojima bi brzo ugasili požar. Mnogi lokalni stanovnici uključili su se u akciju te tačkama prevozili zemlju i pijesak koje su bacali na zapaljena područja kako bi doveli situaciju pod kontrolu.

Tko je kriv?

Nakon šest dana i sedam noći požar je napokon ugašen. Uništeno je 10 od 14 rimskih četvrti, a bez krova nad glavom ostalo je na tisuće građana. Neron je u to vrijeme boravio izvan grada, no čim se vratio, izdao je par carskih dekreta, od kojih je najvažniji onaj koji poziva rimske građane u carske palače, gdje ih je car nahranio i dao im odjeću.

Mnoge je zanimalo kako je došlo do požara pa je car službeno okrivio kršćane, koji "žele uništiti sve što se ne slaže s njihovom nastranom religijom". Svatko za koga se smatralo da je kršćanin je uhićen. Neki su bačeni lavovima u gladijatorski ring, drugi su bili izloženi teškom mučenju kako bi priznali sudjelovanje u požaru. Neron je dao javno spaliti grupu kršćana kako bi pokazao narodu krivce za požar i kaznio ih istom mjerom.

Nakon požara uslijedio je dugogodišnji period obnove. Neka područja su obnovljena tek u vrijeme Neronovih nasljednika. Na mjestu stadiona u Circus Maximusu podignuta je palača Domus Aurea, koju je Neron već neko vrijeme planirao izgraditi, pa se počelo šuškati da je sam car zapalio grad kako bi mogao ostvariti svoje građevinske planove.

Je li Neron sam naredio požar ili ne, nećemo vjerojatno nikada saznati, no treba napomenuti da je Rim u to vrijeme bio vrlo podložan požarima. Grad je imao velik priljev stanovnika u tom razdoblju (tada je imao gotovo milijun stanovnika), a većina kuća izgrađena je od drva i opeke. Samo najbogatiji Rimljani mogli su si priuštiti kuću od kamena.

Bio je to šesti požar u 50 godina u Rimu, jedina razlika od prethodnih bila je da je u ovom većina grada izgorjela. Rim je ponovo gorio 80. godine, za vrijeme cara Tita, no poučeni ranijim iskustvima, Rimljani su taj požar brzo stavili pod kontrolu.