FAISAL I. bio je vrlo važna ličnost u arapskom svijetu. Radi se o čovjeku koji se borio za arapsku neovisnost tijekom Prvog svjetskog rata, a porijeklo vuče iz loze proroka Muhameda. Faisal je postavljen za kralja Sirije, a kasnije za kralja Iraka. Umro je 1933. godine u Bernu.

Plemić u borbi za nacionalna prava

Faisal je bio pripadnik dinastije Hašemita. Radi se o obitelji koja vuče porijeklo od samog Muhameda, preko njegove kćeri Fatime. Hašemiti su stoljećima uživali povlašten status u arapskoj zajednici. Obnašali su funkciju šerifa Meke, najsvetijeg muslimanskog grada. Faisalov otac svojevremeno se proglasio kalifom i kraljem. Funkcija kalifa stoljećima je bila u rukama osmanskih sultana, no kada se Carstvo raspadalo, mnogi su htjeli tu titulu za sebe.

Faisal se najviše istaknuo tijekom Prvog svjetskog rata kad se borio u Arapskom ustanku. Upoznao je Lawrencea od Arabije i s njim usko surađivao. Ta suradnja omogućila je da ga Britanci favoriziraju kao kralja u postratnom svijetu.

Kad je završio Prvi svjetski rat, Britanci i Francuzi podijelili su Bliski istok u svoje interesne sfere poznatim ugovorom Sykes-Picot. Faisal se borio za titulu kralja u Siriji te je nekoliko mjeseci djelovao kao vladar u toj zemlji, no Francuzi nisu imali isto mišljenje o njemu kao i Britanci te su ga smatrali odviše nepovjerljivim. Kako su u Siriju ulagali desetljećima, odlučili su tamo postaviti nekog odanijeg sebi i protjerati Faisala.

Faisal kao kralj Iraka

Kada su Britanci čuli vijesti, kontaktirali su ga te ga proglasili kraljem Iraka. Idućih 12 godina vladao je tom zemljom i posvetio se reformama. Najviše truda uloženo je u obrazovanje i pravni sustav. Faisal je uz grupu stručnjaka predstavio reformu školstva koja se uglavnom svidjela narodu te je zbog toga bio vrlo popularan.

Faisal je isto tako predstavljao stabilnost jer je Irak bio usko vezan uz Britaniju, gdje je lako mogao dobiti kredit za svoje reforme i ideje. Njegova vanjska politika bila je gotovo savršena, pogotovo kad se radi o susjednim zemljama. Naime, njegov stariji brat vladao je u novoj zemlji Hedžasu, a drugi brat vladao je Jordanom. Trojica braće vrlo su se lako dogovarala oko vanjskopolitičkih pitanja i u tome su također uživala veliku potporu naroda.

Faisal je umro s 48 godina. Bio je vrlo zdrav, pa su mnogi smatrali da je ubijen. Nikad nije otkriveno zašto je umro, no ostao je živjeti u narodnom sjećanju Iračana, koji ga poistovjećuju sa zadnjim periodom stabilnosti u toj zemlji.