NA DANAŠNJI dan pronađen je najvažniji dokument hrvatskog srednjovjekovlja. 15. rujna 1851. godine, u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na Krku, pronađena je Bašćanska ploča.

Riječ je o darovnici napisanoj prijelaznim oblikom glagoljice. Spomenik datira iz oko 1100. godine, a to je bilo turbulentno doba hrvatske povijesti. Tih godina raspadalo se hrvatsko kraljevstvo, a Hrvatska je 1102. godine ušla u uniju s Ugarskom. 

Ipak, o tome u spomeniku nema riječi. Bašćanska ploča dokumentirala je darovanje zemlje hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom samostanu. Zapravo, ništa posebno bitno u kontekstu tog vremena. Bilo je normalno da kraljevi daruju zemljište i da se to bilježi na kamenim pločama. Tekst sam po sebi nije ništa revolucionarno.

Sam tekst nije posebno bitan, ali za hrvatsku povijest ploča ima neprocjenjivu važnost

No iz naše perspektive daje nam jako vrijedne infromacije o hrvatskoj povijesti. Primjerice, spominje se kralj Zvonimir, piše i da je hrvatski kralj. Ona spominje Zvonimirov suverenitet nad ovim područejm, a predstavlja i prvo spominjanje vladara na narodnom jeziku, barem koliko nam je poznato. 

Dakle, sam natpis po sebi ne donosi ništa revolucionarno, ali predstavlja jako bitan izvor za razumijevanje i razvoj hrvatske povijesti, pisma i jezika.

Original ploče danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a replika se nalazi u crkvi sv. Lucije. Bašćanska ploča je bitna jer predstavlja važan i konkretan izvor ne samo u jedan djelić svakodnevnog života, već i za razvoj pisma i jezika. 

Glagoljica Bašćanske ploče ide u prijelazni tip između oble i uglate glagoljice. Gornjim rubom teče istaknuta bordura s ornamentalnim motivom lozice u istoj stilizaciji na ukrašenim dijelovima crkvene arhitekture na hrvatskoj obali u kasnom 11. st. i 12. st., pojasnili su na stranici HAZU-a, gdje se ploča i čuva.

Izvorno je bila lijeva pregradna ploča (plutej) na kamenoj crkvenoj pregradi (septumu), koja je dijelila redovnički kor pred oltarom od vjernika u crkvenoj lađi u benediktinskoj crkvi svete Lucije u Jurandvoru kod Baške na otoku Krku.

U tituli kralja Zvonimira - "kralj hrvatski" - na Bašćanskoj ploči prvi je put na hrvatskom jeziku zapisano hrvatsko nacionalno ime (otud naziv Zvonimirova ploča, Kraljevska ploča). 

Kako je ploča spašena

HAZU je opisao i kako je ploča sačuvana i dovezena u Zagreb 1934. godine.

Kad se uvidjelo da crkva svete Lucije više nije povoljno mjesto za čuvanje Ploče i da je treba spasiti od propadanja, očuvati je za "najdalja pokoljenja", jer "pripada svima nama", odlučeno je da se iz Jurandvora prenese u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti u Zagrebu, da se očisti, uredi i na počasno mjesto postavi u palači Akademije.

Uime Akademije Ploču je preuzeo u Krku pred zoru 30. kolovoza 1934. jezikoslovac Stjepan Ivšić, a uime Konservatorskoga ureda liturgičar i povjesničar umjetnosti Dragutin Kniewald. 

U Zagreb je stigla 31. kolovoza teretnim autom sa Sušaka. Ivšić je nadahnuto opisao prijenos Ploče i nazvao je "zlatnom pločom" hrvatskoga jezika, našim "dragim kamenom", "dragim kamikom" koji će Hrvati čuvati "dok bude koljena Hrvata". U Akademiju će "dolaziti mnogi poklonici naših narodnih svetinja", pred njom će osjećaj pijeteta "obuzimati svako pravo naše srce".

Što na ploči piše?

"Ja, u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, ja opat Držiha pisah ovo o ledini koju dade Zvonimir, kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji, i svjedoci: Desimira, župan u Krbavi, Mratin u Lici, Pribineža, posal u Vinodolu, Jakov na otoku. Da tko to poreče, neka ga prokune Bog i 12  apostola i 4 evanđelista i sveta Lucija, amen. Da tko ovdje živi, moli za njih Boga.
Ja opat Dobrovit zidah crkvu ovu s moje braće devetoro u dane kneza Kosmata koji je vladao svom Krajinom. I bješe u te dane Mikula u Otočcu sa Svetom Lucijom zajedno."