PITANJA VEZANA za automobile, automobilsku industriju i promet nisu možda u fokusu političkih kampanja uoči ovogodišnjih izbora, ali su u svakom slučaju važna. Stoga smo svim relevantnim strankama i koalicijama koje sudjeluju na izborima postavili šest identičnih pitanja te molili za odgovore.

Do sada su u našu redakciju prispjeli odgovori iz koalicija koje predvodi Domovinski pokret te koalicije Rijeke pravde i Fokus-Republika. Još uvijek čekamo odgovore od Možemo i HDZ-a, dok su nam iz Mosta javili kako nemaju vremena odgovoriti na pitanja. U ovom nastavku možete pročitati odgovore koje su nam dali iz koalicije Fokus-Republika, a autori su odgovora Dario Marenić, potpredsjednik stranke, i Mato Pavličević, član Vijeća stručnjaka i nositelj liste stranki Fokus i Republika za X. izbornu jedinicu.

1) Hoćete li se, kao što je to radila mađarska vlada, aktivno boriti da Hrvatska dobije neku automobilsku ili tvornicu koja proizvodi dijelove vezane za autoindustriju (baterije, komponente…)? Zašto je Hrvatska izvan svih gospodarskih tokova kada je riječ o automobilima i pratećoj industriji, jer nismo nigdje od proizvodnje pa do transporta novih automobila? 

Mislimo da smo propustili taj val širenja autoindustrije zbog rata, a zbog izlaska Velike Britanije iz Unije Mađarska i Poljska iskoristile su tu priliku. No, ima i drugih oblika uključivanja u taj biznis. Jedno od tih mogućnosti je iskorištavanje naše geopozicije u odnosu na naše okruženje, a to je između ostalog važan element autosport.

Pozitivnih primjera imamo u Slovačkoj i Mađarskoj, gdje su staze financirane EU sredstvima i koje rade izrazito profitabilno 300 dana u godini. Svi u okruženju imaju sjajne prihode od smještaja, ugostiteljstva, vanpansionske ponude, usluga servisa itd.

Smatramo kako Hrvatska treba iskoristiti globalnu energetsku transformaciju u cestovnom prometu za uključivanje u svjetsku autoindustriju. Za razliku od Slovenije, Mađarske, Češke, Slovačke, Rumunjske..., koje su razvile snažnu autoindustriju dosadašnje tehnologije,trebat će uložiti veliki napor i sredstva u pretvorbu na proizvodnju električnih vozila.

Hrvatska može nadoknaditi propušteno te pokrenuti razvoj i proizvodnju električnih vozila kao dio procesa reindustrijalizacije Hrvatske. To bi trebalo napraviti po principu suradnje s velikim svjetskim proizvođačima na principu sudjelovanja u razvoju i proizvodnji vozila.

Namjera nam je osnovati centar tehnološke izvrsnosti u Slavonskom Brodu, u suradnji s tehničkim fakultetima za proizvodnju karoserija osobnih i gospodarskih vozila od naprednih materijala (čelika visoke čvrstoće, aluminija, kompozita), što bi bio temelj i za razvitak brodogradnje specijalnih brodova i sudjelovanje u aeroindustriji.

Treba poticati razvoj električnih sustava i komponenti, razvoj manjih i srednjih tvrtki koje bi se temeljem suradnje s centrom izvrsnosti uključile u razvoj i proizvodnju komponenti, sklopova i sustava za autoindustriju.

Kada je riječ o transportu, treba iskoristiti mogućnosti riječkog bazena i riječke luke, uz izgradnju nizinske pruge Zagreb-Rijeka-Srbija. Riječka luka ima idealne mogućnosti za organiziranje najpovoljnijeg transporta komponenti i sklopova između Srednjeg i Dalekog istoka i Europe te pruža pogodan izlaz na more većini srednjoeuropskih zemalja.

Automobilskim velesilama - Južnoj Koreji i Kini - iznimno je važno u Europi organizirati prihvat, skladištenje, ali i montažu gotovih automobila. Šansa nam je i povezivanje s austrijskom i bavarskom autoindustrijom. Brod može povesti pet do deset puta više automobila u dijelovima nego u završenom stanju.

U Rijeci bi trebalo napraviti veliku slobodnu zonu, s mogućnošću svih oblika gospodarske suradnje. Korejcima i Kinezima bi trebalo staviti na uvid naše mogućnosti i pogodnosti. Valjalo bi ih zainteresirati, ne samo za poslove u slobodnoj zoni nego i za sufinanciranje (uz davanje koncesija) izgradnje prometne infrastrukture.

Zastarjela i spora pruga Rijeka-Zagreb-Srbija najviše remeti razvoj industrije i gospodarstva u Riječkoj zoni.

Šansu trebamo tražiti u izradi specijalnih automobila i vozila (vatrogasnih, ambulantnih, policijskih, blindiranih, televizijskih...) koja se svugdje u svijetu sklapaju u malim serijama, po specijalnoj narudžbi i uglavnom ručno. Takve mogućnost trebamo nuditi stranim proizvođačima automobila. Naša je velika šansa povoljan omjer između kvalitete i cijene stručnog rada te naša poslovična kreativnost.

2) S obzirom na to da Hrvatska ima vrlo visoke trošarine i enorman PDV, ima i jedne od najskupljih automobila u EU, a povezano s time i vozni park u prosjeku star čak 15 godina. Dakle, nesiguran i prljav. Hoćete li povući poteze koji bi pojeftinili automobile i tako omogućili pomlađivanje voznog parka?

Automobili su zbog sve više tehnologija, pogotovo onih zakonski uvjetovanih, sve skuplji i nedostupniji. Ispod 14.000 eura se više ne može ništa kupiti, dok vam za iole pristojni automobil treba najmanje 20.000.

Davanja na nove automobile su velika, trebalo bi ih smanjiti tako da se stimuliraju ona koja su više ekološka, s manje emisija – korekcijom PPMV-a za vozila za fizičke osobe i smanjenjem PDV-a za pravne osobe, ovisno o emisijama.

Pored toga, predlažemo ukidanje PDV-a na EV za pravne osobe za N1 kategoriju, što je izravna mjera u cilju ispunjenja Nacionalnog plana energetske učinkovitosti.

3) Sve više europskih zemalja odustaje od ideje potpune dekarbonizacije do 2035. godine, odnosno potpune zabrane prodaje automobila s motorima na unutarnje sagorijevanje u korist električnih vozila. Naime, ta se mjera kod sve više političara smatra pretjeranom, preskupom i gotovo nemogućom za realizaciju i predlažu logičniju tranziciju i kombinaciju uvođenja vodika, sintetičkih goriva itd… dok drugi inzistiraju na zabrani i električnim vozilima. Koju ćete stranu zauzeti?

Zabrane nikad nisu dobre, ljudima treba omogućiti mobilnost po prihvatljivoj cijeni, što električna vozila još uvijek nisu postigla, niti se to očekuje u bliskoj budućnosti.

Električna vozila, da se razumijemo, imaju svoje prednosti, no problemi su u dometu (pogotovo zimi), vremenu punjenja baterije, slabljenju baterije tijekom vremena, infrastrukturi za punjenje i tako dalje. Dakle, građanima treba dati izbor umjesto uvjetovanja.

4) Jeste li za izmjenu propisa kojima bi se vozačima koji posjeduju vozačku dozvolu B kategorije dopustilo upravljanje motociklima A1 kategorije (motocikli s ili bez bočne prikolice, radnog obujma motora do 125 cm3 i snage motora od najviše 11 kW i odnosom snage i mase koji ne prelazi 0.1 kW/kg)? 

Apsolutno, Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja EU, a jedina na Mediteranu u kojoj se s B kategorijom vozačke dozvole smije upravljati motociklima samo do 50 ccm.

Zbog toga više vozača koristi automobile u centru grada, čime se stvaraju nepotrebne gužve, a da ne govorimo da je brzina skutera od 50 km/h opasna na cestama izvan centra gdje su puno veće dozvoljene brzine. Taj nelogični propis je još jedan način za izbijanje novaca iz džepova naših građana. 

5) Veliki problem sigurnosti, ali i protočnosti prometa na hrvatskim cestama je zastarjeli način školovanja mladih vozača koji ulaze u promet u najmanju ruku nedovoljno pripremljeni. Od prije desetak godina predloženih pozitivnih mjera - obvezni tečaj sigurne vožnje, ograničenje snage vozila za mlade vozače… - nije se realizirala nijedna. Hoćete li raditi na modernizaciji edukacije vozača, posebice jer dolazimo u period kada ćemo na cestama imati miks klasičnih, djelomično i potpuno autonomnih vozila, gdje se dosadašnja pravila trebaju preispitati?

Uz najskuplje polaganje vozačkog ispita bilo bi suludo nakon istog uvjetovati vozačima dodatni trošak. To se može elegantnije napraviti ukidanjem statusa mladog vozača onima koji prođu dodatni tečaj. Na to se nastavlja pitanje tko bi i gdje provodio te tečajeve.

Tu bi se trebali ugledati na Sloveniju, koja ne samo da ima vrhunske poligone za učenje vožnje i vježbu već i čitavu paletu dodatnih tečajeva - od onih za mlade vozače, pa do onih za seniore gdje ih se uči novim tehnologijama, novim propisima i novoizgrađenim cestovnim pravcima.

6) S obzirom na to da su osigurana sredstva, vjerujemo da ćete u slučaju da imate vlast nastaviti s izgradnjom dionica autocesta od Rijeke do Žute Lokve, odnosno od Metkovića do Dubrovnika. Što biste drugo napravili na poboljšanju cestovne infrastrukture?  

Te dvije dionice su svakako prioritet. Ali uz povezivanje Žute Lokve i Rijeke trebalo bi usporedo sagraditi i novi most prema Krku jer će se time gužve samo povećati, pogotovo ljeti. Također, Virovitica još čeka na brzu cestu prema Bjelovaru.

Mnogo je još nužnih lokalnih projekata, pogotovo kad je riječ o Zagrebu (mostovi i denivelacija prometa), Splitu (brza cesta prema Omišu) i Dubrovniku (brza cesta prema zračnoj luci).