LOUIS-GUILLAUME Perreaux (19. veljače 1816. - 5. travnja 1889.) bio je francuski izumitelj i inženjer, poznat po tome što je 1869. godine podnio jedan od prvih patenata za funkcionalan motocikl. Perreaux je rođen 19. veljače 1816. u selu Almenêches, u francuskoj pokrajini Normandiji. Nakon osnovnog školovanja u rodnom mjestu, već je s 12 godina pokazao interes za inženjerstvo, izumivši štap-pušku - vrstu štapa s ugrađenim vatrenim oružjem.

Kasnije je pohađao sjemenište u Séesu, gdje je razvio ideje koje je 1877. godine objavio u svom prvom djelu Lois de l'univers, principe de la création (Zakoni svemira, načelo stvaranja). Zahvaljujući svojim postignućima, 1836. godine dobio je stipendiju za studij na École des Arts et Métiers u Châlons-sur-Marneu.

Od oružja do prvog motocikla

Preselivši se u Pariz, Perreaux se posvetio radu na raznim izumima te ih patentirao. Među njegovim inovacijama ističu se višekomorna puška i mehanizam za zaključavanje (1841.), kružna pila (1843.) te znanstveni instrumenti poput Perreauxove delilne mašine (1846.), koja je omogućavala preciznu kalibraciju podjela na staklenim termometrima s pomoću mikrometarskog vijka.

Eksperimentirajući s malim parnim strojem ugrađenim u okvir bicikla, Perreaux je razvio jedan od prvih motocikala. Svoj je dizajn patentirao 16. ožujka 1869. pod brojem 83.691 i nastavio ga usavršavati do 1885. godine.

Njegov motocikl imao je mesingom obložen jednocilindrični parni stroj s alkoholnim gorionikom smještenim ispod sjedala, a temeljio se na okviru bicikla francuskog proizvođača Michauxa. Pogon je bio omogućen dvostrukim remenima, a vozilo je moglo postići brzinu od oko 14 km/h. Originalni primjerak danas je izložen u muzeju Musée de l'Île-de-France u Château de Sceaux.

Vojni šator i ostali izumi

Jedan od Perreauxovih posljednjih izuma bio je sustav vojnih šatorskih stupova bez vanjskih užadi i bez klinova, za koji je 1879. godine podnio patent pod brojem 128.656. Njegov dizajn bio je znatno čvršći, jednostavniji i lakši od tadašnjih konvencionalnih šatora, što ga je činilo pogodnijim za vojnu upotrebu. Također je predložio mogućnost spajanja nekoliko četvrtastih šatora radi formiranja većih skloništa ili galerija.

Tijekom života radio je i na drugim inovacijama, uključujući podmornicu s propelerskim pogonom (1842.), sustav ventila, dinamo-metarski stroj, višekomorni top za dalekometno gađanje poznat kao Perreauxov top, univerzalnu delilnu mašinu te sustav inercijskog skladištenja energije za transport.