GANGSTERSKI filmovi desetljećima očaravaju publiku jer nude uzbudljiv pogled u svijet moći, opasnosti i moralne sive zone. Popularnost žanra leži u spoju drame s visokim ulozima i kompleksnih antijunaka, kojima su se gledatelji počeli diviti još u doba Velike depresije, sanjajući o otporu sustavu i brzom bogaćenju – fantaziji koja je, očito, privlačna i danas.

"Iako osobno više naginjem kriminalističkim trilerima, pomalo je neugodno priznati da, unatoč diplomi iz filmskih studija, nikada nisam pogledala dva ključna gangsterska remek-djela: Kum iz 1972. i Dobri momci iz 1990. Potaknuta vječnim internetskim raspravama o tome koji je film bolji, odlučila sam uložiti šest sati i pogledati oba kako bih donijela vlastitu presudu", napisala je Shania King-Soyza za britanski Express.

Pa što je zaključila?

Pregled radnji

Kum

Snimljen prema romanu Marija Puza, Kum prati uspon Michaela Corleonea, najmlađeg sina moćnog njujorškog mafijaškog vođe, Dona Vita Corleonea. Vito vodi svoj posao prema strogom osobnom kodeksu: velikodušan je prema onima koji mu iskazuju poštovanje, ali nemilosrdan prema neprijateljima.

Kada suparnička obitelj zatraži njegovu podršku u širenju trgovine drogom, Vito to odbija, čime pokreće krvavi rat među mafijaškim obiteljima. Dok se stare vrijednosti sudaraju s novim, brutalnijim ambicijama, a Vito postaje meta atentata, Michael biva uvučen u svijet koji je dotad pokušavao izbjeći. Prisiljen zaštititi obitelj, ulazi u lanac nasilja i izdaje koji ga iz nevoljkog autsajdera pretvara u ključnu figuru kriminalne dinastije Corleone.

Dobri momci

Temeljen na istinitim događajima, Dobri momci prate antijunaka Henryja Hilla, koji u prvom licu pripovijeda o svom usponu i padu unutar njujorškog organiziranog kriminala.

Priča započinje 1950-ih, kad je Henry siromašni tinejdžer irskog i talijanskog podrijetla iz Brooklyna, a završava njegovim životom u programu za zaštitu svjedoka. Privučen glamuroznim životom mafije, Henry gradi svijet ispunjen novcem i nasiljem uz nestabilne partnere Jimmyja Conwaya i Tommyja DeVita. Odanost i ambicija vode ga prema vrhu, ali paranoja, izdaja i neumjerenost na kraju uzrokuju njegov pad.

Bolja uvodna scena

Rijetke su stvari u filmu toliko upečatljive kao zvuk trube na početku Kuma. Jednostavni, ponavljajući akordi stvaraju melankoličnu i zlokobnu atmosferu, dok krupni plan Ameriga Bonasere postavlja ton filma njegovom rečenicom: "Vjerujem u Ameriku."

Vrhunska kinematografija vidljiva je već od prve minute, s dubokim, prigušenim osvjetljenjem koje stvara teške sjene na licima likova. Sporo otkrivanje Vitova lica odmah uspostavlja njegovu moć i autoritet, a scena trenutačno hipnotizira gledatelja.

S druge strane, uvod Dobrih momaka jednako je efektan, ali na posve drukčiji način. Henry, Jimmy i Tommy sjede u automobilu, iscrpljeni i napeti, kad začuju lupanje iz prtljažnika.

Otvaraju ga s oružjem u rukama i pronalaze krvavog čovjeka koji moli za život. Tommy ga potom bez oklijevanja ubija. Sve se to događa unutar prve dvije minute filma i savršeno dočarava kaos i brutalnost mafijaškog života.

"Po mom mišljenju, Kum odnosi pobjedu zbog kultnog statusa svoje uvodne scene, koja bez puno riječi jasno uspostavlja odnose moći. No ako tražite trenutačni šok i adrenalin, uvod Dobrih momaka vjerojatno će vam biti privlačniji", zaključila je novinarka.

Bolji negativac

Jedan od neočekivanih aspekata Kuma jest snažan fokus na Michaelovu transformaciju. U početku idealistični ratni heroj koji se želi distancirati od obiteljskog kriminala, Michael se postupno, nakon atentata na oca, pretvara u hladnog i proračunatog vođu.

Ubojstvo Sollozza, bijeg na Siciliju, smrt supruge Apollonije i bratovo ubojstvo dovršavaju njegovu preobrazbu. Njegov put nije samo tragičan nego i psihološki razumljiv, što ga čini jednim od najsloženijih likova u povijesti filma.

"Nasuprot tome, Henry Hill iz Dobrih momaka primjer je jednostavnije, ali jednako učinkovite karakterizacije. On je lik kojeg istovremeno pratite s interesom i gađenjem", smatra novinarka.

Iako u početku pokazuje tračke savjesti, postupno usvaja nasilje i pohlepu okoline u kojoj se kreće. Ovisnost o kokainu, paranoja i kršenje mafijaških pravila vode ga do toga da postane doušnik FBI-a. Njegova završna žalopojka o "prosječnom životu nikoga" savršeno sažima ispraznost mafijaškog sna.

Konačna presuda

"Kum i Dobri momci kultni su filmovi na vrlo različite načine. Ako tražite siroviju i realističniju sliku mafije, Dobri momci su bolji izbor. Brza montaža i ritam filma stvaraju kaotičnu energiju koja ga čini dinamičnijim od sporijeg, meditativnijeg Kuma.

Iako se filmska fotografija u Dobrim momcima ne može mjeriti s raskošnom vizualnom kompozicijom Kuma, stil filma ostaje impresivan, od kamere i boja do montaže i pripovijedanja. Naracija u prvom licu ovdje funkcionira jer je istovremeno duhovita i mračna.

Kum je, pak, monumentalno djelo koje istražuje obitelj, moć, generacijske sukobe i kapitalizam, bez obzira na to koliko je njegova priča povijesno autentična ili djelomično mitologizirana. Osobno smatram da je tehnički superiorniji film, s bogatijom strukturom i dublje razrađenim likovima. Ipak, kad bih morala izabrati samo jedan za ponovno gledanje, to bi – pomalo iznenađujuće – bili Dobri momci", zaključila je.