Foto: 123rf

U HRVATSKOJ, u kojoj se već godinama čeka ozbiljnija reforma obrazovanja, odgovor na pitanje koliko je odabir dobre škole važan za akademski uspjeh djeteta može se činiti očitim. U kvalitetnijim školama, s kvalitetnijim programima i nastavnicima koji su spremni uložiti ekstra trud oko manjeg broja djece po razredu, rezultati obično ne izostaju.

Međutim, novija istraživanja provedena u uređenim zemljama s kvalitetnim privatnim i javnim obrazovanjem poput Velike Britanije pokazuju da se veći uspjeh djece koja pohađaju skupe privatne škole ne može isključivo pripisati kvaliteti škola, naprotiv.

Neke ranije analize utvrdile su da tinejdžeri koji pohađaju odabrane škole, bilo da je riječ o skupim privatnim ili o elitnim državnim, ostvaruju bolji uspjeh od drugih vršnjaka. Njihove ocjene na testovima za 16-godišnjake, koji se nazivaju GCSEs, bolje su za jednu ocjenu od ocjena ostalih. Iz tih rezultata može se zaključiti da se školama može pripisati razlika u uspjehu od oko 7 %. Međutim, kada su znanstvenici iz King's Collegea u svojoj analizi uzeli u obzir činjenicu da takve škole pohađaju sposobniji učenici, koji uglavnom dolaze iz obitelji boljeg socioekonomskog statusa koje imaju sredstava i volje uložiti u obrazovanje, ta razlika je nestala.

Drugim riječima, studija je pokazala da bi djeca koja pohađaju odabrane škole bila podjednako uspješna i da idu u obične.

''Mi tvrdimo da u odabiru škole nema neke posebne dodatne vrijednosti'', rekao je član istraživačkog tima Robert Plomina za New Scientist.

Dvije trećine zasluga gena

''To je proročanstvo koje samo sebe ostvaruje'', dodao je.

Nešto slično za Index je rekao i prof. Emil Gaal koji predaje biologiju prema hrvatskom i prema međunarodnom programu u elitnom zagrebačkom MIOC-u.

''Mislim da je uspjeh MIOC-a rezultat sprege dvaju ključnih čimbenika'', kaže Gaal.

''Prije svega tu školu upisuju djeca s najvišim mogućim prosjekom ocjena. Za upis često nije dovoljno imati 5.0 već su potrebni i bodovi ostvareni nekim natjecanjima ili sportskim rezultatima. Takva djeca uglavnom imaju velika očekivanja, vrlo su ambiciozna i djeluju poticajno na nastavnike koji su također jako dobri'', pojasnio je.

Iz navedenog se može zaključiti da je akademski uspjeh u najvećoj mjeri određen genima. Jedno istraživanje iz 2016. godine, provedeno na oko 300.000 sudionika, pokazalo je da postoji snažna povezanost između određenih varijanti određenih gena i akademskog uspjeha. Svaka od identificiranih varijanti gena ima malen utjecaj, no kada se one zbroje, rezultat je prilično snažan.

U novom istraživanju tim s King's Collegea odlučio je istražiti DNK tinejdžera na temelju studije provedene 2016. kako bi utvrdio koliko povoljnih varijanti gena imaju uspješna djeca. Rezultati su otkrili da su geni zaslužni za oko 8 % razlike u uspjehu na testovima.

''To je zapanjujuće'', rekao je Plomin, dodavši da je, za usporedbu, razlika u spolu odgovorna za 1 %, a razlika između škola za samo 2 %.

Autori studije smatraju kako je moguće da bi utjecaj gena postao još značajniji kada bi se otkrile neke dodatne nove varijante koje također doprinose akademskom uspjehu.

Plomin smatra da se, kada se zbroje sve danas poznate spoznaje, oko 2/3 razlike u uspjehu mogu pripisati genima, dok bi uvjeti u okolišu mogli biti zaslužni za 1/3.

Naravno, treba imati na umu da roditelji ne odabiru posebne škole samo zbog akademskog uspjeha djece. Postoje i drugi čimbenici koji su važni, poput socijalnog faktora. Također je važno istaknuti da genetika dobro predviđa akademski uspjeh, ali ne i sreću u životu.

Ove spoznaje, ako se potvrde u većim studijama, s većim uzorkom, mogle bi imati važan utjecaj na buduće odluke roditelja. Naime, za očekivati je da će već kroz nekoliko godina biti moguće raditi relativno jeftine testove koji će i prije rođenja djeteta otkrivati kakve su mu šanse za akademski uspjeh. Hoće li to u konačnici u nešto daljoj budućnosti dovesti do dizajniranja djece, malo je teže predvidjeti.